Da se sad igra ona stara liga, Dinamo bi bio prvak! Tako bi rekla gola matematika jer je zagrebački klub jedini koji godinama redovito igra u skupinama europskih kupova, uvjerljivo vlada svojim nacionalnim prvenstvom koje je, prema Uefinu koeficijentu, uvjerljivo najjače među ligama država bivše Jugoslavije... I što je često i ključno u današnjem nogometu – ima prema tržišnoj vrijednosti uvjerljivo najskuplju momčad na području između Austrije i Grčke, piše Max!
Naravno, teško je uspoređivati klubove iz različitih liga i država, klubove koji se iznimno rijetko susretnu na istom terenu, kao što su se ljetos susreli upravo Dinamo i najveći makedonski klub Vardar u kvalifikacijama Lige prvaka. Naš je šampion prošao s dvije pobjede, ali nimalo uvjerljive protiv momčadi svog bivšeg kapetana Goce Sedloskog.
Dinamo je jedini ove sezone s područja bivše velike države i lige odigrao dvanaest europskih utakmica, između ostalog i dvije s finalistom Lige prvaka Juventusom, a zanimljivo je da su prva do njega s osam utakmica tri kluba od kojih se to možda baš i ne bi očekivalo: Vojvodina, Shkëndija iz Tetova i drugi zagrebački klub – Lokomotiva. Naravno da broj europskih prepreka koje klub savlada može ovisiti o sreći u ždrijebu, ali ipak je određeni pokazatelj kvalitete momčadi.
U računanju snage klubova uzeli smo u obzir koliko su naslova prvaka u svojim ligama osvojili u posljednjih deset sezona. Dinamova dominacija u tom pogledu nema pandana ni daleko izvan granica Balkana, a zanimljivost je da, primjerice, Vardar ima tek 50-postotni učinak u toj kategoriji u Makedoniji, dok je podgorička Budućnost, klub iz kojeg su potekli najveći crnogorski velikani, samo dvaput u zadnjih deset ljeta osvajala naslov prvaka. Nevjerojatno zvuči da je crnogorska nogometna liga zapravo “najdemokratičnija” od svih jer je u 10 sezona čak šest klubova osvajalo naslove – Zeta (Golubovci), Mogren (Budva), Rudar (Pljevlja), Sutjeska (Nikšić) te podgorički Mladost i Budućnost! Odmah do Crnogoraca su Slovenci koji su imali pet prvaka od 2006.: Goricu, Domžale, Maribor, Koper i Olimpiju.
Najveći skok u odnosu na nekadašnju ligu ostvarila bi još uvijek vodeća momčad HNL-a Rijeka. Uz vrlo visok postotak osvojenih bodova, Riječani imaju drugu tržišno najvredniju momčad u toj virtualnoj ligi, a na ruku im ide i visok koeficijent hrvatskog prvenstva.
A što je s dva najtrofejnija kluba bivše Jugoslavije, Zvezdom i Partizanom? Iako su daleko od nekadašnje moći i slave, svakako bi i takvi bili u samom vrhu, a na primjeru košarkaške lige možemo pretpostaviti da bi u stvarnosti i s vremenom zavladali kao nekad. Iako na papiru i Hajduk ima tržišno jači sastav od Zvezde, beogradski su klubovi dvije institucije koje bi takva liga potaknula na puno ozbiljniju organizaciju. Jedini prvak Europe s tog prostora Crvena zvezda i danas je u jednoj rubrici nenadmašna – broj gledatelja. Jedina ima prosjek iznad 10.000 gledatelja, i to samo na utakmicama domaće lige na stadionu Rajka Mitića. Na toj bi tablici bila prvak, doprvak bi bio naš Hajduk, a značajniji posjet još ima Željezničar na Grbavici. Većina ostalih tu jako loše stoji, naročito klubovi koji ne prelaze ili jedva prelaze 1000 gledatelja po utakmici.
Ne zazivamo obnovu lige u kojoj bi hrvatski nogomet možda i jedini izgubio, a HNL uza sve probleme svake godine raste, no zanimljivo je usporediti nekad velike suparnike u nekim novim vremenima i nekom novom odnosu snaga.
Da, bio bi prvak ex-yu, a neće biti prvak Hrvatske. Logično.