Za mladu osječku pop-kantautoricu Miju Dimšić moglo bi se reći da je trenutačno prava glazbena senzacija, a o tome najviše govore njezini rezultati – nastupi za koje se traži karta više, nagrade... Tek je dvije godine na glazbenoj sceni, na koju je došla bez velike pompe, PR mašinerije i brendiranja, samo s gitarom u rukama, dobrim pjesmama i osmijehom na usnama.
Njezina autorska pjesma “Život nije siv”, po kojoj je i nazvala album prvijenac, postala je hit u kratkom vremenu s 3 milijuna i 200 000 pregleda na Youtubeu. Osvojila je nagradu HDU-a za najboljeg novog izvođača, Porina za najbolji spot za pjesmu “Život nije siv”, a sada je red došao i na Večernjakovu ružu.
Ova godina nastavlja se nominacijama, ali i nagradama. Nakon nagrade Tereza Kesovija Music Puba početkom siječnja, stigla je nominacija za Večenjakovu ružu u kategoriji za glazbenika godine. Iznenađujete li se više na ovakve nove vijesti o nominacijama?
Uvijek se ugodno iznenadim, a onog dana kad čujem nešto tako lijepo i ostanem ravnodušna možda se trebam zapitati je li glazba i dalje pravi put za mene. Iza svake nominacije, a posebno nagrade, stoji toliko puno stvari, toliko uloženog i proživljenog, da je uvijek neopisiv osjećaj kad ti netko sve to i formalno prizna i za to uruči kipić ili nagradu.
Nije vam nimalo ‘loše’ društvo – Petar Grašo, Zdenka Kovačićek, Tram 11 i Mayaless... ali to znači i oštriju konkurenciju?
Konkurencija je izuzetno jaka i zato se, evo najiskrenije, uopće ne nadam nagradi. Biti u kategoriji s takvim umjetnicima samo po sebi je nagrada i bit će lijepo prisustvovati svečanoj dodjeli i sve ih sresti, to je ono što najviše i volim kod ovakvih projekata.
Pratite li preglede svojih pjesama na youtubeu – samo za ‘Život nije siv’ ih ima blizu 3 milijuna i 200 tisuća?
Pratim, bitno mi je s vremena na vrijeme provjeriti kako stvari stoje i gdje sam. Da mi je netko prije godinu i pol uopće spomenuo sedam znamenki na youtubeu, bila bih u potpunoj nevjerici. Stvarno je čudesno kako se takve stvari samo dogode u trenu i odjednom ti je to normalno. Naravno, ne uzimam to zdravo za gotovo jer to ne jamči da će tako biti i s novim stvarima, bitno mi je uvijek se prisjetiti da sam za sve ovo puno radila i da se ne mogu opustiti samo zato što su se neke stvari lijepo pokrenule.
Tko su vam glazbeni uzori? Primjetan je country zvuk u pjesmama..?
Kad sam počela svirati gitaru, bila sam opsjednuta pop country zvukom kakav je u to vrijeme stvarala Taylor Swift i to me, i svjesno i podsvjesno, sigurno najviše oblikovalo. Osim toga, slušam stvarno svašta, od starijih izvođača kao što je Willie Nelson do najaktualnijih kao što su Ed Sheeran i Dua Lipa. Volim i puno domaćih izvođača, kao klinka sam, recimo, slušala Vannu i Vesnu Pisarović. Od svega što voliš i slušaš nekako kupiš elemente i mislim da je naslušanost jako bitna za kreiranje ne samo vlastitog zvuka, nego i mišljenja koja su jako bitna kad sjediš u studiju i odlučuješ u što će se neka pjesma na kraju pretvoriti.
Zvuči li vaša glazba baš onako kako ste zamišljali ili tu ima i nekih kompromisa?
Dosad sam uvijek bila potpuno zadovoljna zvukom svake pjesme i nadam se da će tako i ostati. Općenito mislim da je sretna okolnost što sam od prvog dana znala točno što želim i što sam se trudila maksimalno sudjelovati u svakom koraku stvaranja neke pjesme. A naravno, sreća je i što oko sebe imam suradnike koji mi daju tu slobodu i puštaju me da se izrazim, dok mi u isto vrijeme uvijek nešto kritički sugeriraju i time me poboljšavaju.
Nema veće glazbene mašinerije trenutno niti iza jednog domaćeg izvođača kao što je iza Mije Dimšić !