Već tri sezone Sanja Žuljević bodri kandidate showa “Život na vagi”. Britka trenerica ove godine odlučila je otići korak dalje i pokrenuti vlastiti projekt #BEZISPRIKE. Koristi li i sama isprike kad je riječ o tjelovježbi, jede li junk food te je li doista hladna osoba, Sanja otkriva u razgovoru za Ekran.
Nedavno ste pokrenuli vlastiti projekt #bezisprika. O čemu je točno riječ?
#BEZISPRIKA je projekt u kojem se gledatelji i sami mogu aktivno priključiti skidanju kilograma u svom domu, a prateći i motivirajući se istovremeno kandidatima koji to isto rade na malim ekranima uz emitiranje 3. sezone Života na vagi. Također imaju snažnu podršku, praćenje i motivaciju s moje strane te tima bivših kandidata na društvenim mrežama i ostalih sudionika projekta koji su stvorili divnu zajednicu, nesebično dijeleći savjete uz međusobno bodrenje. Pripremili smo im 32 real-time treninga, 2 individualizirana 7-dnevna jelovnika (standard i vege) te 3 vođene vizualizacije ciljane za gubitak kilograma, nagrade, live javljanja, live treninge, gostovanje u finalnoj live emisiji ŽNV-a itd. Svakako pozivamo gledatelje da iskoriste ovaj trenutak i prijave se na: www.leezona.rtl.hr.
Kakav je odaziv za sada? Jeste li zadovoljni?
Zaista odličan! Govorimo o tisućama. Treba obavezno istaknuti još jednu od stvari koja se pokrenula i to već prvim projektom na proljeće, #KLADIMSENASEBE, a sad se suludo povećava, a to je FB grupa – LeeZona Premium. Nešto što zaista nisam očekivala, ali to se dogodi kad se povežu lijepi ljudi s lijepim namjerama. Svakodnevno se podupiru, dijele savjete, recepte, divne riječi potpore, razmjenjuju iskustva. Jedna predivna produžena ruka našem projektu #BEZISPRIKA.
Koristite li vi ikada isprike kada je zdrav način života u pitanju?
Naravno! (smijeh) Svi si “prodajemo spiku” kad nam to više paše ili kad ne želimo nešto promijeniti. Dobra stvar u ponavljanju ovih riječi “bez isprika” je što osvještavaju trenutak kad to činimo. Samu sebe znam puno puta uhvatiti u situaciji kad odgađam neke stvari, a unutarnji glas se javi i kaže: Jako dobro znaš kako genijalno ćeš se osjećati samo zato što si to napravila, bez obzira na ishod – on će biti točno takav kakav treba biti i zato diži dupe i pokreni se!
Koje su najiritantnije isprike koje ste do sada čuli?
Bitno je razumjeti ljude i prihvatiti da nije svakom jednako izdvojiti 1-2 sata u danu ili pak 300-tinjak kn mjesečno. Ali ono što želim naglasiti je da, ako zaista nemamo sat vremena u danu za sebe ili tih nekoliko stotina kuna za svoje zdravlje i vitalnost – tek tada imamo problem! Poanta je napraviti vrijeme za sebe i mijenjati stvari u životu kad vidimo da već neko vrijeme idemo u krivom smjeru. Promjena kreće od nas.Ali one koje su zaista iritantne i gdje gubim interes i želju za pomoći u samom startu, one su koje obično počinju s riječi “ne volim” ili “ne mogu se natjerati”, kao npr. “ne mogu piti običnu vodu, ne volim je”, ili “a što da radim kad ne volim voće i povrće”...
Hrvati su u samom vrhu najdebljih nacija u Europi. Vjerujete li da to možemo promijeniti u bližoj budućnosti?
Vjerujem da je sve moguće. Emisija Život na vagi dokaz je za to jer je interes cijele nacije za ovu temu ogroman. Stotine ljudi pišu, pitaju, interesiraju se kako postići zdrave životne navike. Sve je veći broj osviještenih pojedinaca koji se hrane zdravo i prirodno, sve veći broj OPG-ova, specijaliziranih trgovina i manjih uzgajivača koji se trude proizvoditi u humanim i ekološkim uvjetima. Čak i ovako veliki odaziv za ovaj i prethodni online projekt svakako je pozitivno iznenađenje i shodno tome možemo slobodno reći da se vremena mijenjaju i da svakako ne bismo smjeli zanemarivati spremnost i želju Hrvata za promjenom.
U “Životu na vagi” ostavljate dojam hladne osobe. Jeste li doista takvi?
Ova emisija ima u svom formatu trenera koji “mora glumiti strogoću”. To u biti nije loše za postavljanje temelja ovako zahtjevne suradnje. Isto tako, da bi se transformacije kandidata, unutarnje i vanjske, ostvarile potrebna je velika empatija i razumijevanje, a to je teško postići ako sam “hladna”. Puno radim na nadogradnji svog znanja, ne samo u vezi treninga i zdrave prehrane već i psihologije borbe s viškom kilograma, tako da ih zaista prvenstveno nastojim razumjeti i detektirati pravi uzrok takvog stanja. Fokus mi je na vraćanju samopouzdanja i osamostaljivanju ove ekipe jer oni trebaju izaći nazad, u normalni život stabilni, samosvjesni, odlučni i zadovoljni sobom, s realnom i pozitivnom vizijom novog sebe. Da bi se to postiglo, ja moram biti i divna i grozna, ovisi o situaciji, a sve s namjerom gore navedenog.
