Osim s krucijalnim bodovima za prolaz u drugi krug kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, hrvatska košarkaška reprezentacija iz rumunjskog Cluja vratila se i sa spoznajom da vrijedi vjerovati u jednog dosad osporavanog vršnjaka Darija Šarića. Riječ je o braniču Jakovu Mustapiću (23, 193 cm), Šarićevu suigraču iz juniorske reprezentacije koja je bila prvak Europe, koji je u ovom kvalifikacijskom prozoru zaigrao nakon 55 minuta provedenih na klupi i pokazao da se na njega može računati. Jaki je ukrotio okretnog suparničkog beka i zabio tri trice.
– Izbornik mi je rekao da unesem energiju s klupe, da pritišćem Watsona po cijelom terenu i ja sam to i činio. Za šutiranje mi nije govorio, no ja sam iskoristio tri otvorena šuta za tricu – ispričao je Jakov.
– Imali smo problema u branjenju od rumunjskog naturaliziranog razigravača Watsona pa mi je trebao viši igrač od njega koji ima dobro tijelo da ga zaustavi. Znam Jakova jako dugo, trenirao sam ga dok sam bio u Cedeviti i siguran sam da on može još bolje – kazao je izbornik Dražen Anzulović s čijom se odlukom da Mustapić bude u završnih 12, umjesto Bošnjaka ili Bilinovca, nisu svi složili.
I prije su mi spominjali oca
Naime, oko Jakova se stvorio prijepor. Krenule su priče da je ušao u reprezentaciju zbog utjecajna oca Ivana Mustapića (inače još uvijek aktualnog hrvatskog kopljaškog rekordera) i njegova prijateljstva s čelnicima Saveza, a one su došle i do Jakova.
– Nije prvi put da me se spominje u kontekstu mog oca i nekih beneficija, a ja vam mogu reći da sam ja imao samo problema zbog očeva imena i statusa koji on ima u određenom krugu ljudi. Nije lijepo slušati takve priče, no držim da sam u Cluju dokazao da nisam bez razloga bio u sastavu reprezentacije. Da ja osjetim iti jednog trenutka da me netko gura zbog poznanstva s mojim ocem ja bih bi prvi koji bi to presjekao i napustio bih reprezentaciju.
Igračevo je pravo da vjeruje da negdje igrački pripada.
– Ja sam uvjeren da me izbornik pozvao zbog onoga što mogu igrački pružiti, a ne zbog veza i vezica.
Osim bivšeg cimera Darija Šarića, velika podrška u reprezentaciji bio mu je i Bojan Bogdanović, s kojim je čak i daljnji rođak.
– Bojan mi je govorio da, kada ostanem sam, šutiram bez trunke razmišljanja i to njegovo povjerenje mi je puno značilo.
Koliko je pak za reprezentaciju značio onakav Šarić kakav je bio u Cluju (22 koša, 12 skokova, 5 asistencija)?
– I onakav kakav je bio u Trstu znači nešto, a pogotovo ovakav kakav je bio u Rumunjskoj. Nakon što smo pobijedili Italiju uz veliku Bojanovu predstavu, ja sam rekao da će Dario sam dobiti Rumunjsku jer si neće dozvoliti da odigra dvije takve utakmice. Ovakva utakmica u Cluju sigurno mu je puno značila što se vidjelo i po njegovu raspoloženju nakon susreta. Čak se i sam šalio na svoj račun da je napokon nešto odigrao.
Preveliki strah od neuspjeha
Koliko je pojačanje za reprezentaciju bio 215 cm visoki centar Lakersa Ivica Zubac?
– Iako smo svi znali da je dobar, Ivica nas je višestruko iznenadio i na treninzima i na utakmicama i čini mi se da mu je samo nebo granica. On je centar kakvog nismo imali jer sve oko obruča što dobije završava s 99 posto sigurnosti.
