– Ni na kraj pameti nije mi bilo da bih mogao biti nominiran za Večernjakovu ružu – ushićeno nam je rekao mladi glumac Roko Sikavica koji je nominaciju dobio u kategoriji za novo lice godine zahvaljujući ulozi u RTL-ovoj seriji “Pogrešan čovjek”.
Koliko vam znači nominacija u kategoriji za novo lice godine? Što kažete na konkurenciju?
Iznimno sam zahvalan žiriju što me odabrao i nominirao za ovako prestižnu medijsku nagradu. Konkurencija je stvarno prejaka i vrlo sam sretan što sam u kategoriji s iznimno talentiranim mladim ljudima. Domenicine sam hitove pjevao cijelo ljeto, ma ne samo ljeto, i sad ih znam napamet.
Ulogom Vena u RTL-ovoj seriji “Pogrešan čovjek” osvojili ste simpatije publike. Jeste li se nadali da će gledatelji tako dobro prihvatiti seriju?
Kad ulazite u neki projekt, pogotovo projekt koji se snima devet mjeseci, ulazite u njega s nadom da će se publici svidjeti, jer inače u njega ne biste ni ulazili. A za Vena se nisam bojao da se neće svidjeti publici jer je on iznimno pozitivan lik, a publika voli gledati likove koji su izrazito moralni i pošteni i koji su spremni žrtvovati sve radi ljubavi.
Ovo vam nije prva uloga u seriji, gledatelji su vas imali prilike vidjeti i u “Ruži vjetrova”. Osim serija, iza vas su i kazališni i filmski projekti. Što vam je od toga ipak najdraže?
Mislim da je za projekt najbitnije da je dobra i talentirana ekipa, ako je tako, projekt ne može biti loš. Moram reći da sam stvarno imao sreće jer još nisam imao projekt na kojem sam se osjećao loše i koji mi je bilo muka raditi, mada znam da me takvi projekti sigurno čekaju. To je dio posla, a moj je posao kao i svaki drugi, ima svoje uspone i padove. Teško bi bilo reći što mi je od toga najdraže; kako imam puno više iskustva na filmskom setu, nekako mi je to trenutačno prirodnije stanište od kazališta i obožavam adrenalin filmskog seta. S druge strane, uživao sam raditi i s Oliverom Frljićem. Od njega se stvarno puno toga može naučiti i iznimno sam zahvalan i sretan što je to moja prva profesionalna kazališna predstava.
Ne znam. Ne opterećujem se time. Bit će što bude, a na kraju što ispadne.
Jeste li zadovoljni trenutačnim stanjem u hrvatskom glumištu? Što biste mijenjali da možete?
Hrvatska, iako mala zemlja, obiluje kako sportskim tako i umjetničkim talentima. U posljednje vrijeme imamo jako dobre predstave i filmove, samo nam je možda marketing loš. Da mogu, prema glumcima bih se odnosio kao prema nogometašima, a kazališta bih vodio kao nogometne klubove. Glumci bi dobivali ugovore na dvije ili četiri godine s mogućnošću produljenja, ako si zadovoljio kriterije kluba. Također bi omogućio transfere među kazalištima, npr. na ljetnom prijelaznom roku HNK u Zagrebu kupi Borka Perića ili nekog drugog, ovisi koji im tip glumice/glumca nedostaje. Ne znam, ovo su samo moja dječačka razmišljanja, no možda bi ovaj moj sistem uveo neki novi duh u kazališnu scenu pa bismo imali još bolje predstave, tko zna.
Imaju li mladi glumci u Hrvatskoj dovoljno prilike da se dokažu?
Svatko ima svoje vrijeme. Ne treba se žuriti s dokazivanjem, recimo, Humphrey Bogart dokazao se u 42. godini . Ne znam, valjda imaju.
Ako Ruža završi u vašim rukama, znate li već gdje ćete je smjestiti?
Jako mi se sviđa dizajn nagrade, tako da bi sigurno završila na polici. A gdje drugo?
Koga ćete sve povesti na svečanu dodjelu u HNK 22. ožujka? Stižete li u društvu djevojke?
Još je daleko do toga pa nisam siguran što će rasporedi donijeti.
Pogledajte i gdje su nestale i što rade bivše prve dame TV-a.
