Kad Zoran Šprajc kaže da je vaša riječ zadnja u RTL-ovoj emisiji “Direkt” i da ste uvijek u pravu (koliko god burno o nekoj temi raspravljali), onda vam ne treba bolji kompliment za posao koji radite.
Mojmira Pastorčić, nekadašnja reporterka na RTL televiziji, trenutačno je glavna urednica jednog od najgledanijih političkih magazina u Hrvatskoj te je, uz kolegicu Danku Derifaj, svakako i jedna od najzaslužnijih što je ta emisija dobila Večernjakovu ružu. U intervjuu za Ekran otkrila je kako je nekada bila luda za matematikom pa je završila zagrebački MIOC, no iz njoj sasvim nepoznatih razloga ipak se odlučila za novinarstvo. Na četvrtoj godini studija prijavila se na audiciju za RTL televiziju, koja je tek dolazila u Hrvatsku, a 13 godina kasnije za kormilom je jedne od najvažnijih emisija na RTL-u.
Kako je došlo do toga da uređujete emisiju “Direkt”?
Nakon više od 10 godina izvještavanja s poplava, požara, saborskih sjednica, prosvjeda i presica, vijesti su mi, iskreno, već bile i dosadile. Bila sam oduševljena kad je RTL počeo emitirati “Direkt”, gdje sam odjednom radila malo drukčije, dulje priče, primjerice o tome što rade hrvatski iscjelitelji, što se jede u zatvoru ili kako izgleda prva linija katoličke mode. Bilo mi je zanimljivo, a onda je Šprajc zapeo da trebam uređivati. I eto me.
Kolika je razlika biti novinar ispred kamere i urednik iza kamere? Nedostaje li vam novinarski rad ili možda razmišljate o voditeljskom poslu?
Biti novinar jako je teško. Nije bitno smrzavaš li se cijeli dan na minus 10 ili kuhaš na plus 40, u javljanju moraš govoriti tečno i izgledati svježe. Moraš biti koncentriran, snalažljiv, moraš biti u stanju 14-satnu saborsku sjednicu sažeti u dvije minute, izvući najbolje od Milijana Brkića i gospođe koja slavi 103. rođendan. Stalno nekamo ideš, razgovaraš i s Bandićem i s gluhim hip-hoperom, ideš na Pantovčak i u pučku kuhinju. Teško je, ali zanimljivo.
Biti urednik – to je posve druga priča. Većinu dana ne ideš nikamo, ne letiš helikopterom, ne postavljaš provokativna pitanja, ne juriš na javljanje, nema tih ludih uzbuđenja. Jednostavno stalno misliš. Moraš se istodobno i jednako koncentrirano baviti i Oparom, i Agrokorom, i Fashion.hr-om, i uličnim bendom Jeboton, i svim novinarima, i Šprajcom, i kamerama, i s milijardu detalja te se pritom truditi da ti ne eksplodira glava. Tražiš načine da tih 30 minuta danas bude najbolje moguće i da najbolje moguće bude i sutra i prekosutra.
Želim raditi priloge i reportaže, nisam se s tim oprostila, ali trenutačno ne mogu reći da se vidim kao voditeljica. Ne nosi mi se teška šminka i štikle, ne vidim na blesimetar bez naočala, previše mašem rukama i vičem za studio. No govorila sam i da ne želim biti urednica, pa evo me.
Postoji li neki novinarski žanr koji preferirate i zašto?
Raditi reportažu, to je za mene najljepši zadatak. Imaš svoj mali film, koji režiraš od prve do zadnje sekunde. Predivno.
Je li emisija “Direkt” vrhunac vaše dosadašnje karijere?
Ne znam kako bi netko, osim ako je vidovit, mogao reći: ovo je moj vrhunac. Sviđa mi se što uređujem emisiju jedinstvenoga koncepta u Hrvatskoj koja donosi aktualne događaje, ali je i talk show i late night show koji satirički promatra politiku. Ponosna sam što nas ljudi gledaju jer ne muljamo nego svaki dan kažemo: "Evo vam ovih 30 zanimljivih minuta". Možda u studiju bude kraljevski piton, možda plus size manekenka, možda predsjednica. Sviđa mi se što radim s čovjekom koji svaki dan dobije nagradu – čitatelja, gledatelja, struke, HND-a, udruge PR-ova, Storyja, udruge automehaničara... Dobro, sad već izmišljam. Volim to raditi, ali kako da kažem da je to vrhunac? Možda ću jednom pisati knjige i živjeti na osami i to će biti vrhunac.
