Čini se da je glazbena industrija konačno shvatila da zaštita od kopiranja CD-ova više odbija kupce nego što obeshrabruje pirate. Dva diskografska diva, Sony BMG i EMI, počeli su, neovisno jedan od drugoga, u CD-ove ugrađivati nove tehnologije za zaštitu od kopiranja koje nisu toliko restriktivne kao ranije: omogućuju da se glazba sa CD-a normalno kopira na PC; štoviše, moguće je izraditi do tri kopije CD-a na jednom PC-u.
Zaštita od kopiranja danas se serijski ugrađuje u brojne CD-ove, a toj su mjeri pribjegli i domaći diskografi. No ako glazbu ne možete kopirati na računalo, ne možete ju niti prebaciti na MP3 player. Za sve veći broj ljudi, MP3 je postao omiljeni format. On im omogućuje da glazbu slušaju gdje god požele - na poslu, na ulici, u autu, na kućnom kinu. CD je u toj priči postao sporedan medij - tek još jedna kutija koja se spremi na policu, gdje skuplja prašinu nakon što se glazba kopira na PC.
Uvođenje zaštite od kopiranja bilo je ishitreno, paničan potez glazbene industrije na naglu popularnost MP3-a i masovnu slobodnu razmjenu glazbe preko interneta. Danas starog Napstera više nema, a broj ljudi koji glazbu kupuju preko interneta nadmašio je broj onih koji koriste nelegalne, piratske izvore glazbe na internetu. No ljudi su se navikli na MP3 i žele raspolagati glazbom sa CD-a kojeg su uredno platili.
Tehnologije za zaštitu CD-ova izazvale su takav bijes kupaca da je reagirao čak i Philips. Nizozemska tvrtka koja je zajedno sa Sonyjem izumila CD čak je zaprijetila da će zabraniti svima koji primjenjuju antipiratske tehnologije da koriste logotip CD-a, jer CD sa zaštitom tehnički više nije pravi CD. Istodobno, stručnjaci su upozoravali da je svaka mjera zaštite kratkoročna, jer prije ili kasnije će hackeri naći način da ju razbiju. Sony se svojedobno propisno osramotio s jednom takvom mjerom zaštite, kada je otkriveno da se ona može zaobići lijepljenjem ljepljive vrpce oko oboda CD-a. Druga je slična tehnologija "razbijena" kada se otkrilo da se može zaobići pritiskom tipke Shift pri ubacivanju CD-a u PC.
Nove tehnologije zaštite, XCP2 i CDS 300, namjerno su relaksirane. Svaki iskusniji korisnik računala bez problema će ih zaobići: dovoljno je da u Windows Media Playeru pjesme s CD-a prekopira u WMA format, i u istom tom programu ih zatim može "zapržiti" na CD. Znakovito je da se takva zaštita pojavljuje nakon što je Microsoft predstavio tehnologiju zaštite koju je gotovo nemoguće razbiti, ali koja bi onemogućila bilo kakvo kopiranje. No, tu tehnologiju nije prihvatila niti jedna diskografska kuća.
