U Velikoj Gorici pronašli smo najstarijeg nogometaša Hrvatske nogometne lige, 36-godišnjega Dobojca Igora Čaglja (rođen 8. listopada 1982.), žilavog, žustrog, beskompromisnog, neuništivog braniča i jedinstvenu pojavu na hrvatskom nogometnom nebu.
Naime, Igor Čagalj cijelu je karijeru, od 2000. godine, proveo u hrvatskim klubovima. Ovo mu je deseta sezona u prvoj ligi, još osam proveo u drugoligaškim klubovima, Hrvatskom dragovoljcu i Segesti. Rođen je u Doboju, s mjesec dana preselio se u Zagreb, odrastao na zagrebačkom asfaltu, u Utrini, nogometnu školu prošao je u Dinamu.
– U juniorima sam bio generacija s Koretićem, Cesarom, Šarlijom, Radanićem, Zahorom... trener nam je bio Džemal Mustedanagić. Čini mi se da smo Boštjan Cesar u Chievu i ja u Gorici jedini još aktivni profesionalci – kaže nam Čagalj, nogometaš Modrićeve visine, 172 centimetra.
Niste nikada zaigrali u inozemstvu, ni za Dinamo i Hajduk. Žalite li zbog toga?
– Ne žalim ni za čim, dapače, ponosan sam na sve što sam ostvario u karijeri. Bio sam kapetan u četiri kluba, Rijeci, Puli, Hrvatskom dragovoljcu i Gorici. Trener Ivan Pudar htio me iz Šibenika povesti sa sobom u Hajduk, no negdje je bilo zapelo pa se pojavio interes Rijeke. Tada me osvojio tadašnji trener i sportski direktor Riječana Zlatko Dalić. Njegov nastup bio je jednostavan, pristupačan, privukli su me njegovi pogledi na nogomet – nastavlja Čagalj.
Debi u Zaprešiću
Uz spomenute klubove, u Prvoj HNL igrao je i za zaprešićki Inter i Istru 1961, upisavši 213 nastupa u Prvoj HNL, odnosno 241 u svim natjecanjima. Debitantski prvoligaški nastup ostvario je 30. kolovoza 2005. godine u Zaprešiću, u dresu Intera protiv Pule Staročeško.
– U Inter sam došao k treneru Bogdanu, ali sezonu nakon odlaska Luke Modrića pa nismo zajedno zaigrali – kaže Čagalj.
Nogometnu dugovječnost duguje sportskom životu, potpunoj posvećenosti svojem poslu.
– Oduvijek sam ulagao u sebe, trenirao individualno s kondicijskim trenerom Ivanom Vukovićem. Za svoj gušt, uz kavu, zapalim cigaretu, ali nisam strastveni pušač. Trener to zna, no ne pušim pred suigračima da im ne bih bio negativan primjer – nastavlja sad već legendarni Čagalj, koji je u ovoj sezoni skupio 13 nastupa za Goricu.
Tko su najbolji nogometaši s kojima ste igrali? E, tu je Čagalj nakratko zastao, tražeći time out za razmišljanje...
– U Rijeci su to bili nevjerojatni talent Anas Sharbini, zatim rođeni golgeter Đalović, pa najveća legenda, moj prijatelj Hrvoje Štrok te moj današnji trener Sergej Jakirović, najbolji zadnji vezni s kojim sam igrao. Imao je najbolji okomiti pas, uvijek je gledao u dubinu, a ne u širinu, što danas traži od nas i kao trener. U Šibeniku su moji suigrači bili Rukavina, Kalinić, Budimir i Franja, a u Gorici sjajni Atiemwen, koji će i u Dinamu dokazati svoju klasu – ističe Čagalj.
>> Pogledajte blamažu ovog vratara
Idemo na četvrto mjesto
Kako će Gorica izgledati bez Nigerijca, kakva su očekivanja od proljetnog dijela?
– Osjetit će se da ga nema, ali to ne znači da mi odustajemo od svojih ambicija. Imamo nekolicinu mladih igrača koji su pokazali potencijal, da se na njih može računati. Pa iako je naš primarni cilj bio ostanak u ligi, sad kad je to praktički ostvareno, okrećemo se novim izazovima. Ambiciozni smo i želimo uvijek korak više. Sad smo na petom mjestu i napadamo četvrto – zaključio je Čagalj, jedini aktivni nogometaš Prve HNL rođen 1982. godine, vršnjak Darija Srne, Petra Čecha, Janice Kostelić, Guillerma Corije, Victora Valdesa, Dwyanea Wadea, Kevina Kuranyija, Landona Donovana...
Igor Čagalj oženjen je još od svoje 21. godine. Sa suprugom Katarinom ima 13-godišnju kćer Biancu i devetogodišnjeg sina Fabija, koji igra u pomlatku Gorice.
>> Pogledajte što je o nestalom igraču Emilianu Sali rekao Vahid Halilhodžić
Bravo gosp. Čagalj, puno srece, nedaj se!