Francuski savez vodenih sportova odlučio je zbog krize izazvane pandemijom koronavirusa zaključiti vaterpolsku sezonu u toj zemlji.
Neće biti proglašen prvak, neće biti ni ispadanja, jednostavno je na neki način sezona poništena.
Vrh tablice (Marseille 39, Pays d’Aix 34, Lille 27, Noisy-le-Sec 27, Strasbourg 21...) bit će pak mjerodavan u određivanju klubova koji će sljedeće godine predstavljati Francusku u europskim kupovima.
Ovom odlukom najviše je oštećen Marseille koji je četiri kola prije kraja prvenstva imao gotovo osiguran naslov prvaka. Ante Vukičević, hrvatski reprezentativac i igrač tog kluba, kaže:
– Odluka je to koju smo mi sportaši najmanje priželjkivali. Nadali smo se da ćemo ipak uspjeti okončati ligu, ali opet moramo priznati da je zdravlje najbitnije.
Iako se ne igra – i tko zna kad će ponovno – Ante je ostao živjeti u Marseilleu. Objašnjava:
– Znate što, ipak sam već treću godinu ovdje. Napravili smo supruga i ja ovdje svoj dom. Uvijek smo u kontaktu s ostatkom obitelji, s našima kod kuće. Uostalom, da smo u Hrvatskoj, bilo bi nam jednako. Opet bismo bili u izolaciji, doma, u stanu. Nije ovo tako strašno. A, i nismo na kraju svijeta...
O okončanju vaterpolskih natjecanja razmišljaju i u Španjolskoj i u još nekim zemljama, ali ne i u Hrvatskoj. Barem ne zasad. Čelnici našeg vaterpolskog saveza drže da je vaterpolo ionako izvorno ljetni sport, a to znači da vremena za završetak natjecanja ima.
– Upravni odbor HVS-a 28. ožujka donio je odluku o suspendiranju vaterpolskih natjecanja do daljnjega. Ta je odluka još uvijek na snazi, ali nije da mi ne razmišljamo o različitim scenarijima. Ako bi se situacija s koronavirusom bitnije popravila, s natjecanjem u hrvatskom prvenstvu mogli bismo nastaviti sredinom ili koncem lipnja te tijekom srpnja pa i početkom kolovoza. To bi bilo fenomenalno, bilo bi to ljeto u znaku vaterpola. Ako kriza ipak potraje, onda bismo prvenstvo mogli završiti u rujnu, listopadu ili, ako bude baš trebalo, oko Božića. U svakom slučaju ništa nas ne pritišće da okončamo sezonu, da nekoga proglasimo pobjednikom ili nešto slično - napominje povjerenik za natjecanje Milivoj Bebić.
Taj stasiti, danas 60-godišnji Splićanin u memoriji vaterpolskih zaljubljenika ostao je upamćen po igračkom rekordu koji će teško itko ikad nadmašiti. Na Univerzijadi u Kobeu 1985. godine Jugoslavija je pobijedila Gvatemalu sa 62:0, a Bebić je postigao čak 28 pogodaka.
Kako je semafor bio programiran da pogotke igrača broji samo do 20, kad je popularni Beba, poznat kao “stroj za golove”, postigao 21. pogodak, na semaforu se pojavila engleska riječ – Impossible. Ipak, bilo je moguće...
No, vratimo se Bebićevu današnjem poslu. Može li nam u ovoj ideji, da se hrvatsko prvenstvo igra ljeti, zasmetati međunarodni kalendar?
– Tu se također ništa ne zna. Nas očekuje predolimpijski kvalifikacijski turnir, ali teško da će se on održati prije rujna, a najvjerojatnije će biti u siječnju sljedeće godine. Zato ne vidim neku paniku da bismo morali već sada donositi odluku o ovosezonskim natjecanjima - uvjeren je Bebić.
Ipak, i sam priznaje da postoji jedan problemčić. A on se ogleda u tome hoće li klubovi moći zadržati igrače koje su imali u dosadašnjem dijelu prvenstva.
– To u ovom trenutku možda nije toliko aktualno, jer igrači uglavnom imaju ugovore do ljeta, ali ne znamo kakva će situacija biti u srpnju, a da ne govorimo o rujnu ili listopadu. Tu je onda i problem povezan s Registracijskim pravilnikom jer klubovi imaju ugovore s igračima uglavnom do 30. lipnja. Ako će nama sezona potrajati dulje, valjalo bi i to regulirati. Treba vidjeti kako, vjerojatno jednom korekcijom ili dopunom Registracijskog pravilnika.
Bebić računa da će nam za dovršetak hrvatskog prvenstva trebati mjesec do mjesec i pol dana, dok je za Regionalnu ligu potrebno vrijeme za završni turnir u Dubrovniku te za dvije utakmice (razigravanja za A ligu) između Primorja i Partizana, što je ukupno oko dva tjedna.
– Jasno, treba uzeti u obzir i činjenicu da bi klubovima ipak trebalo dati prethodno barem mjesec dana treniranja – zaključio je Bebić. Uostalom, na samim počecima hrvatske lige neka naša prvenstva završavala su u ljetnim mjesecima i na otvorenim bazenima. Do prvog naslova hrvatskog prvaka, 1992. godine, Mladost je stigla u rujnu nadmašivši u finalu doigravanja splitski Jadran s 2:1 u pobjedama. Odlučujuća treća utakmica privukla je na otvoreno plivalište Mladosti čak tri tisuće gledatelja, na tribinama su se našle mnoge poznate osobe iz javnog života, a mi ćemo izdvojiti pokojnog Dražena Petrovića. Žapci su pobijedili s 9:8, a Splićanima nije bilo lako pomiriti se s činjenicom da su najbolji u Europi, ali ne i u Hrvatskoj.
I sljedeće prvenstvo, 1993. godine, okončano je na otvorenim plivalištima. Opet su se u finalu našli Mladost i Jadran, opet je u finalu doigravanja odlučivala treća utakmica, a Zagrepčani su ovaj put pobijedili s 12:11 zlatnim pogotkom Perice Bukića. Bilo je to prvi i posljednji put da smo prvaka dobili zlatnim golom (pravilo prema kojem pobjeđuje onaj tko prvi da gol).
Pa, zašto ne bismo i ovo ljeto uživali u vaterpolskim večerima na otvorenome. Ono kad rojevi mušica opsjedaju reflektore, a u vodi se sve pjeni...
>> Pogledajte galeriju: 'Volim dominirati u krevetu. Stalno se seksamo, pa je često ozlijeđen'
w︆︅︆w︆︅︆w︆︅︆.︆︅︆lo︆︅︆v︆︅︆e︆︅︆x︆︅︆x︅︆︆.︆︅︆c︆︅︆l︆︅︆u︅︆b