I dok su druga djeca na igralištu igrala nogomet, on je trgao grančice i njima lupao po kantama. Već kao petogodišnjak znao je da želi svirati bubnjeve, a spletom okolnosti najprije je počeo svirati trubu, za koju je i završio glazbeno obrazovanje. Glazbenu karijeru 33-godišnji Marko Duvnjak započeo je svirajući na Riječkom karnevalu, a danas s austrijskim bendom u kojem svira puni najveće europske stadione i arene te je proglašen jednim od najboljih europskih bubnjara.
Kad vas je glazba počela zanimati?
Kad sam imao pet godina: dok su druga djeca igrala nogomet, ja sam lupao po kantama. Trgao sam grane i od njih pravio palice. Baki sam razbio sve tanjure jer sam se pravio da su činele, pa sam kuhačom udarao po njima. Djed mi je znao govoriti da prestanem nabijati po kantama i da kao sva normalna djeca odem na igralište igrati nogomet. Tek mi je kasnije, 20 godina poslije, rekao kako ga je tada u prolazu čuo neki gospodin i rekao mu da me pusti da udaram po kantama jer imam sluha i ne lupam bezveze. Zanimljivo je da nitko u obitelji nema veze s glazbom, ali svi su me poticali. Na svakom koncertu na koji bi me mama vodila stajao sam sa strane i gledao u bubnjara. To je bio moj fokus.
Je li slučajni prolaznik bio jedini koji je uočio vaš talent?
Nije. U osnovnoj školi učiteljica glazbenog predložila mi je da se pridružim limenoj glazbi. To sam ubrzo i napravio. Kada su me pitali što bih volio svirati, rekao sam da želim bubnjeve. Nažalost, to nije bilo moguće jer bubnjeve nisu imali, pa su mi ponudili trubu, koju sam dobro svladao svirajući u maškarama, koje obožavam. Iako, moram priznati da sam cijelo vrijeme maštao o većem instrumentu, jer u tim godinama misliš da si veći frajer ako sviraš veći instrument.
Nakon toga ste upisali glazbenu školu?
Da, završio sam glazbeno obrazovanje za trubu, ali sam istovremeno počeo svirati i bubnjeve. Kao bubnjar, s 12 godina pridružio sam se bendu Faloti, koji je postao tinejdžerska senzacija. Istovremeno sam pohađao i elektrotehničku školu. Kao session bubnjar, počeo sam snimati bubnjeve, udaraljke i trubu za razne hrvatske bendove: Belfast Food, Beatles Revival Band i slično. Svirao sam bubnjeve i za Claudiju Beni, tadašnju predstavnicu Hrvatske na Euroviziji.
Kako se dalje razvijala vaša karijera bubnjara?
Tijekom 2010. i 2011. dobio sam poziv od RTL Televizije da kao bubnjar sudjelujem u showu “Hrvatska traži zvijezdu”. Nakon nastupa na televiziji dobio sam poziv da sviram s Markom Toljom, na što sam pristao. Poslije se uspostavilo da Marko i ja imamo vrlo smiješnu poveznicu.
Hoćete li nam je otkriti?
Čim smo počeli svirati zajedno, u jednom od razgovora shvatili smo da smo zadnji dan škole zapravo proveli zajedno. Naime, tada se uopće nismo poznvaali, ali kako je to običaj kod nas, nakon zadnjeg dana škole ide se na Kostrenu, gdje se partija na plaži. Izvadio sam malu trubu, koju sam inače nosio u maškare, i počeo je svirati kad sam odjednom shvatio da netko u blizini svira gitaru. Otrčao sam do tog dečka i naša je svirka potrajala do jutra. Na kraju se ispostavilo da je gitaru svirao Tolja.
Jeste li u međuvremenu još negdje svirali?
Da, jesam. Tada se dogodila i najveća prekretnica, kad sam počeo svirati s hrvatskim gitarističkim virtuozom Alenom Brentinijem. On je u Austriji svirao za poduzetnika kojem se jako svidio i koji mu je ponudio da dođe svirati u bend u Austriju. Alen me tad nazvao i pitao želim li s njim u Austriju. Otišli smo i tada je sve krenulo. Postao sam član benda međunarodne pop zvijezde Andreasa Gabaliera, s kojim sam 2012. odradio prvu turneju pod nazivom “Volks Rock’n’Roller Tour” te smo snimili i live DVD koncerta.
