Omišanin Ivan Perišić četvrti je hrvatski nogometaš koji se s Bayernom plasirao u finale Lige prvaka, nakon Ivice Olića i Danijela Pranjića (2010., 2012.) i Marija Mandžukića (2013.). Međutim, trofejnu povijest Bayerna puno prije spomenute četvorice stvarali su brojni Hrvati i veliki bavarski klub od svojih početaka 60-ih godina ima čvrstu poveznicu s hrvatskim nogometom.
Tako je primjerice veliki hrvatski trener, samo rastom mali, Zlatko Čajkovski Čik donio Bavarcima prvi europski trofej, osvojivši 1967. godine Kup pobjednika kupova. Dvije godine kasnije, još jedan hrvatski trenerski velikan, Branko Zebec, donio je 1969. Bayernu prvu dvostruku krunu u Njemačkoj. Čik je selektirao, a Zebec afirmirao Bayernovu momčad koja je od 1974. do 1976. nanizala tri naslova europskog prvaka. Predvodio ju je Čikov i Zebecov odlikaš Franz Beckenbauer.
Braća Niko i Robert Kovač bili su nezamjenjivi Bayernovi kotačići 2001. godine kada su Bavarci u Tokiju osvojili svoj drugi naslov svjetskog prvaka, a kao trenerski tandem donijeli su Bayernu dvostruku krunu prošle godine. Na žalost, Ivica Olić i Danijel Pranjić u dva europska finala nisu uspjeli osvojiti Ligu prvaka, kao što je to uspjelo Mariju Mandžukiću...
Upravo o Bayernu s hrvatskim štihom razgovarali smo s Danijelom Pranjićem, danas 38-godišnjakom i još uvijek aktivnim nogometašem u ciparskom drugoligašu Omoniji iz Psevda.
Flick ima opušteniji pristup
– Kada sam 2009. godine dolazio u Bayern, informirao sam se o velikom doprinosu Hrvata u usponu tog velikog kluba. A zanimljiva stvar dogodila mi se kada sam došao u München na potpisivanje ugovora. U zračnoj luci dočekao me službeni Bayernov vozač, koji mi se nakon 15-ak minuta vožnje obratio na hrvatskom.
Bio sam ugodno iznenađen dobrodošlicom na našemu jeziku. Bio je to Bruno Kovačević, tada šef Bayernova voznog parka i osobni vozač Ulija Hoenessa. S vremenom smo postali prijatelji – prisjetio se Danijel Pranjić.
U Bayernu je proveo tri nezaboravne godine, skupio 85 nastupa kod vrlo zahtjevnog trenera Louisa van Gaala, dva puta bio u finalu Lige prvaka.
– Usporedba mog i sadašnjega Bayerna? Mi smo imali više zvučnijih imena, poput Riberyja, Robbena, Schweinsteigera, Lahma..., dok je Bayern danas jači momčadski. Oni danas puno jednostavnije, s većom lakoćom dolaze pred gol, lakše stvaraju šanse.
No, i naša momčad imala je jake adute, a rekao bih da nam je nedostajalo samo malo više sreće da budemo europski prvaci. U finalu s Interom bili smo bolji, dominirali smo, a oni su imali raspoloženoga Milita i taj je pojedinac prelomio utakmicu. Bili su to teški trenuci za sve nas jer smo bili tako blizu trofeju, ali onda sljedeći dan više na to ne misliš, nego se okrećeš naprijed – nastavlja Pranjić.
I Van Gaal je sasvim drukčiji trener od Flicka?
– Van Gaal je najbolji trener u mojoj karijeri. On je perfekcionist koji je od jutra do mraka radio na igri, na poboljšanjima, inzistirajući na čeličnoj disciplini, što je znalo biti prezahtjevno i preteško. S njim je teško raditi na duge staze jer kod njega nema popuštanja i nimalo slobode. Jednostavno, tako principijelnog i zahtjevnog trenera teško je pratiti.
Je li Niko Kovač na neki način Van Gaalova kopija?
– Slični su, obojica zagovornici vojničke discipline i nepopustljivi. Niko je možda malo pogriješio u svom pristupu jer nije Bayernovim igračima dao nimalo slobode, nije prepoznao trenutak kada treba malo otpustiti ručnu i olabaviti zahtjeve.
To je primjerice bio prepoznao Van Gaalov nasljednik Heynckes, kao što to sada čini i Hansi Flick, koji nije Bayernu dao neku novu dimenziju u igri, ali je svojim opuštenijim pristupom dobio pozitivnije i poticajnije ozračje. Pa ipak, Flick i te kako može biti zahvalan Niki Kovaču, jer upravo je Niko u pripremnom razdoblju dao igračima neophodnu fizičku moć. Nije pretenciozno i neobjektivno reći da Flick ipak ubire plodove i Nikina rada – tvrdi Pranjić.
Partija šaha Bayerna i Intera
Kako doživljavate nastupe Ivana Perišića, izgleda li vam on kao igrač na kojega Bayern više ne računa?
– Ivanu nije lako svakodnevno čitati medijska nagađanja da će ga se Bayern uskoro odreći. Međutim, to se uopće ne odražava na njegove izvedbe, dapače, Ivan u svakoj utakmici pokazuje svoju vrijednost, da spada među najbolje krilne napadače u Europi. Sada traje ta šahovska partija između Intera i Bayerna oko odštete za njega, ali činjenica da je Flick postavio Perišića u momčad u ključnim, najvažnijim utakmicama sezone govori da Bayern i te kako ozbiljno računa na njega i u sljedećoj sezoni – dodao je Pranjić.
Neizostavno ime u Bayernovu usponu je i dugogodišnji trener vratara Toni Tapalović, naš čovjek iz Gelsenkirchena, brat nekadašnjeg reprezentativca Filipa.
– Toni Tapalović primjer je pravoga profesionalca. Došao je u Bayern zajedno s Neuerom i od njega stvorio jednoga od najboljih svjetskih vratara. I Toni je malo krut u svom pristupu, više Švabo nego Hrvat. Znali smo ga Olić i ja zadirkivati ako Neuer ponekad kiksa pri pogotku, na što se Toni znao malo i naljutiti braneći žestoko svoga štićenika – nasmijao se na kraju Pranjić.
Zanimljivo, Danijel trenutačno u svome klubu Omoniji obnaša i funkciju prvog trenera, a uz njega za taj klub nastupaju još šestorica hrvatskih nogometaša, donedavno članovi naših drugoligaških klubova.
Hrvatsku koloniju u Omoniji čine još i pomoćni trener Marin Oršulić te kondicijski trener Filip Majić. Ukupno devetorica Hrvata!
Bayern je, kako rekoše Ivković i Samovojska primjer uzornog kluba. Kontinuitet uspjeha koji traje. Neka im je sretno i berićetno u finalu.