Poznati glas s radija Siniša Švec već 37 godina ugodnim glasom osvaja slušatelje. Nekadašnje zaštitno lice Radija 101 danas nas zabavlja na valovima Yammata. Ove je godine ponovno nominiran za Večernjakovu ružu. Na radiju je završio sasvim slučajno, a taj slučaj traje i dan-danas. – Radio je bio i ostao medij u kojem se osjećam ugodno, opušteno i koji dopušta individualnu kreativnost – ističe često Švec.
Nekako smo već navikli da ste gotovo svake godine nominirani za Večernjakovu ružu. Pretpostavljam da to vama više nije iznenađenje?
Iskreno, jest. Iznenadim se da sastavljači nominacija još nisu odustali.
Yammat FM uskoro će proslaviti šestu godinu postojanja. Je li vam brzo proletjelo tih šest godina i jeste li zadovoljni dosadašnjim radom?
Kada bih tvrdio da sam zadovoljan, to ne bi bila potpuna istina. Zadovoljan sam time da slijedimo zacrtane smjernice i da nadograđujemo ideje sa samih početaka Yammata. No ja osobno nikada neću biti zadovoljan jer uvijek se može i mora biti bolje.
Ne možemo se ne prisjetiti vašeg pokojnog direktora Alena Balena, čija je vizija još prisutna u eteru Yammata. Po čemu pamtite Alena?
Alen je bio i ostao naša ishodišna točka, alfa i omega, početak i kraj. Bio je neumoran motivator i idejni stjegonoša, čovjek kojemu ništa nije bilo teško i nerješivo. Volio je radio kao medij, obožavao je glazbu i mogao je uvjeriti Saharu da joj nedostaje pijeska, toliko je bio gorljiv i sugestivan. Svima nam jako nedostaje.
Na radiju ste još od 1985., kada ste došli na tadašnji Omladinski radio. Upravo to vrijeme sada pratimo u seriji “Crno-bijeli svijet”. Gledate li seriju i kako vam izgleda prikaz Omladinskog radija?
Iskreno, ne gledam seriju. Ne zato što ne želim, nego uvijek se dogodi da sam u vrijeme emitiranja nečim zauzet. Najviše sam o seriji polovio iz TV najava pa tako i taj dio o Omladinskom radiju. Vjerujem da su scenaristi napravili dobar posao.
Po čemu vi pamtite to vrijeme sredine 80-ih i rad na tadašnjem Omladinskom?
Meni je, konkretno, jedan slučajni dolazak na Omladinski radio promijenio život. Sve što sam radio do tada, a radio sam već ozbiljan i odlično plaćen posao u ozbiljnoj tvrtki, ostavio sam iza sebe i krenuo u avanturu koja traje dan-danas. Počeci toga danas nebitnog medija bili su nevjerojatno iskustvo i pravi melting-pot različitih ljudi, ideja i znanja. Mislim da je pokretanje Omladinskog radija bio najvažniji medijski događaj na ex-YU prostorima. Danas, iz ove perspektive i s usvojenim višedesetljetnim znanjem o funkcioniranju medija, mogu slobodno reći da smo tada po idejama i načinu stvaranja programa bili ispred mnogih ozbiljnih velikih radiostanica na kontinentu.
Yammat je jedna od rijetkih radijskih postaja koja nije podlegla formatiranju, a svejedno vam raste slušanost. Kako vam to uspijeva i što uopće mislite o takvim postajama?
Nadavao sam se izjava o formatiranim radijima pa mi je to već malo postalo neprilično. Ja osobno vjerujem da bilo tko s imalo zdrave pameti ne može slušati non-stop jedno te isto, istu glazbu koja se najčešće ponavlja otprilike svaka četiri sata uz manje iznimke, no očito da zdrave pameti ima relativno malo. Kako bilo da bilo, Yammat FM je odlučio biti normalan radio, sadržajno i glazbeno. Naša je ideja od početka bila da stvorimo medij koji neće zaglupljivati i koji će biti otvoren za sve glazbene žanrove i za sadržaj koji je društveno relevantan, a ne medijski površan. Ako poslušate naše emisije, npr. “Tjedni interview tjedna”, “Aftershock”, “Glazbeni kurikulum Borisa Jokića”, “Drive”, “Katedru za plastičnu kirurgiju”, “Kulturni skalpel”, kao i nove emisije vezane uz EU projekte kao što su “Yayino gnijezdo” i “60 otkucaja”, čut ćete koliko je Yammatov program važan i relevantan. Netko misli da su najvažniji „samo hitovi“ ili „samo dobra glazba“, mi mislimo drukčije.
Možete li usporediti glazbu iz 80-ih s današnjom? Koga biste posebno izdvojili od novih izvođača?
Ne, to je neusporedivo. Današnja hiperprodukcija instant-glazbenog smeća slična je zagađenosti planeta plastikom. Novi glazbeni „hitovi“ guše i iritiraju svojom trivijalnošću i beznačajnošću. Naravno, postoji i neki drugi, bolji, pametniji, progresivniji i zdraviji glazbeni svijet, samo što njega treba tražiti i otkrivati. To je postao težak rudarski posao u kojem se moraš osloniti na strpljenje i vlastito iskustvo doživljaja glazbe. On postoji, ali je nevidljiv, a izvjesnu količinu tog nevidljivog i kvalitetnog glazbenog univerzuma Yammat uspijeva iskopati na površinu i staviti ga pred svoju publiku.
Jesu li YouTube i streaming servisi “pojeli” radio ili mislite da radio ne može propasti?
Mlada generacija ne doživljava radio kao svoj medij i to je tako. Za ostale radio je, rekli bismo, stara dobra navika. I radio, pod pritiskom novih tehnologija i načina distribuiranja glazbe doživljava određene transformacije, no tako dugo dok radijski program stvaraju i prezentiraju živi ljudi za žive ljude radio će imati svoju publiku. U konačnici sve se vraća pa će tako u budućnosti zaživjeti nova generacija kojoj će radio biti misteriozno interesantan i krenut će istraživati, propitkivati i otkrivati pa će tako potaknuti novi interes i stvoriti novu publiku novog starog radija.
Ako nam dopuste epidemiološke prilike i Ružu održimo u HNK, tko će vam biti pratnja?
Supruga. I nominirani kolega s radija.
Nažalost omladinski / stojedinica odavno nije avangarda kakva je bila osamdesetih i devedesetih, ali ... moš ga yammat.