Možda Rijekinu pobjedu nad škotskim Aberdeenom (2:0) u prvoj utakmici 3. pretkola Europske lige i ne bismo doživljavali kao nešto posebno da još nisu svježa sjećanja na onaj bolni potop na Kantridi 2015. u vrijeme Matjaža Keka kad su Riječani napadali i stvarali šanse, a čvrsti Škoti trpali golove do 0:3.
Možda bi to bila samo jedna pobjedica da nisu još svježija sjećanja na rezultate hrvatskih klubova u Europi ovog ljeta, jer ako Hajduk ne može izbaciti Maltežane, Osijek Bugare, a Dinamo se trese uoči puta u Mađarsku, znači da baš i nismo takva sila kako si ponekad utvaramo.
Još manje čudi što je Rijekin strateg Igor Bišćan s toliko opreza govorio o prvoj europskoj prepreci i putovao na Otok ne bi li se na svoje oči uvjerio kako igra Aberdeen kad se uzme u obzir da ni naša reprezentacija nikad nije uspjela pobijediti Škote, a da su zbog njih s klupe letjeli izbornici Blažević i Štimac.
Baš nam ne leže. Pa ipak, Rijeka nakon prvih 90 minuta ima lijepu prednost od 2:0 ostvarenu u čvrstoj utakmici, što je u kratkom razmaku nakon osvajanja Kupa pobjedom nad Dinamom još jedna lijepa taktička pobjeda Rijekina trenera.
Europska liga sve bliže
Ponovo je Bišćan iznenadio sastavom jer je iskopao već pomalo zaboravljenog Acostyja i pretpostavio ga plemenitom Muriću, no kao dobar poznavatelj otočkih momčadi i njihove igre visokog ritma, znao je da im prvo mora fizički odgovoriti, a Acosty je atletičar u nogometnoj opremi. Nakon sat vremena, zamijenio ga je Murićem i on je na kraju majstorijom prelomio utakmicu, a nadajmo se i ukupni ishod.
Primjetno je sad već da Bišćan za svaku veću utakmicu prilagođava sastav i taktiku ovisno o kvalitetama i slabim točkama suparnika, što je gotovo suprotno od njegova prethodnika Keka.
Ruku na srce, u Kekovo vrijeme Rijeka je igrala atraktivnije i stvarala više prilika, ali Bišćan se pokazao kao izrazito natjecateljski trener koji zna igrati na rezultat i koji očito igračima zna objasniti ideju kako doći do njega, a usto i kvalitetno rotirati sastav tako da se gotovo svi u kadru mogu osjećati važnima. A to u našem nogometu nije čest slučaj.
Sad je već sasvim izvjesno da će, ne dogodi li se neki težak pad ili netko bogatiji ne dođe po njega, Bišćanu Rijeka biti prvi dugotrajniji posao u karijeri. Ni u Rudešu ni u Olimpiji, s kojima je ostvario prve zapažene uspjehe, nije se zadržao dulje od godinu dana.
Rujevički boss Damir Mišković voli igrati na duže pruge i jasno je da što se struke tiče već sad može trljati ruke. Skupina Europske lige i pristojna financijska injekcija koju ona nosi ne čine se, s obzirom na ždrijeb, nemogućom misijom, a isti igrači koji su lani doživjeli traumatični krah od Sarpsborga i djelovali kao izgubljeni slučajevi, poput Čolaka ili Capana, sad su strijelci i nositelji igre.
Zoran Kvržić proživljava drugu mladost na terenu, a Lepinjica i Murić prvu. Svakako je to zasluga trenera koji ne voli sebe isticati i još u javnim istupima izgleda kao preplašen, ali zato u svlačionici ima pravi gard i govori kako treba.
Sve to odvija se u vrijeme kad se iza kulisa terena odvija predugo i mučno natezanje između kluba i navijačke skupine Armade, ustrajne u zahtjevu da uz Bišćana na klupi ne smije biti Renato Pilipović koji joj se zamjerio još 1999. kad je iz Rijeke prešao u Dinamo.
Waterloo riječkih trenera
Pilipović u četvrtak i nije bio na klupi jer je išao gledati sljedećeg potencijalnog suparnika u Europi, a zanimljivo je da je bio pomoćnik i Matjažu Keku kad je Rijeka prošli put igrala s Aberdeenom, a to tada Armadi nije bio problem.
Očito se zapravo promijenio odnos prema klupskom vodstvu. U svemu tome, prvi trener, koji također nije bio po volji navijača kad je došao, radi najpametniju moguću stvar – ne miješa se, ne pokušava se dodvoriti radikalnom navijačkom krilu niti popušta pred ucjenama (nije popuštao ni Mandariću u Olimpiji, nap. a.) da se mimo njegove volje mijenja stručni stožer, već radi svoj posao i postiže rezultate.
Za manju plaću od Kekove (neslužbeno oko 250.000 eura), i s evidentno manje mogućnosti dovođenja velikih pojačanja nego u ono vrijeme, mogao bi na kraju postići jednako vrijedne dosege zadrži li se dovoljno dugo i dobije li vjetar s tribina kakav je imao Slovenac.
Naravno, u dugoj sezoni bit će i padova, veliko je pitanje ima li momčad s Rujevice dovoljno snage za maratonsku utrku s i dalje moćnim Dinamom. Rijeka je doduše s maksimalnih devet bodova krenula u prvenstvo, no u nedjelju je, uoči uzvrata s Aberdeenom, čeka Velika Gorica, taj Waterloo riječkih trenera gdje je završeno i slavno Kekovo razdoblje u koje su najvatreniji navijači na Kvarneru ostali trajno i neizlječivo zaljubljeni.
>> Pogledajte vrijednost hrvatskih reprezentativaca
