U dvije najjjače svjetske klupske košarkaške lige, travanj je vrijeme za playoff. U NBA ligi je doigravanje započelo u noći sa subote na nedjelju, a u Euroligi kreće u utorak.
Baš kao i u NBA ligi (Bogdanović, Zubac), i u završnim razračunavanjima Eurolige imamo dva igračka predstavnika. Krunoslava Simona koji igra za četvrtoplasirani Anadolu Efes i Antu Tomića koji je stožerni igrač petoplasirane Barcelone, a njima treba pridodati i bivšeg hrvatskog izbornika Velimira Perasovića, danas trenera Baskonije.
A baš će taj klub biti domaćin Final Foura Eurolige čije će sudionike dati sljedeći parovi: Fenerbahče (1) - Žalgiris (8), CSKA (2) - Baskonia (7), Real Madrid (3) - Panathinaikos (6) te Efes (4) - Barcelona (5).
Dakle, Simon i Tomić će jedan na drugoga, što jamči da će Hrvatska u Vitoriji imati barem jednog svog predstavnika jer vrlo je teško vjerovati da Perasova Baskonija može eliminirati CSKA. No, tko zna, sport je to.
- Barcelona je najjača od sve četiri momčadi koje nemaju prednost domaćeg terena. Kako po tradiciji, tako i po momčadi, proračunu, treneru. Izgledi su nam vrlo izjednačeni, možda 51:49, jer smo mi domaćini, a naša se navijačka situacija u posljednje vrijeme jako popravila pa imamo i snažnu podršku s tribina. No, razlog tomu su naše dobre igre, puno bolje nego prošle sezone kada smo u ligaškom dijelu Eurolige bili posljednji - priča Kruno Simon kojeg smo zamolili da ukratko najavi i ostala tri četvrtfinalna para:
- Premda je Fener favorit, neće mu biti lako jer Žalgiris igra specifično, a njihov trener Jasikevičius izvlači iz svoje momčadi 700 posto. CSKA je u prednosti pred Baskonijom koja igra bez Grangera, a Shengelia se tek vratio pa Perasova momčad nema širinu da bi prošla pored Moskovljana. Osim našeg para, najveću borbu slutim u dvoboju Reala i Panathinaikosa. Real mi ne izgleda tako dobro kao proteklih godina kada je imao Dončića i zdravog Llulla. A američki trener Rick Pitino donio je Panathinaikosu potpuno drugu košarku od one koje su igrali u prvom dijelu kada su bili kriminalni. Sada Pao igra vrlo snažno, brzo, agresivno i Realu će biti jako teško.
Kruno će se sučeliti sa svojim bivšim suigračem i prijateljem Antom pri čemu mu se ne sviđa činjenica da su dva posljednja europska prvaka (Fenerbahče, Real) u doigravanje krenuli s petog mjesta.
- Vrijeme je da se prekine ta neugodna tradicija, no ako ispadnemo jedan iz negdašnjeg KK Zagreba će ipak završiti na Final Fouru. S obzirom da ću ja za dva mjeseca napuniti 34, da je Ante mlađi od mene dvije godine i da je na Final Fouru bio više puta, bio bi red da ja odem na svoj prvi Final Four, a on neka gleda od kuće. Ako ispadnemo, navijat ću za Barcu i Antu, no ipak bih više volio navijati za sebe.
Simona smeta doza antipatija koja se u Hrvatskoj stvorila naspram Ante Tomića:
- Ante je osporavan igrač samo u Hrvatskoj, ali ne među onima koji su upućeni u košarku. A svatko tko je igrao s njim, pa i protiv njega, zna koliko je to plemenit igrač kakvih, pogotovo na njegovoj centarskoj poziciji, ima vrlo malo.
Jedan od razloga za to je vjerojatno taj što Tomić nije uspijevao dati reprezentaciji ono što i svojim klubovima, no nije to samo njegova odgovornost već i tadašnjih izbornika reprezentacije koja se, u međuvremenu, potpuno kompromitirala.
- Od početka ovih kvalifikacija nije bilo kako treba pa se nadam da ćemo sada izvući pouke i da se neće ponavljati. Ako nešto naučimo iz svega onda to nije tragedija.
Mnogi drže da se pogriješilo što smo se olako odrekli veterana tipa Ukić, Žorić pa i Tomas. Neki od njih možda jesu rekli da više neće igrati za reprezentaciju, no kasnije su se ipak sami nudili da pomognu.
- Ljudi koji vode HKS imali su drugačiju viziju, a na pola puta se ispostavilo da je pogrešna pa su išli vaditi kestenje iz vatre no ni to nije upalilo. A bit će najgore ako se nastavi s tim.
