Zagrebačka Tvornica kulture slavi 20 godina postojanja, udarnički, kao jedna od rijetkih domaćih tvornica koja nije otišla u stečaj, nego ima porast proizvodnje, a nerijetko rasproda sve što stvori. I to s privatnim kapitalom i inicijativom.
Ukratko, tijekom 20 godina rada Tvornica kulture stvarala je, a često i spašavala kulturu Zagreba i Hrvatske. Svi koji putuju znaju kako izgleda scena Beča, Münchena, Pariza, Amsterdama, Londona, te kakvi se programi tamo organiziraju i kakva koncerte tamo možete vidjeti. Podatak koji često čujete, da neka poznata ili rastuća rock zvijezda na svojoj turneji nastupa samo u Zagrebu i nigdje drugdje u okolici, od regije do Austrije, ne bi bio moguć bez ovakvog koncertnog prostora. Tvornica je oduvijek imala šarma i potencijala, a u preuređenom izdanju od prošle godine, zahvaljujući velikom financijskom ulaganju, i djeluje svjetski, što će vam reći i brojni inozemni posjetioci.
Iz Malog u Veliki pogon
Tvornica kulture nije klub, nego dvorana koju se može usporediti s nešto većim bečkim Gasometerom, mjesto bez kojeg bi Zagreb i Hrvatska ostali siromašni za jedini takav prostor kod nas. Koliki je značaj Tvornice kulture govori niz svjetskih imena koja su u njoj gostovala, a inače ne bi imala gdje. Blizina Kulušića daje vezu s prošlošću i nizom važnih gradskih prostora, ali treba znati da je spram 700 mjesta u Kulušiću riječ o puno većem prostoru koji je tijekom 20 godina prerastao u ključnu višenamjensku zagrebačku dvoranu, najpoznatiju po koncertima.
Ti koncerti, dakako, ne bi došli sami, nego su programski uspjeh ekipa koje su vodile i radile u Tvornici i tijekom godina presudno poboljšale ponudu u gradu koji se voli nazivati metropola, ali je metropola često bio upravo po prvorazrednim koncertima koje ste gledali u Tvornici kulture. Tvornica je imala dvije etape rada, prvu kad je klub otvorio i vodio Darko Putak s Katarinom Putak od 1999., a PR radila Tamara Terzija, te noviju u kojoj su Dražen Goreta kao direktor dvorane i voditelj programa od 2010., te od 2013. LAA kao booking agencija, s Marijem Grdošićem i Sanjinom Đukićem zaduženim za odnose s javnošću, vodili brigu oko programa preuzeli na sebe dovođenje inozemnih gostovanja.
U jednom razdoblju nakon dolaska Gorete, do 2013. bookingom izvođača bavio se i Mate Škugor, kada je Tvornica znala imati koncerte gotovo svaki dan u mjesecu. Nakon toga ustalila se okvirna podjela zaduženja, jer ovako veliki pogon mora "servisirati" nekoliko ekipa. Pa tako regionalna gostovanja često dogovara Goreta, inozemna LAA, dok Zvone Pušić i njegov Yem marljivo dovodi izvođače u Veliki i Mali pogon, i brojem ima i najveći udio u programu.
Znamo da su koncertni prostori najbitniji za nastajanje i uspjeh nove scene, a upravo je Mali pogon Tvornice omogućio dolazak nadolazećih novih domaćih i inozemnih imena. Mnoga su napravila karijere upravo u Tvornici - od Lovely Quinces do My Baby, Triggerfinger, Punčki, High5, Jonathan i Repetitor - svirajući prvo u Malom pogonu za 290 ljudi, pa pregrađenoj velikoj dvorani i na kraju pred čitavim Velikim pogonom.
Tvornica kulture zanimljiv je i po tome što ima broj programa veći nego ljubljanska Šiška ili beogradski Dom omladine. Oko 2000 raznih događanja organizirano je u Tvornici kulture, kroz koju je prošlo više od 600 glazbenih imena i oko milijun i pol posjetitelja, pa u tih 20 godina dolazimo ne samo do brojke, nego i kvalitete i raznovrsnosti programa koje ne može dostići nijedan drugi gradski prostor.
Spram Arene Zagreb za koju često čujete da "zjapi prazna", o Spaladium Areni da i ne govorimo, Tvornica kulture tjedno nudi četiri, pet programa. Valja reći da Tvornica nije samo koncertni prostor, jer su osim 15 kazališnih premijera organizirali i veliki broj performansa, kvizova, sajmova, konferencija, dodjela nagrada, modnih revija i drugih događanja, koristeći polivalentnost najveće domaće koncertne dvorane koja od preuređenja 2018. prima do 2300 posjetilaca.
Sve to učinjeno je privatnom investicijom, zaradom na tržištu i sponzorskim financiranjem, pa se grad Zagreb koji je inače rupa bez dna za razne besmislene potpore i investicije, maćehinski odnosi prema dvorani koja ga u očima i ušima mnogih domaćih i stranih posjetitelja čini europskim, kakvi su i drugi gradovi po EU. Primjerice, ljubljanska Šiška zasluženo dobiva veliku potporu države, dok
Tvornicu zaobilaze budžetske investicije, iako je napravila puno više nego mnogi visoko budžetirani projekti.
Možda zato što u ovoj tvornici nema uhljeba, kao u svakoj tvornici, temelj uspjeha je isti; radili su tvornički marljivo i sa zasukanim rukavima pokazali da se suvremeni kulturni programi mogu raditi bez obzira, pa čak i protiv recesija duha, sluha i novca kakve kod nas redovito vladaju. Ako smo po nečemu bili usporedivi s klupskom i dvoranskom scenom, te njenom kvalitetom u Europi, bili smo po Tvornici kulture. *
Austrija je nasa regija. Pomirite se s tim jugonostalgicari.