Kad sam prvi put čula da HRT snima dokumentarac “Vjetar u kosi”, ne znajući autora, vizualizirala sam tipa koji juri dok iza njega vijori barem 20 cm duga kosa. Kad ono, autor je HRT-ovac Aleksandar Stanković. Šalu na stranu, a tome će se u brk nasmijati i on, naslov je ipak pogođen jer “vjetar jest u kosi” svakog motorista, a Aco to je. Na ljetnu pauzu stavio je svoju “Nedjeljom u 2” pa po Hrvatskoj i Europi snima treću sezonu motorističkog putopisa prije čega smo ga uhvatili da odgovori na nekoliko blic pitanja.
Koliko ste se i kako pripremali i koja je prva destinacija?
Za putopis sam se pripremao šest mjeseci. To je obuhvaćalo stvarno svašta, od sređivanja motora, gledanja stranih putopisa, istraživanja u koje bi se krajeve moglo ići i s kojim ljudima razgovarati do pregledavanja različitih TV emisija i portala u potrazi za zanimljivim sugovornicima. Prva su nam destinacija austrijske Alpe, nakon toga idemo u Sloveniju pa Istru...
Nosite li kakvu hamajliju za sreću na putu?
Ne, ne , nisam praznovjeran.
Sada vas neko vrijeme neće biti kod kuće. Podržava li supruga Željka vašu strast prema motorima?
Željka ne može smisliti motor, ali ja sam joj nešto draži tako da pobjeđujem.
Kada je uopće ta ljubav počela? Prema motorima, naravno...
Ne bih znao reći tko je krivac za nju. Oduvijek su me zanimali motori, ali prvih 35 godina života nisam imao uvjete za motocikl, a kada su se ti uvjeti stekli, prije deset godina, kupio sam prvi.
Hoćete li biti popustljiv otac kada vas jednog dana kći Una zatraži da joj kupite motor?
Ako bi baš bila uporna kao mazga ja bih popustio, ali bojim se da mama ne bi.
Na koga šestogodišnja Una karakterno nalikuje?
Karakterno nemam pojma. Voli pjevati, ali samo pred mamom i tatom. Zanima je ljubav, zaljubljivanje, odnosi između dječaka i djevojčica. Naravno, mala je pa ne razumije baš sve u vezi s tim, ali to je trenutačno svijet koji joj se pomalo otvara i zanimljiv joj je.
Provjereno znam da mnogi vaši gosti u “Nedjeljom u 2” misle da ste bauk. Je li Aleksandar Stanković i privatno jako ozbiljan tip?
“Nedjeljom u 2” je svojevrsni teatar, to uvijek govorim. Privatno ne ispitujem ljude, izbjegavam kavgu ako se može, izbjegavam političke teme. Jesam li ozbiljan? Pa uglavnom se smijem kada za to ima razloga, ne nalazim ga baš često, osim u igri s djetetom.
Kojom biste ocjenom od jedan do deset ocijenili upravo završenu sezonu “Nedjeljom u 2”?
S osam. Prema devetki vuče odlična gledanost koju smo imali u ovoj sezoni i koja je bolja nego lani. Da bi bilo deset, trebali bi doći Đorđe Balašević, Rade Šerbedžija i Stipe Miočić, ali to se još neće dogoditi.
U kojoj ste emisiji ove sezone, prema svom sudu, bili baš odlični?
Jako sam zadovoljan emisijama s piscem Bekimom Serjanovićem i redateljem Miranom Kurspahićem.
Tko se, koga dobro poznajete, a koga ste ugostili u emisiji, najviše razlikuje u pojavljivanju na ekranu od onog kakav je privatno?
Mislim da je Vedrana Rudan ta. Javno je ubojita, privatno počesto nježna.
Ne znam kako drugi pisci, ali ja imam neku depresivnu crtu. Svijet je nesavršeno mjesto. Teško je to ne primijetiti
A jeste li imali gosta poslije čijeg ste se odlaska iz emisije osjetili malo posramljeno?
Jesam. Bilo je gostiju koji su me posramili znanjem, odmjerenošću, erudicijom, a ja sam ih podcijenio inzistirajući na pogrešnim temama.
Kamo ćete s obitelji na ljetovanje?
Idemo na Pag, kamp, obitelj, pas... Di ćeš bolje!
Kako volite provoditi trenutke dokolice? Jeste li tip za ležanje na plaži?
Ne, ne volim ležanje na plaži, a kako idu godine, sve manje volim i kupanje u moru. Na godišnjem volim čitati. Dignem se u 6.30 sati i čitam do 8.30. kada se Stankovići bude.
Čujem da ni u Tunisu niste uspjeli proći nezamijećeni?
Luda priča. Na izletu u pustinju Matmata prepoznao me lokalni Tunižanin, i to prijavio vođi autobusa. Ispostavilo se da je mjesec dana prije tamo bio netko od naših pjevača, mislim Boris Novković, na snimanju spota pa je valjda sa sobom imao hrvatske časopise. Lokalni Tunižanin je sudjelovao kao pomoćni radnik u snimanju spota i slučajno prelistavao časopise i tako me zapamtio.
Obožavatelj ste Balaševića. Kada ćete ga ‘privesti’ k sebi u emisiju?
Ne vjerujem da će doći. Zvali smo ga puno puta, ali ništa. Pretpostavljam da mu smeta karakter emisije i da očekuje previše neugodnih pitanja. Tim istraživačkim pristupom s političarima ja sam sebi zatvorio neka vrata i bojim se da je s Balaševićem upravo to posrijedi.
Prošlo je godinu dana od izdanja vaše knjige “Sto faca i Aca”. Pišete li što novo?
Ne pišem ništa, ali morat ću početi. Vuče me da pišem pjesme.
Jeste li i vi melankolični i blago depresivni kao većina pisaca?
Ne znam kako drugi pisci, ali ja imam neku depresivnu crtu u sebi. Svijet je vrlo nesavršeno mjesto. Teško je to ne primijetiti.
Da saznam da imam još pet dana života, napravio bih sve da se komedija što prije završi
Prva urednica na radiju bila vam je Jadranka Kosor. U kakvim ste odnosima danas?
Nakon što osam godina nije htjela doći u emisiju, nakon što smo, dok je bila premijerka, bili u svojevrsnom medijskom ratu, danas su ti odnosi korektni. Nije ona baš bila moj mentor na radiju. Pomogla mi je da napišem svoj prvi novinarski tekst. I kasnije mi je pomogla dok je bila na radiju. Imala je škodu Favorit, a ja sam išao pješice, te me dvaput odbacila do kuće.
Pada li s godinama i vaša doza agresivnosti u novinarskom i voditeljskom pristupu?
Pada. Ili starim ili učim na greškama.
Jeste li ikada primili financijski primamljivu ponudu zbog koje ste razmišljali otići s HRT-a?
Tri puta. Prije deset godina zvali su me da preuzmem informativni program Nove TV. Nije mi to bio izazov, htio sam raditi “Nedjeljom u 2”. Jednom su me zvali s Al Jazeere i jednom s beogradske B92. Ponude su bile financijski izdašne, ali meni se nije odlazilo iz Zagreba.
Da imate pred sobom još pet dana života, na što biste ih spiskali?
Da saznam kako imam još pet dana života, napravio bih sve da se komedija što prije završi.
>> Valentić: Jao si ga nama ako se za najkasnije dvije godine ne riješimo duga
i ja tebe ne mogu smisliti pa kaj da delam