Izbornik Dražen Anzulović nije zvao Simona u dva kvalifikacijska prozora u kojima je, poput njegova suigrača Srbina Micića, mogao igrati onu drugu od dvije utakmice. Imaju li Simon i Zula nesporazum iz prošlosti?
- Ima ga on sa mnom, ja nemam s njim. Još kada sam imao 16 godina, on je mene u startu otpisao kao igrača, no na kraju se pokazalo da se jako prevario.
Događanja su to iz KK Zagreba kojeg je Kruno teška srca napustio i kojeg danas više nema:
- Ja sam u tom klubu proveo 14 godina i jedan sam od onih koje je nestanak kluba najviše pogodio. Pogledajte samo igrače koji su u tom klubu poniknuli ili stasali poput Sesara, Stojića, Tomića, Tomasa, Žorića, a poslije i Šarića i Hezonje. Ja sam se toliko dobro osjećao u tom klubu da mi je bilo glupo otići za koji euro više jer tu je uvijek bila dobra klapa i zafrkancija, a i uvijek se igrala dobra košarka.
S obzirom da Hrvatska, po svemu sudeći, traži novog izbornika, kakav nam je sada potreban.
- Netko tko je mlad i ambiciozan, tko će donijeti kisika u tu reprezentaciju. Po meni se nameću dva imena. Prvo je Slaven Rimac, koji je trenerski posve isplivao, a drugo je Damir Mulaomerović s kojim sam imao sreću igrati i znam kakav je snažan karakter. Reprezentaciji su potrebna nova imena, a ne oni koji su se tu već vrtjeli.
Simon je, zajedno s četvoricom NBA igrača, igrao dvije utakmice u rujnu koje je Hrvatska, obje, izgubila (Litva, Poljska). Što se tada dogodilo?
- Po imenima je to bila najjača reprezentacija, no treba uzeti u obzir da se to događalo ljeti, da se u tih tjedan dana nismo uspjeli uigrati. Ja sam na okupljanje došao izravno s priprema Efesa, sa atletske staze u dvoranu. Po meni, od početka s tom reprezentacijom nije štimalo, a sve se prelomilo na tom rujanskom sastavu. Imali smo ždrijeb koji smo trebali proći i tu je svatko imao svoj dio odgovornosti. Od ljudi u Savezu preko izbornika do nas igrača koji smo u te dvije utakmice zakazali, kad je bilo najbitnije. Svako se treba suočiti sa svojom odgovornošću, da se ne ponovi.
Ovaj smo razgovor vodili kasno navečer, dok je Kruno instanbulskim kvartom u kojem živi šetao Buhu. Tako se, naime, zove kućni ljubimac Simonovih, mali pas pasmine shitzu.
- Imam ga još iz Malage, dok sam igrao za Unicaju. Tamo sam ga kupio i ide svugdje sa mnom. Mali je to pas i stane gdje god treba pa sam mu dao prigodno ime.
U Istanbulu je s njim i obitelj, supruga Nikolina, troipolgodišnja Amelie i tek rođena, jednomjesečna Sophie.
- Amelie se rodila u Milanu, a Sophie evo u Istanbulu. Supruga će sada s djecom za Zagreb jer su obje bake bile ovdje s nama po 30 dana, a nama sada kreće jači tempo.
A prilika je da se Efes plasira na Final Four, po prvi put nakon 2001.
- Sjećam se, tada je još Mulaomerović igrao za ovaj klub.
Po svemu sudeći, Kruno bi i sljedeće sezone trebao biti igrač ovog velikog turskog kluba.
- Sve, nekako, ide prema tome.
Na gungulu jednog od najzakrčenijih svjetskih gradova nije se trebao navikavati.
- Živim uz more, izvan centra grada, i izbjegavam te suicidalne pokušaje da u 16 sati idem u grad ili iz grada. Meni je do dvorane u kojoj igramo 7-8 minuta, a do naše trening-dvorane u tvorničkom krugu je 15-ak minuta.
A u toj tvorničkoj dvorani stvorena je momčad koja igra sjajnu košarku.
- Trener Ataman je napravio dobru momčad. Kada su individualci u pitanju on zna pogoditi igrača, a dogodila nam se i dobra kemija. Svi igramo utakmicu da bismo dobili, a ne da bi se netko istaknuo. Recimo, naš razigravač Micić je ove sezone jedan od najboljih igrača u Europi, američki razigravač Larkin igra sjajno, Francuz Beaubois je fenomenalan igrač.
Moerman je jedna od najboljih četvorki u Euroligi, Dunston i Pleiss su odlični centri. Stvarno se potrefila dobra momčad i ako prođemo Barcu, a imamo veliku priliku, nećemo biti bez izgleda - zaključio je Simon koji za sezonu u kojoj prosječno upisuje 24.5 minuta 9.6 koševa, 3.7 skokova i 2.8 asistencija ističe da mu je nadraža u karijeri.
