U miru svog hotela, nekoliko stotina metara udaljenog od stadiona, igrači Dinama čekali su utakmicu, odveo ih je Bjelica ujutro na lagani trening. Nitko plave nije uznemiravao, tek su na telefone pojedinih ljudi iz kluba stizale poruke s molbama za ulaznice. No takvih upita bilo je puno pa su neki ostali bez ulaznica.
– Nas par došlo je iz Njemačke, nadali smo se da ćemo ovdje moći kupiti ulaznice, ali u Dinamu nam kažu da nemaju više nijednu – kazao nam je jedan iz te skupine plavih navijača koja je možda i uzalud doputovala.
Čekali i Modrića i Mandžu
Nadamo se da dva mlada Čeha, Martin i Jaroslav, nisu uzalud dva dana stajala pred hotelom Dinama. Naime, oni su sa svojim albumima u kojima su fotografije igrača Dinama, i to u dresovima svih klubova i reprezentacija u kojima su igrali, čekali ne bi li dobili potpise igrača.
– Nemamo baš puno izgleda, u ova dva metra od ulaza u hotel do autobus je jedina šansa, ali dva dana čekamo. Naviknuli smo, to nam je hobi, imam na tisuće ovakvih fotografija – kazao je Martin i objasnio nam da je ovdje čekao Modrića s Realom, Mandžukića dok je bio u Bayernu.
>> Pogledajte što novinari VL-a kažu o utakmici Dinama
U međuvremenu na glavnom gradskom trgu, u povijesnom središtu Plzeňa, grada koji je poznat po proizvodnji piva, ali po automobilima Škoda, uz napomenu da je tu radio i Josip Broz Tito 1912. godine, počeli su se skupljati navijači Dinama. Oni u crnoj odjeći nisu bili spremni za fotografiranje ili davanje izjava, držali su se u svojim skupinama, međusobno razgovarali uz nezaobilazno pivo. Oko podneva se velika većina povukla u brojne pivnice oko trga, drugi dio je pivo iz limenki, boca ili krigli ispijao na trgu. I policija, koje je bilo jako malo u središtu grada (upućeni kažu da je bilo malo onih u uniformama, ali je zato bilo puno njih u civilu), nije imala u to vrijeme nikakvog posla.
– Nadam se da će sve mirno biti do kraja, da će i na stadionu biti puno naših dečki – kazao nam je jedan navijač iz Zagreba, jedan od rijetkih s obilježjima Dinama koji je s još trojicom stigao automobilom da bi vidio Dinamo u europskom proljeću na Valentinovo, kad je Dinamu 2000. godine i vraćeno ime.
– Nadam se veselju, dobroj atmosferi, ljubavi i da će na kraju biti pobjeda i piva – dodao je.
Sreli smo i jednu skupinu Slavonaca koja se prošetala središnjim gradskim trgom, neke od njih često smo viđali na utakmicama Dinama.
– Idemo na gotovo sve utakmice, prijatelj sam kluba, volim nogomet, a sad smo dočekali ovu povijesnu utakmicu, trebale su mi moje 62 godine da je dočekam. Vidjet ćemo kako će biti, ali svaka čast što smo došli do ovakvih utakmica. Vjerujem da će i oni koji nemaju ulaznicu dati potporu, mi smo premala zemlja da bismo se dijeli na sto klubova, a da se onda u jednom klubu dijelimo na frakcije. Lijepo je ovdje u Plzeňu, grad živi tako mirnim životom – kazao je Ante Jukić koji se gradom šetao sa šalom koji je uspomena i podsjetnik na utakmicu Stuttgarta i Dinama.
– Tada je naš trener bio Ilija Lončarević, izgubili smo tada s 2:1, dosta naivno, ali tada sam nabavio taj šal i nosim ga – prisjetio se ovaj navijač iz Slavonskog Broda i nastavio šetnju, trošenje vremena iščekujući utakmicu, i sve je češće mogao čuti, kako se utakmica bližila, uzvike “Dinamo, Zagreb”.
Suvremena arena u Plzeňu
Čekao je on, ali i ostali navijači da plavi na to veliko Valentinovo dođu do pozitivnog rezultata koji će onda za tjedan dana pretvoriti u novi uspjeh pred prepunim maksimirskim stadionom. Derutnim, bez krova, starog socijalističkog kova, za razliku od suvremene Doosan Arene u Plzeňu. No to su neke druge priče, 30.000 ljudi u tom jadnom Maksimiru sakrit će nedostatke stadiona i, nadamo se, na kraju se veseliti te planirati nova europska putovanja.
>> Pogledajte Bad Blue Boyse u Plzenu
Kakve veze ima vampir iz kuće smeća s dinamom i dinamovim navijaćima???