Proslavljeni kazališni, televizijski i filmski glumac Žarko Potočnjak nakon više od pet desetljeća oprašta se od glume, i to znakovito – na svoj 75. rođendan koji danas slavi. O njegovu povlačenju pisalo se i govorilo ovih dana u medijima, a u nekima od njih pojavila se informacija da odlazi jer ga ljute mladi naraštaji glumaca, no Potočnjak kaže da su razlozi njegova povlačenja krivo interpretirani.
U glumi teški kaos
– Ne odlazim zbog mlađih generacija, već jednostavno zbog situacije u kojoj su se našli kazalište i film. U njima je uvijek bio neki kaos i teško se postizao kakav rezultat, a sada u ovoj pandemiji to je takvo rasulo da ne vjerujem da će se u idućih četiri-pet godina išta poboljšati i zato ne želim više imati posla s time. Radije ću doma čitati knjige – kaže Potočnjak. Žalosti ga najviše što su se i mladi glumci našli u takvoj situaciji, a najviše ga zabrinjava, kako je i rekao, to što nema nikakvih naznaka za neke promjene u skorijoj budućnosti. – Ne poduzima se ništa po tom pitanju, umjesto da stisnu šake i pokušaju nešto napraviti. Ne znam što bi to bilo konkretno, ali kad smo mi bili mladi i kad nam situacija nije bila sklona, mi smo, recimo, pokrenuli Histrion, kazališnu družinu koja danas ima i dvoranu. Mladi glumci moraju pronaći neki svoj način, a ne rade ništa osim što kukaju – kaže glumac koji nam je otkrio i zbog čega će upravo danas obznaniti svoju neopozivu odluku o prestanku bavljenja glumom.
– U šali sam rekao da ću to napraviti na svoj rođendan. Pozvat ću si dva-tri frenda da popijemo kavu i onda ću im to obznaniti. Ali, iskreno, i da mi nije rođendan i da nije ovakva situacija, glumom se više ne bih bavio.
Zbog čega? Smatra li da glumačka profesija više nije kvalitetna kao nekad?
– Pogledajte samo te sapunice i što se sve piše o glumcima. To ne sliči ni na što. Nema tu više gušta. Neki bi mogli reći da samo kukam, ali jednostavno mislim da je kazalište u kvaliteti barem prepolovljeno. U glumi smo trenutačno na jednoj četvrtini onoga što su nekada radili veliki hrvatski glumci. O njima su se pisali eseji i knjige – ističe Potočnjak i nastavlja: – Od mladih glumaca jako volim Filipa Jurčića i Amara Bukvića, prijateljujem s njima, ali to su dečki koji su već toliko u tim sapunicama da i odigraju u kazalištu neku ozbiljnu ulogu, teško to čovjek u sebi može spojiti, njega u sapunici pa onda, na primjer, kao Hamleta. To je kaos koji se ne da spojiti. Glumac ni sam više ne zna je li glumac sapunica ili kazališni glumac.
Spominjemo mu i financijski aspekt zbog kojeg mnogi prihvaćaju uloge u sapunicama, u kojima se i Potočnjak okušao. Prije 12 godina tumačio je lik Bože Hajduka u seriji Nove TV “Najbolje godine”. – Snimio sam samo jednu sapunicu i imao dvostruko veći honorar od svih drugih, ali to mi je bio džeparac. Nekad sam za seriju mogao kupiti kuću, a sada ne mogu ni dva kvadrata. To nije novac, i smiješno je kad netko kaže da to radi zbog novca. Odi cijepat drva i jednako ćeš zaraditi – odrješit je Potočnjak, koji zna što će raditi u mirovini.
Predaje scenski govor
– Imam malo imanje kraj Okića, lijepo mi je tamo. Imam stolarsku radionicu i volim raditi modele brodova. Uglavnom radim s drvom, a tu su sada i unuci. Trenutačno imam jednoga, ali za par dana stiže i drugi – hvali se Potočnjak, otac kćeri Mirne koju je dobio u braku s bivšom suprugom, glumicom Asjom Jovanović.
A kako preživljava ova neizvjesna pandemijska vremena? – Bojim se jako, plućni sam bolesnik i prije 20 godina operirali su mi pluća. Moram se jako paziti i svaki izlazak iz kuće mi je strašan. Ne možete ni zamisliti kako se osjećam, ali živim i radim i dalje. Na sveučilištu Libertas studentima predajem scenski govor. Naučio sam se čuvati, no sada sam i ja na redu za cijepljenje pa će mi sve biti lakše – optimističan je Potočnjak koji je uputio i poruku svojim mladim kolegama. – Neka se pokrenu i nešto rade. Ne mogu im dati drugi savjet, morao bih biti u njihovoj koži, no nešto moraju smisliti, nešto se u njima mora rađati. A ne vidim da pripremaju neke velike i značajne projekte. Ne vidim ništa. Čekaju dvije-tri sapunice i to je to. To je danas život glumca, a mene to ne zanima pa onda idem lijepo stolariti – zaključuje Potočnjak.
Čovjek je u pravu. Mladi glumci, režiseri i scenaristi nisu nizašta. Sjetimo se samo vrhunskih serija Malo misto, U registraturi, Glembajevi, Gruntovčani, Kuda idu divlje svinje. Vrhunska gluma, režija, scenarij. Ovo danas ne liči na ništa, neko glumatanje i neuvjerljivi scenariji. Usput smo saznali da strane TV postaje mizerno plaćaju domaće glumce. Valjda su i one nanjušile da ne valjaju ništa a usput koriste neukost Balkana