Goran Ljubojević bio je nekada centarfor oba konkurenta za naslov prvaka: za Osijek je skupio 112 nastupa i postigao 34 pogotka, dok je nešto manje bio uspješan u Dinamu (54 nastupa, 19 pogodaka).
Ljubojević je danas 37-godišnjak, u poduzetničkim je vodama, ima trenersku A licencu i diplomu fakulteta za sportski menadžment stečenu u Danskoj. Reći će da mu je Osijek klub broj 1, a Dinamo na drugom mjestu, i da ga Dinamovi uspjesi također vesele.
– Moj Osijek, na žalost, dugo je bio izvan borbe za trofeje, najviše zbog toga meni neprihvatljivoga provincijskog razmišljanja; zadovoljavanja nekim trećim-četvrtim mjestom, a ne težnjom prema višim pozicijama. Tek posljednjih godina, otkad je u klub ušao mađarski kapital, Osijek se počeo približavati Dinamu. Dovođenje Bjelice u tom smislu najbitniji je potez – kaže Ljubojević.
Da se zna, ja ga obožavam
Kako vam se, kao bivšemu dinamovcu, čine plavi, je li to još uvijek razina kvalitete iz Bjeličine ere?
– Dinamo nije toliko slabiji u igračkom smislu u odnosu na razdoblje kada je tamo bio Bjelica. Međutim, razlika je golema u mentalitetu i tu mi neke stvari nisu jasne – naglašava Ljubojević i onda pogađa u srž Dinamovih problema:
– Iskreno ću vam reći, nervira me Bruno Petković. Gledam ga u posljednjih nekoliko utakmica za Dinamo i za reprezentaciju i to nije ni sjena onoga nogometaša kakav je bio prije godinu dana.
Kako objašnjavate tu situaciju?
– Pokušavam si je objasniti i ne uspijevam. Ne znam trude li se u Dinamu dovoljno oko njega, razgovaraju li s njim. Jer, da me se krivo ne shvati, ja tog igrača obožavam, on je top klasa, takvog centarfora odavno nisam vidio, kakav dribling ima, kako vlada loptom na malom prostoru... I zato mi je krivo što mu se ovo događa. On je nekada dobivao 80 posto duela, on je šprintao za svakom loptom, on se trudio, grizao... a danas samo stoji. Ponaša se kao Messi, čeka da mu dođe lopta pa da nešto s njom napravi – ističe Ljubojević.
I još ne daje ni golove?
– To je ona golgeterska karma; kad se trudiš, kada daješ cijeloga sebe, onda će ti se svaka odbiti i doći ti u noge, onda ćeš zabiti i iz nemoguće pozicije, onda ti sve uspijeva. A kada stojiš i čekaš, e, onda ti ne uspijeva ništa. Pogledajte centarfora Osijeka Miereza, kako taj grize, kako daje sebe u svakom duelu, šprintu... Ali, to je povezano s kvalitetom trenera, onoga koji te nekada tjera bičem, a nekada te mazi, samo da izvuče najbolje od tebe. Da, trener mora nekada biti i vrstan psiholog – dodao je Ljubojević.
Osijek može biti konkurencija
I Zoran Zekić igrao je za oba kluba: za Osijek 16 nastupa, dva pogotka, za Dinamo sedam nastupa, jedan pogodak. No Zekić je kao trener Osijeka dva puta pobijedio Dinamo u Maksimiru: 2016. i 2018. godine s po 1:0.
– Dinamo svoju kvalitetu demonstrira i u Hrvatskoj ligi, i u Europi, Osijek mu se tek počeo približavati i može mu biti konkurentan za naslov. Današnja utakmica neće biti presudna u utrci za prvim mjestom, jer tek je odigrana trećina prvenstva. Dug je još put do titule. Mislim da će obojica trenera s velikom dozom opreza ući u tu utakmicu, bit će to šahovska partija u kojoj je remi najizgledniji jer odgovara obojici – kaže Zekić.
Što nedostaje Dinamu?
– Samo dubina, ona koju je Petković svojim pasovima omogućavao Olmu, Mori i Ademiju. Dinamo, međutim, nije puno slabiji, što govore njegovi rezultati u Europi. No ta Europa, u kojoj daj Bože da prezimi, može im biti i uteg u utrci s Osijekom jer Osijek je te fronte pošteđen – dodao je Zekić.
Dasovicu u Dinamu je bio poprilicno uspjesniji. Ucinak u Dinamu bio je oko 38% dok je u Osijeku bio jedva preko 30%. Matematika ne ide?