Damir Martin nije olimpijski šampion, ali je veliki pobjednik. U Tokiju nije osvojio zlato, ali opet je osvojio srca hrvatskih poklonika sporta. Baš kao i u Riju kada je onako stoički podnio to u da mu je zlato izmaklo za nezamislivih sedam tisućinki.
Ovaj put osvojio nas je svojim borbenim moralom, neposustajanjem, srcem poput Velebita, što mu je i donijelo treću olimpijsku medalju. Nakon dva srebra, londonskog u četvercu na pariće i već spomenutog skifističkog u Riju, stigla je tokijska bronca pri čemu su brži bili samo zlatni Grk Ntouskos i Norvežanin Borch. A ta bronca sja posebnim sjajem jer Damšo je u ovom olimpijskom ciklusu prošao pravu kalvariju.
Doktor će biti najviše iznenađen
– Od Rija naovamo dogodilo mi se puno toga. Promijenio sam klub, operiran mi je kuk, sponzori su mi otkazivali, pitao sam se hoću li uopće nastaviti karijeru.
Događali su se i loši rezultati, a priznat ćete da je C finale za jednog olimpijskog doprvaka uistinu bila jedna od postaja križnog puta.
– Nije lako slušati kada te najavljuju kao srebrnog olimpijca, a ti ne uđeš ni u polufinale i misliš da si drek na šibici. Onda se sabereš i pomisliš da si ostvario nešto što se neki neće usuditi ni sanjati i da to i dalje mora biti negdje duboko zakopano u tebi i važno je pronaći okidač za aktivaciju toga.
A što je, ili tko, bio taj okidač?
– Supruga, koja me na trening tjerala s pištoljem – našalio se Damir i naglasio:
– Ivana je vjerovala da se mogu vratiti. Govorila mi je da izdržim, da napravim još ovo ili ono od treninga. Kada sam rekao da maltretiram sve oko sebe, rekla mi je da izguram to do kraja, da ću se kvalificirati za Tokio i da će stvari nakon toga ići bolje. I zato joj sada donosim medalju i olimpijski buket cvijeća, a maskoticu nerođenoj kćeri. Ta medalja čeka me u rujnu.
Nažalost, stvari tada nisu išle nabolje jer je Damir završio na operaciji kuka. Nasreću, olimpijsku je vizu izvadio prije nego što je završio na operacijskom stolu njemačkog kirurga dr. Michaela Diensta.
– Kada čuje da sam kao njegov pacijent osvojio olimpijsku medalju, on će biti najviše iznenađen.
Znači li to da je kirurgova prognoza za nastavak karijere bila loša?
– Rekao mi je da je on zadovoljan operacijom, ali i da postoji mogućnost da mi neće biti bolje. Rekao mi je da mi ne može ništa jamčiti.
Uglednom ortopedu Damšo će od sada biti jedan od najboljih “manekena”.
– Imao je on puno sportaša na svom operacijskom stolu, ali ne znam baš da je netko kome je operirao kuk osvojio olimpijsku medalju.
Pa kako je onda Damir uspio nadjačati takvu prognozu?
– Zahvaljujući ljudima oko sebe, supruzi, roditeljima, bratu, trenerima. A moj veslački trener Srećko Šuk i kondicijski trener Pero Kuterovac čarobnjaci su, svaki u svom polju djelovanja.
A ovo s Olimpijskim igrama izgledalo je beznadno čak i mjesecima nakon operacije obavljene u listopadu 2019. godine. Zar je doista bilo trenutaka kada je pomišljao na odustajanje?
– Bilo je i toga. Poslije te operacije pitao sam se hoću li se ikada vratiti. Znao sam da nisam na nuli, nego da sam ispod nule, a jako je malo vremena bilo. Bilo mi je stvarno teško pojmiti da ću se stići spremiti za Olimpijske igre.
Nije vaterpolistima dao medalju
I ne bi stigao da nije bilo pandemije koronavirusa i jednogodišnje odgode Olimpijskih igara.
– Kada je do toga došlo, razina motivacije kod mene je porasla i shvatio sam da je to prilika koja se ne propušta i koja se ne pruža dvaput. Da su Igre bile lani, bio bih turist jer se ne bih stigao pripremiti.
Dok smo razgovarali, Damšo se pakirao za povratak kući, a u razgovoru su nas načas prekinuli vaterpolisti koji su mu došli čestitati na olimpijskoj bronci. Kad je netko od njih htio dotaknuti njegovo odličje, našalio se rekavši:
– Ne dam, vi ćete osvojiti svoju medalju. Ja nisam htio dirati ni razgledavati zlato braće Sinković i Matee Jelić. Rekao sam si da ću sam zaraditi svoju, da ne bi ispalo da sam se zadovoljio time što sam dirao njihove kolajne.
Ako već nije htio dirati njeno zlato, dodirnuo je njenu misao izrečenu nakon velikog trijumfa.
– Matea je sjajno rekla da se nikad ne isplati odustati i da je borbeni duh nužno zadržati do posljednje sekunde.
>> Pogleajte doček Matee Jelić u Kninu:
Srbi jel vam žao ovog Vukovarca?