Osim talentiranih golobradih klinaca, a neki odlaze još kao mlađi kadeti, košarkašku Hrvatsku počeli su napuštati i obećavajući treneri. A jedan je takav i 38-godišnji Josef Dulibić, bivši Cibonin trener za mlađe uzraste koji je s juniorima berlinske Albe upravo postao prvak Njemačke.
No, i prije nego što je podigao pobjednički pehar i bio ritualno zaliven, Josef je izabran i za najboljeg trenera sezone u njemačkom juniorskom prvenstvu.
– To je izbor trenera i cijele juniorske lige pri čemu 60 posto tih kolega nisam vidio. No, imali smo strašno dobru sezonu, bili smo dominantni pa je to očito na njih ostavilo dojam – kazao je Josef.
Nikić se iskazao u finalu
U polufinalu su mladi “albatrosi” pobijedili vršnjake iz Bayerna (79:71), među kojima se isticao donedavni cibos Matej Rudan (16 koševa), a u finalu je Alba nadjačala i Artland (77:68). Do tog uspjeha došlo se i zahvaljujući još jednom bivšem Ciboninu klincu, sada Albinu junioru, Krešimiru Nikiću (215 cm). Kako to da je Cibona pustila tako potentnog mladog igrača?
– Krešo je imao sreće što odšteta za njega nije bila velika, a on je htio otići iz Cibone jer je bio nezadovoljan.
A kako se Nikić razvija?
– Kreši nikad nije bio problem razumijevanje igre, igra loptom, pogotovo ako je dobije na postu, onda i on postaje razigravač kao što je to bio veliki Ćosić. No, njegov je problem snaga trupa. Ima visoko težište i to zna biti problem protiv snažnijih igrača. No i u tom segmentu je napredovao. Sada dosta bolje izgleda, bolje trči, a u Albi priželjkuju da ga iz Hrvatske ne zovu ovo ljeto u nacionalnu selekciju U-20. No, ja nisam u kontaktu s ljudma iz HKS-a.
Šteta što je tome tako, no tako je jer Josefa ljudi iz HKS-a očito ne doživljavaju ozbiljno. Baš kao što ga nisu doživljavali ni u Ciboni, s kojom je bio U-12, U-14 i U-16 prvak Hrvatske, pa je digao sidro.
– Htio sam postupno ići gore, no u Ciboni je to bilo teško. Kada bi se i pojavila mogućnost, neko bi tome pružio otpor. Kako se mijenjala klupska politika, tako bi svatko doveo nekoga svoga. Naraštaj rođen 1996. i 1997. počeo sam slagati još kada su imali 10, 11 godina i kada su bili na prijelazu iz mlađih kadeta u kadete. Tada sam i ja trebao prijeći s njima, tadašnji sportski direktor Prkačin kazao mi je da nisam dovoljno jako trenersko ime.
Josef vjerojatno ne bi napustio Cibonu da je imao pravo na stalni radni odnos.
Bundesliga je sve privlačnija
– Ako računam sve, od rada u Vučićima pa dalje, u Ciboni sam radio čak 13 godina, a zaposlenik sam bio 7-8 godina. Nakon toga tri sam godine stalno radio na tromjesečni ugovor. Svjestan da u Ciboni nikad neću dobiti juniore, da po njihovim kriterijima nisam dovoljno kvalitetan trener, odlučio sam otići. Nekoliko mjeseci bio sam bez kluba, nakon čega sam pola godine radio u Brotnju iz Čitluka, a onda se pojavila Alba.
Sretna okolnost u tom trenutku bila je da je Josef znao njemački.
– Alba je ponosan njemački klub koji ne bi dopustio da trener juniora ne govori njemački, no ja sam u Njemačkoj živio do svoje 19. godine kada sam otišao studirati arhitekturu u Zagrebu. Činio sam to do treće godine, a onda sam upisao višu trenersku, počeo raditi u Školi košarke Vučići, i tako sam i počeo trenersku karijeru.
A sada je gradi na jednom košarkaški brzorastućem klupskom tržištu, sad već puno jačem od hrvatskog, koje će od 2019. imati dva euroligaša. Bayern s pozivnicom i prvaka Njemačke.
A takva liga sve je privlačnija i za mlade hrvatske košarkaše koji odlaze sve mlađi. Kako zaustaviti taj trend?
– Ključni su programi razvoja, a oni u Hrvatskoj baš i nisu jasni. Kod nas se ponekad forsira da klinac sa 17 godina bude priključen seniorima, a to nema smisla ako ne igra. Roditelji nadarene djece ne odlučuju se za odlazak iz Hrvatske zbog novca, nego zbog jasnijih programa za razvoj igrača.
Treba zaustaviti ovo otimanje djece do 20-te godine