Kako je uopće biti “šefica” Zoranu Šprajcu i kako je raditi s njime? Jer on uvijek navodi kako uživa raditi s vama i s Dankom Derifaj.
Zanimljivo je raditi sa Šprajcom. Ima jedinstvenu perspektivu, ima odlične ideje, sviđa mi se kako razmišlja, duhovit je, nepredvidljiv, ne štedi nikoga. Nas dvoje razumijemo “Direkt” na isti način, imamo taj no bullshit pristup. Važno je ono što govori Boris Vujčić, ali i Dubioza Kolektiv, ono što se događa s Agrokorom, ali, gle, Macola ima lisicu. Dogovaramo se oko svega u emisiji, ali to ne znači da se oko svega slažemo. Često se prepiremo, vičemo jedno na drugoga, ljudi nas stišavaju, zabrinuto pitaju što se dogodilo. Možda je u tome uspjeh “Direkta”. Nema jednoumlja.
A Danka, Danka sada sa svojom ekipom radi “Potragu”, jako zanimljivu emisiju koja svaki dan u 19.15 donosi priče o nevjerojatnim stvarima: o liječnicima koji pljačkaju pacijente, ubojstvima za koja nitko nikad nije odgovarao, “zdravim” sokovima koji sadrže fekalne bakterije...
Kako izgleda jedan vaš radni dan?
Od jutra sam na telefonu, e-mailu, Whatsappu, svemu živomu; čitam, tražim, zovem, kopam, gledam, ludim. Onda u 13 sati razgovaram o svemu sa Šprajcom, producentom Mirom Lujićem i našim novinarima, koji su najbolji mogući. Skorin, Latković, Petra Mlačić, Leona Šiljeg... nisu nikamo ni krenuli, a već znam da će prilog biti odličan. I onda raspravljamo. Što ćemo raditi, kako nešto prikazati, što je važno, što zanimljivo, koga zvati. Novinari idu na zadatke, mi u redakciji slažemo emisiju, pišemo najave, pripremamo se za goste, planiramo za sutra. Nekoliko slomova živaca i brzo dođe 22 i 15 sati.
Uspijete li se onda uopće odmoriti i što radite u slobodno vrijeme?
Od ponedjeljka do četvrtka sam rob “Direkta”. Ne odgovaram na poruke, ne idem kod zubara, samo mislim o tome. I onda sam od petka do nedjelje normalna osoba. Ili se barem pravim.
Poznato je kako ste već dvije i pol godine u vezi sa sportskih novinarom i voditeljem Markom Vargekom. Uspijevate li uskladiti privatni posao s karijerom?
Marko je novinar i voditelj, pa kad u 23.30 dođem doma izbezumljena, točno razumije što mi je u glavi.
Stignete li se možda opustiti uz neke zanimljive hobije, volite li putovanja, kuhanje, sport...?
Kad god mogu, nekamo putujem, opsjednuta sam hrvatskim otocima. Bila sam na Kubi, u Indiji, na Šri Lanci, u Tajlandu, Americi, ali puno je više mjesta na kojima još nisam bila, pa bolje da šutim.
Poprilično ste samozatajna osoba i ne volite se isticati u javnosti. Prepoznaju li vas ljudi na cesti, prilaze li vam ili možda komentiraju?
Nemam interesa za to da se objavljujem i pojavljujem te da budem važna. Voljela bih da ljudi ne znaju što radim, ali ne mogu reći da je to baš istina. Nekad me primijete na tržnici, nekad mi u klubu u dva ujutro netko kaže: “Ti si ona Mojmira s televizije...” Prije, dok sam se stalno javljala uživo u RTL Danas, ljudi su me uvijek pitali jesam li se smrznula, prehladila... Sad se malo skrivam iza Šprajca, i nije mi loše.
Kad ti Sprajc da kompliment ili kritiku to apsolutno nista ne znaci jer je on nitko i nista, napuhani novinarcic i neznalica.