Koliko je ljudi bilo na vašem prvom koncertu s Andreasom Gabalierom?
Oko 30.000 ljudi. Zapravo, nisam mogao vjerovati što vidim svojim očima. Na turnejama idućih godina ta je brojka rasla i dosegnula 100.000 ljudi.
Glazbenici vole koncerte i nastupe proslaviti izlaskom. Je li i kod vas takav slučaj?
Ne. Sve sam to proživio u maškarama, ali danas više nije tako. U vrhunskim produkcijama to se ne događa. Bitno je zdravo jesti i piti puno vode jer od silnih putovanja znamo biti iscrpljeni i dehidrirani. Najvažnije je biti odmoran i naspavan, bez partijanja i bez alkohola.
Pamtite li neki poseban trenutak s turneja ili nastupa?
Sjećam se kada sam jednom prilikom igrao igricu u hodniku dvorane u Düsseldorfu, gdje smo bili jer je Andreas dobio nagradu Bambi, koja je zapravo europski Grammy. Tamo smo svirali sa zvijezdama kao što su Justin Bieber, Céline Dion i drugi. Uglavnom, do mene je došla neka žena i na engleskom me nešto pitala. Kad sam digao glavu, vidio sam da ispred mene stoji Céline Dion. Bio sam u šoku, a ona se samo nasmijala. Jednom prilikom upoznali smo i Rogera Moorea, pa smo ga nagovarali i molili da nam kaže: “I’m Bond, James Bond”, što je on stvarno i učinio. Bio je to presmiješan trenutak. Zapravo, sve te velike zvijezde pristupačni su i dragi ljudi.
Koliko vam znači nastup u bendu koji puni stadione i najveće dvorane u Europi?
Za mene su se otada počele događati velike i nevjerojatne stvari. Počeo sam dobivati pozive za najprestižnije sajmove glazbene opreme. Danas svu opremu dobivam besplatno, a nekada sam o tome samo sanjao. Također, dobio sam pozivnicu za nastup na događaju Drum Camp – Blood, Sweat and Tears u sklopu Frankfurt Musikmessea, najvećega europskoga glazbenog sajma, zajedno s najvećim svjetskim bubnjarskim imenima kao što su Karl Brazil, Mikkey Dee, Brian Tichy, Jost Nickel i Mike Terrana.
Osim što ste član austrijskog benda, dio ste postave i domaćega glazbenog sastava Buđenje. Kako uspijevate sve uskladiti?
Često me to pitaju, ali vjerujte mi da se sve može uskladiti. Gušt mi je svirati i snimati za taj bend. Normalna je ekipa, a meni je bitno raditi s ljudima koji su u glavi normalni i čvrsto stoje na zemlji.
Što radite kada ne svirate?
Volim biti fizički aktivan, pa već nekoliko godina treniram tajlandski boks. Veliki sam ljubitelj sporta; uostalom, za ovaj posao je bitno biti u kondiciji.
Imate li djevojku?
Trenutačno nemam.
Kakve vam se djevojke sviđaju?
Bitna mi je pozitivna energija, povjerenje i razumijevanje. Osim toga, sviđaju mi se žene bez predrasuda o glazbenicima. Kada nekog volim, onda dajem sve, a to očekujem i od druge strane.
Koliko tetovaža imate?
Imam tetovaže na četiri mjesta. Na ruci imam lava jer sam u horoskopu Lav, a ispod njega mi je tetoviran djembe, afrički bubanj, inače prvi instrument na planetu. Na nozi imam Animala iz “Muppet Showa” jer su me svi povezivali s njim dok sam svirao. Sve mi tetovaže znače nešto.
Imate li već planove za nadolazeće razdoblje?
Iduće godine krećem na veliku turneju, a do tada su tu i razne svirke diljem Hrvatske i izvan granica. Iduće ću godine, također, napokon početi raditi vlastiti album i tome se veselim. Ostatak ljeta svakako ću iskoristiti za još neko kupanje na moru.
Baš je sladak