Španjolska La Liga posljednjih 15-ak godina ima određenu šablonu. Osim onih rijetkih sezona grčevite borbe za naslov između dva najjača kluba ili one sezone kad je Atlético umiješao svoje prste, ta šablona je posve jasna. Barcelona ili Real Madrid ugodno sjede na vrhu, njihov rival je svjestan da će se te sezone zadovoljiti drugim mjestom, dok s osjetno manje bodova treće mjesto okupiraju Atlético Madrid ili Sevilla.
Peto mjesto najbolji plasman
Ove sezone, čini se, ta šablona će biti razbijena na nekoliko mjesta. Ne samo da Barcelona i Real Madrid konačno vode tijesnu bitku za naslov već je i trećeplasirana momčad posve neočekivana, a riječ je o momčadi iz madridskog predgrađa – Getafeu. Sjetimo li se Leicestera, Hoffenheima, Burnleya ili Mönchengladbacha, dolazimo do jednostavnog zaključka da osiguran nastup u europskim natjecanjima u jednoj sezoni dovodi do ligaškog pada u idućoj. U takvim klubovima uglavnom je riječ o nedostatku igranja europskih natjecanja.
Teško je nakon samo jedne ljetne pauze ne samo podići razinu igre već je i održavati u ritmu igranja svaka tri do četiri dana. Zato je Leicester nakon svoje povijesne sezone kada je osvojio naslov pao na sredinu tablice, zato se Hoffenheim oprostio od Lige prvaka nakon samo jedne sezone i zato je Burnley nakon kvalificiranja za Europsku ligu iduću sezonu većinom proveo u borbi za ostanak.
To se, međutim, nije dogodilo jednom od najmanje poznatih prvoligaša s madridskog područja.
Getafe je prošle sezone zabilježio svoj najbolji plasman u Primeri u povijesti – peto mjesto. Da bismo shvatili veličinu ovog uspjeha, treba sagledati kontekst. Getafe je 2004. godine prvi put od svojeg osnutka ušao u Primeru te se u dvanaest godina razvio u stabilnog prvoligaša. Nakon što su ispali 2016. samo jedna sezona u Segundi bila im je dovoljna za povratak u prvi razred španjolskog nogometa. Najbolji plasman prije ovog prošlosezonskog bilo im je šesto mjesto iz sezone 2009./2010., a dva puta dolazili su do finala Kraljeva kupa.
Ove sezone u kupu nisu briljirali (ispali su u drugom kolu), ali zato su u prvenstvu bolji nego ikad. U trenutku pisanja ovog teksta Getafe je treći, s 42 boda na ljestvici, jedanaest manje od prvoplasiranog Real Madrida i deset manje od druge Barcelone, a do kraja sezone borit će se za ulazak u Europu sa standardnom skupinom momčadi – Atlético, Sevilla, Sociedad, Valencia, Villarreal i Bilbao – momčadima koje na ljestvici vrebaju iza najvećeg ugodnog iznenađenja sezone.
Posljednji niz Getafea u ligi govori da sigurno imaju sposobnost ostati na tom trećem mjestu. Naime, prije poraza od Barcelone imao je četiri pobjede, čistu mrežu i gol-razliku 9:0, a protivnici su bili sve samo ne lagani plijen. Prvo su u gostima dobili svoje tradicionalno najljuće rivale Leganés (3:0), da bi doma u tvrdoj utakmici svladali Betis (1:0). Zatim su upisali još dvije velike pobjede – kod Bilbaa na neosvojivoj utvrdi San Mamés (2:0) te kući protiv favorizirane Valencije (3:0).
Osim ovog velikog niza i sjajnog plasmana u Primeri, Getafe je uspio ostati uspješan i na europskoj fronti. Svoju skupinu Europske lige prošli su s četiri pobjede u šest utakmica i sad idu na još jednu momčad koju u zadnje vrijeme povezujemo s ugodnim iznenađenjima – Ajaxom. Iako je već i ovo velik uspjeh za igrače Joséa Bordalása, ne treba ih otpisati ni protiv nizozemskih čarobnjaka.
No, tko zapravo u dresu Getafea donosi ovakve odlične rezultate? Napad na prvu nalikuje na momčad HNL-a koja je išla “skrpati” veterane napadače prije početka sezone. Glavne strijele su Ángel (32), Jaime Mata (31) te Jorge Molina (37), a ove sezone postigli su 23 od 36 Getafeovih pogodaka u prvenstvu. Igraju kao mladići uz dozu onog nogometnog “vica” i odlično se nadopunjuju na terenu. Nijedan od te trojice nema neku posebnu izraženu kvalitetu u igri, ali za svakog od njih možete reći da su klasični španjolski lisci.
Pogledamo li situaciju na drugim dijelovima terena, Getafeov prosjek godina ipak se nešto spušta. U obrani je general Djené Dakonam, 28-godišnji nogometaš iz Toga čija je kvaliteta prepoznata već lani kad je uz Gerarda Piquéa uvršten u najbolju momčad Primere, i to u konkurenciji svih onih prvoklasnih braniča iz Reala, Barcelone i Atlética. Osim njega, obranu čine nerazvikana, ali pouzdana imena poput Etxeite, Antunesa i Nyoma.
Igra i Srbin Maksimović
Vezni red daje najviše nade za budućnost kluba. Dva glavna veznjaka su 24-godišnji Urugvajac Mauro Arambarri te 25-godišnji Srbin Nemanja Maksimović. Nezamjenjivi su u srcu postave Bordalásove momčadi, a i uz Djenéa jedini su od čije prodaje se u klubu očekuje veliki novčani prihod – a Getafe nema novčane prihode kao što imaju njegovi rivali u borbi za Europu. Prema Transfermarktu, klub ima tek 11. momčad po vrijednosti u španjolskom prvenstvu.
Prosječni njihov igrač vrijedi sedam milijuna eura, dok je taj prosjek kod njihovih konkurenata (Atlético – 37, Valencia – 22, Sociedad – 16, Betis – 13, Sevilla – 12) znatno veći. No, baš zbog toga volimo nogomet: zbog momčadi koje s malo resursa i malo prilika dolaze do rezultata, a to nitko ove sezone nije radio bolje od Getafea.