Jedete li junk food? Koliko si često date oduška da uživate u, primjerice, hamburgeru, pizzi, ćevapima?
“Junk food” uopće ne trebaju biti hamburger, pizza ili ćevapi. Sve je stvar porijekla namirnica, načina pripreme, kombinacije i količina. Poanta je da se tijekom dana ili tjedna pravilno kombinira raznolika “prava” hrana, a što manje konzumiraju prerađene namirnice. Vodimo se pravilom umjerenosti te unosa dovoljnih količina hrane u više obroka u danu, a prateći pravilo kombinacije obroka – “sveto trojstvo” koje kaže da svaki obrok mora sadržavati živu namirnicu, proteine i zdrave masti. Drugim riječima, svakako se takva hrana može uklopiti u naš tjedan, samo je bitno da to nije većina, već onih 20% za gušt, ostalih 80% trebaju biti planirani i zdravi, nutricionistički izbalansirani obroci! Ako unosimo visokokalorični obrok, moramo biti svjesni da isto tako slijedi postizanje kalorijskog deficita, tj. matematika unosa i potrošnje, u prijevodu – pojačani treninzi. Tako da je moj odgovor da, volim jako i ćevape i pizzu i burek, ali isto tako ne volim kolu niti slična pića, ne jedem pretjerano grickalice, izbjegavam “bijelu” i prerađenu hranu i slično. To smatram pravim “junkom” jer su to uglavnom prazne kalorije prepune aditiva i svega što nam zaista ne treba u tijelu.
Kako izgleda vaš dan? Trenirate li svakodnevno?
Kad ne snimam emisiju i dalje sam trener, pripremam online programe i radim uživo s klijentima, ali to su uvijek dugi radni dani. Izdvajanje vremena za treninge najviše ovisi o dijelu godine odnosno o projektima na kojima se radi, ali to je rijetko kad manje od 3 puta tjedno. Zna se zalomiti poneki tjedan s dva treninga, ali brzo to prođe. Sve je to O.K., bitna je svijest i ljubav prema kretanju, kada toga ima, nema straha. Uglavnom je to 3-4 treninga, u što ubrajam obavezni odlazak u prirodu i planinarenje vikendima.
Vježbate li sami ili u paru? Koje su prednosti, a koji nedostaci i jedne i druge opcije?
Ako se radi o nekom mom hobiju, onda uvijek nastojim ići s nekom ekipom, ali isto tako nema šanse da nekog čekam ako se samo meni ide. Uvijek preporučujem ekipi da si pronađu jednog ili više partnera za treninge jer imaju pojačanu obavezu na dane kad im se ne da, a i olakšava one prve dane dok se ne upoznaju s ostalom ekipom. Ali svakako poručujem, kad nešto zaista želite, nemojte čekati nikoga, krenite! I sve će se posložiti.
Smatrate li da bi zdrav način života na neki način trebalo uključiti i u obrazovni sustav. Tjelesni odgoj, vjerujem da ćete se složiti, nije dovoljan.
Ne samo da nije dovoljan, nego npr. u Hrvatskoj već godinama imaju plan smanjiti broj sati tjelesnog u školama. Kretanje je osnovna ljudska potreba, a sam sport kod djece razvija ispravne navike, disciplinu, upornost, ambicije, osjećaj pobjede, kao i nošenje s porazom. U budućnosti, ta djeca postaju formirane osobe koje nemaju problema sa samopouzdanjem, samovrednovanjem i usvajanjem ispravnih stavova i navika o životu, što će se definitivno odraziti i na širem planu, npr. nacionalnom. Apsolutno sam stava da školstvo treba biti puno konkretnije i neke predmete bih definitivno mijenjala onima koji nam zaista trebaju u životu, nebitno kojim poslom se bavimo. Svi ljudi trebaju biti zdravi, sretni, aktivni, kreativni i bilo bi lijepo kad bi se uveli predmeti isključivo za razvoj tih sposobnosti.
Često se može čuti da je zdrav način života, pogotovo kad je prehrana u pitanju, poprilično skup. Je li to doista tako?
Najskuplja prehrana je ona stihijska, što znači da nemamo pojma što i kad ćemo jesti, jurcamo kroz dan i hranimo se u hodu kupujući “junk”. Odlazak u planiranu kupnju, kod provjerenih malih proizvođača, ne samo da je prvi i osnovni način dolaska do zdravlja i lijepog izgleda, nego je i bez sumnje najjeftiniji način prehrane. A sve koji tvrde suprotno, izazivam da probaju. U našem #BEZISPRIKA projektu postoji i popis za kupnju za tjedan dana, točno i precizno se može izračunati što i koliko dajemo na hranu.
Ono što ljudi zaista trebaju shvatiti jest da ne postoji uspješan program gubitka kilograma uz stihijsku prehranu! Ne postoje prečice, ne postoje trikovi, ne postoji nikakve redukcijske dijete i odricanja, jedino ispravno jest da se promijeni način života i odnosa prema hrani, aktivnosti, a u konačnici prema sebi i kvaliteti vlastitog života.
Pogledajte i kako vježba Duško Ćurlić.
Problem sto nikad ovoliko nije bilo pretile djece ... za 10 godina smo koma ... najveci problem pekare na svakom kutu jeftina procesuirana hrana do boli ...