Nažalost, Hrvatska će u studenom i veljači opet biti bez NBA igrača, a morat će u te četiri utakmice tražiti dvije pobjede. A Poljska i Mađarska su jače od Rumunjske i Nizozemske od kojih je naša vrsta gubila u prvom krugu kvalifikacija.
– Tada se preveliki strah od neuspjeha pretvorio u negativu i onda su ti igrači izgledali puno lošije no što jesu. Osim toga, u tih pet dana nije bilo niti vremena da se postavi hijerarhija u momčadi pa je to izgledalo kako je izgledalo. Nedostajao nam je netko poput Bogdanovića ili Šarića, netko na koga se možeš osloniti, jer mnogi od nas nisu naviknuli da budu nositelji u svojim klubovima, a kamoli u reprezentaciji. Srećom, sada se s ovih 3-3 lakše diše. Budemo li u mlađem sastavu, možemo i jedne i druge dobiti na energiju i agresivnost. Mađarsku bi trebali dobiti i bez NBA igrača, a ni Poljska nije nešto posebno. Znam većinu tih igrača, nije to nešto posebno.
U Trstu i Cluju, Bogdanović i Šarić bili su psihološki oslonac svima ostalima.
– Bili su to i izravno i neizravno. Kao igrači više klase, nisu na nas ostale radili nikakav pritisak. Nisu kritizirali radi lošeg dodavanja ili promašenog šuta. Bili su puni podrške i to nam je puno više značilo nego spoznaja da će oni zabiti koš kada to bude najpotrebnije. Puno bitnije od toga bile su njihove liderske sposobnosti, pogotovo Bojanove.
Mustapić je osam svojih razvojnih godina proveo u Cedeviti, no ondje se nije zadržao jer u njega nisu vjerovali.
– Prošao sam sve, od mlađih kadeta preko juniora do seniora, no onda sam sâm odlučio raskinuti ugovor. Iako sam imao obećanja da ću igrati, nisam dobio priliku pa sam odlučio otići. Oni su htjeli da odustanem od toga, da me opet pošalju na posudbu, no ja to više nisam htio.
A posudbe su bile...
– Prva je bila u Zaboku, no i to je bila moja odluka donijeta s 18 godina i nije se baš isplatila. Druga je bila u Kvarneru, nakon pola sezone u Cedeviti pa sam, opet na svoju inicijativu, otišao kod mlađeg Anzulovića koji je tada bio trener riječkog kluba i to mi je bio dobar potez. Nakon toga sam prošao ljetne pripreme s Cedevitom i raskinuo ugovor te potpisao za Split.
Igrao je potom još i u Jollyju i Osijeku, a prošlu je sezonu proveo u poljskom prvoligašu Krosno. Kakvo je to bilo iskustvo?
– Turbulentno. Igrao sam oko 22 minute i zabijao u prosjeku 11,5 koševa. Moglo je i bolje, no mijenjao se trener pa me taj novi manje uvodio u igru. Zapravo, u jednoj bih utakmici igrao 35 minuta, a u drugoj 10. Znao sam i startati u jednoj utakmici, a u drugoj ne igrati. Jednom sam zabio 17 koševa u 19 minuta prvog poluvremena da bi drugi dio utakmice igrao samo dvije minute. Kod njegova prethodnika se znala hijerarhija, no ovaj nije baš imao najbolji stav prema strancima.
Kada će znati svoju novu destinaciju odnosno ime sljedećeg kluba?
– To bih trebao razriješiti sljedećih dana. Više bih volio da je to inozemstvo, no nemam ništa protiv niti ostanka u nekom hrvatskom klubu.
"Budemo li u mlađem sastavu, možemo i jedne i druge dobiti na energiju i agresivnost. Mađarsku bi trebali dobiti i bez NBA igrača, a ni Poljska nije nešto posebno. Znam većinu tih igrača, nije to nešto posebno." Dobro zapamti oveve riječi!!! mi bez najboljih nba-ovaca nismo sigurni ni protiv Luxemburga...otkuda tebi, jednom polu-igraču takva hrabrost da ovakvu glupost izjaviš?