Hrvatski teniski velikan, peterostruki osvajač Davisova kupa (tri puta s Njemačkom, po jednom s Hrvatskom i Srbijom), 79-godišnji Splićanin Nikola Pilić finale iz Lillea gledao je doma, u – Opatiji.
– Imao sam namjeru putovati u Lille, pozvala me predsjednica Saveza, ali morao sam primiti injekciju u koljeno i, prema preporuci liječnika, nisam se odlučio na putovanje – kaže nam Nikola Pilić kojega smo u ponedjeljak ujutro zatekli usred treninga s jednom talentiranom tenisačicom.
Kako ste proživjeli naš uspjeh u Lilleu?
– Dirnulo me to, proradile su emocije, veliki je to uspjeh. Mi smo nacija s četiri milijuna stanovnika, idemo prema tri i pol milijuna, a Francuza ima više od šezdeset milijuna... Pa iako Francuzi nisu protiv nas nastupili s prvom momčadi, trebalo je to osvojiti, kod njih, pred njihovom publikom. Posebno mi je drago zbog Marina Čilića, za kojega sam znao da će dokazati da se zna nositi s pritiskom odlučujućeg meča – nastavlja Pilić.
Podloga išla naruku
Dva puta Marin je bio zakazao u prijelomnim trenucima, protiv Del Potra u Zagrebu i Querreya u Zadru.
– Ne možete to tako pojednostavljivati. Del Potro je bolji igrač od Čilića, a Marinu su možda nedostajala samo dva poena da dobije taj meč. Querrey je dobar igrač, a ti protiv njega izlaziš na teren s pritiskom da ga moraš dobiti; i tu ti se ruka skrati, a on pusti ruku i sve mu uspijeva. Takvi se porazi favoritima mogu dogoditi. I baš zato sretan sam što je Marin napokon dokazao da je u stanju prevladati ovakve situacije i biti pravi kad je najpotrebnije. Naruku mu je išlo i što je prije Lillea bio u Londonu i igrao jake mečeve, protiv Zvereva, Đokovića i Isnera. A i podloga mu je u Lilleu išla naruku; u dvorani je zemlja puno brža nego u Roland Garrosu, Monte Carlu ili Rimu – tvrdi Pilić.
Marin Čilić rekorder je po broju pobjeda za Hrvatsku u Davisovu kupu (39), donio nam je naslov svjetskog prvaka, osvojio je Grand Slam i još dva puta bio u finalima. Možemo li govoriti o najvećemu hrvatskom tenisaču svih vremena?
– Ivanišević je ipak bio jači igrač od Čilića i da je Goran imao Marinove nerve, možda bi osvojio još 5-6 Grand Slamova. Goran je bio drugi igrač svijeta, jako blizu prvome, a Čilić šesti-sedmi...
Marin je bio treći igrač svijeta.
– Da, ali u razdoblju kada su šestorica iz prvih deset bila ozlijeđena. Opet, Marin ima pravo reći: “Ja sam bio treći, a ti, Niko, pričaj što hoćeš!” – smješka se iskusni trener.
Prisjetio se jedne anegdote sa sadašnjim svjetskim brojem 1.
– Đoković je imao 17 godina i osvojio je challenger u Aachenu. Bili smo zajedno na ručku kada ga je nazvao otac i čestitao mu. Novak mu je na to uzvratio: “Ćale, znaš da smo se dogovorili kada treba čestitati!”. Mislio je na osvajanje nekoga velikog turnira, uvjeren da mu vrhunski rezultat ne može pobjeći.
Kakav je vaš odnos s izbornikom Krajanom? Koliko ga dobro poznajete?
– Izvrsno poznajem Krajana, bio je tenisač u mojoj akademiji, pratio sam ga na nekoliko futuresa, bio je član reprezentacije dok sam bio izbornik. Vjerojatno je naučio neke sitnice od mene. Razgovarali smo nekoliko puta, no kako su se generacije tenisača u međuvremenu promijenile, Željko s njima ima izvrstan odnos i nije mu trebao moj savjet.
Najvažnije je ozračje
Objektivno, on kao izbornik nije mogao pogriješiti u odabiru igrača?
– To je točno, kod nas se zna tko je prvi, tko drugi igrač, ali ozračje u reprezentaciji i te kako ovisi o izborniku. Kad sam ja došao za izbornika, bila je katastrofa od atmosfere, a za sedam-osam dana sve je već bilo u najboljem redu – naglašava Pilić.
Može li se uspjeh tenisača usporediti sa svjetskim srebrom nogometaša u Rusiji?
– Oba su ta uspjeha specifična i velika na svoj način. Nogometaši su na putu prema srebru imali dosta sreće jer su dva puta pobjeđivali na jedanaesterce, ali njihov pohod pratile su milijarde ljudi i na njih moramo biti ponosni. Razlika između nogometaša i tenisača u tome je što su tenisači u finalu ipak pobijedili i mogu s pravom za sebe reći da su svjetski prvaci.
Kakav je vaš stav u novom formatu Davisova kupa?
– Novi format Davisova kupa za mene je skandalozan jer su se za šaku dolara odrekli tradicije duge gotovo 120 godina. Bit će tu još svega i svačega, bit će sigurno bojkota vrhunskih tenisača jer uvjeren sam da primjerice Đoković, Federer ili Wawrinka u tome neće htjeti sudjelovati. Ne vidim smisao toga novog formata Davisova kupa, u kojemu neće biti naboja, atmosfere, svega onoga što je pratilo to natjecanje. Recite mi koga bi to u Madridu, na završnici Davisova kupa, trebao zanimati primjerice meč između Kanade i Južne Koreje?
Mislite li da će Čilić nastupati u ovome formatu?
– Ne znam to, ali znam da je oduvijek želio nastupati za svoju domovinu i činio je to s ponosom – zaključio je Pilić.
Dosadašnji format svjetske skupine sa 16 najboljih reprezentacija bit će zamijenjen jednotjednim finalnim turnirom 18 momčadi u Madridu (od 18. do 24. studenoga 2019.). Tih 18 reprezentacija bit će podijeljeno u šest skupina po tri. Pobjednici skupina i dvije najbolje drugoplasirane reprezentacije po kriteriju boljeg omjera osvojenih setova i gemova plasirat će se u četvrtfinale.
Svi mečevi bit će igrani u formatu s dva pojedinačna meča i jednim dvobojem parova. Na finalni turnir izravno će se plasirati polufinalisti iz prijašnje godine, 12 reprezentacija dobit će se iz kvalifikacijskih mečeva u kojima će sudjelovati 24 momčadi, a dvije selekcije od 12 poraženih u kvalifikacijama dobit će pozivnice svjetske teniske organizacije.
>>> Pogledajte ludo slavlje po povratku tenisača u Zagreb
