Iza Dejana Aćimovića (55), glumca i redatelja, brojne su nagrade – od dvije Zlatne arene za glumu, preko Srebrne nagrade za najbolji prvi film na Međunarodnom filmskom festivalu u Houstonu (redateljski prvijenac “Je li jasno prijatelju”) pa sve do Grand-prixa za najbolju sporednu ulogu u filmu “Ustav Republike Hrvatske” na Milano film festivalu.
Upravo zbog ovoga posljednjeg naslova nominiran je za Večernjakovu ružu za glumačko ostvarenje godine, a društvo mu pravi doista jaka konkurencija – Ksenija Marinković, Ksenija Pajić, Vinko Kraljević i Goran Bogdan. Riječ je o redom glumačkim imenima iza kojih su, kao i iza Dejana Aćimovića, brojni kazališni, filmski i TV naslovi. No zato su te ne samo nagrade, već i same nominacije, uvijek i značajnije i imaju veću težinu.
Hvaljeni i nagrađivani film “Ustav Republike Hrvatske” ima posebno značenje i za samog Aćimovića budući da su redatelj Rajko Grlić i scenarist Ante Tomić pisali ulogu Ante baš za njega. A on je svojom uvjerljivom interpretacijom disleksičnog policajca koji muku muči sa savladavanjem Ustava RH koji mora položiti kao ispit oduševio publiku, kritičare, a sada i žiri Večernjakove ruže. – Ne događa se često da jedan vrhunski redatelj i odličan scenarist pišu lik za jednog glumca. Branio sam ulogu Ante kao glumac i želio sam da bude što životnija i iskrenija. Nastojao sam da se publika poistovjeti s njom. Jako sam sretan ako sam uspio ostvariti da mi publika vjeruje ono što govorim i poistovjećuje se s likom koji sam na ekranu – izjavio je u jednom intervjuu Aćimović o svome liku Ante. Film je zbog svoje tematike u kojoj hrabro propitkuje stanje hrvatskog društva u kojem počesto vlada nacionalna, vjerska i svaka druga netrpeljivost i netolerancija prema drugačijima bio svojevrsni test za hrvatsko društvo. No, na iznenađenje ekipe filma, “Ustav Republike Hrvatske” naišao je da dobre reakcije javnosti te postigao visoku gledanost u kinima, a ubrzo je osvanula i kazališna verzija drame u režiji Vinka Brešana.
– Ovaj film važan je za svakoga, ne samo za Hrvatsku. Prije svega jer je iskren i hrabar, jer razbija predrasude – rekao je za Slobodnu Dalmaciju Aćimović koji se nakon ovoga filma posvetio režiji svoga novoga ostvarenja. Naime, paralelno s plodnom glumačkom karijerom na velikom platnu (sjećamo se njegovih uloga u filmovima “Sonja i bik”, “Grbavica”, “Parada”, a ukupno je glumio u 35!), u kazalištu i na TV-u (trenutačno ga gledamo u hvaljenoj seriji “Počivali u miru”), počeo se baviti i režiranjem dokumentaraca i igranih filmova. Debitirao je 2000. s krimićem “Je li jasno prijatelju?”, sedam godina nakon toga režirao je dramu “Moram spavat anđele”, a posljednji u nizu je fantastični “Anka”, rađen prema manje poznatoj no izvrsnoj prozi Mate Lovraka “Anka Brazilijanka”.
Zapaženi su bili i njegovi dokumentarci o osobama s invaliditetom: “Hrabro i na rezultat” o slabovidnom mladiću Petru Bešiću koji se bavi trčanjem te “Kralj” o hrvatskom paraolimpijcu Darku Kralju. Posljednji redateljski žanr kojeg se prihvatio jesu glazbeni spotovi, a neko je vrijeme popularnoj grupi Silente, koja se u međuvremenu raspala, bio menadžer te autor spotova (“Terca na tišinu” i “Još jednom”). – Kao glumac dajem se redatelju, dok stojim iza kamere, oni se predaju meni. Oba posla iziskuju veliko povjerenje i bliskost, što me istodobno smiruje i uzbuđuje – uspoređuje glumački i redateljski posao Dejan Aćimović koji svoje filmove stvara u tandemu s tri godine mlađom sestrom Tatjanom, koja je zadužena za dramaturgiju, dok je u nekim projektima odradila i produkciju. Aćimovići su živjeli s roditeljima u rodnoj Čapljini dok nisu došli u Zagreb na fakultet.
Dejanu se ispunila želja iz djetinjstva da postane glumac ili sportaš – glumu na Akademiji dramskih umjetnosti diplomirao 1986. i nakon toga dobio angažman u Zagrebačkom kazalištu mladih. Mnogi se sjećaju njegove uloge Petrelija u kultnoj predstavi “Magic & Loss” u režiji Eduarda Milera, vjerojatno ponajbolje predstave koju je to kazalište postavilo na svoje daske.
