Nakon što je na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Puli dobio tri nagrade, film “Ribanje i ribarsko prigovaranje” redatelja Milana Trenca stigao je i u Zagreb. Za zagrebačku je premijeru odabran Cinestar u Branimir centru, kojoj su nazočili premijer Andrej Plenković i ministrica Nina Obuljen Koržinek. Od četvrtka bi se film trebao naći i u redovitom programu.
Mistično iskustvo
Poznati spjev u tri dijela Petra Hektorovića, koji opisuje njegovu trodnevnu plovidbu s dvojicom ribara od Staroga Grada do Šolte, pretočen je u film nakon punih 450 godina. Rade Šerbedžija igra glavnu ulogu, ribari su Leon Lučev i Bojan Brajčić, a u epizodnim se ulogama pojavljuju Inge Appelt, Filip Mayer, Romina Tonković i Lorenco Damjanić.
– Moje nadahnuće Hektorovićem dogodilo se prije ravno pet godina, tijekom posjeta kraju koji je opisan u “Ribanju i ribarskom prigovaranju”. Bilo je to gotovo mistično iskustvo, odjednom sam svuda oko sebe vidio kadrove filma i postao opsjednut idejom da ga napravim. Podjednako snažno spopala me ideja da ulogu Petra Hektorovića moram napisati baš za Radu Šerbedžiju, koji je bio moj suradnik i podrška od prvog dana u ovom produkcijski zahtjevnom projektu – kazao je Milan Trenc.
Rade Šerbedžija tako je u filmu progovorio starohrvatski, a glumci su naučili loviti ribu onako kako se lovila u 16. stoljeću.
– Priča o Petru Hektoroviću je zanimljiva. Bio je zanimljiv čovjek, jedan od najzanimljivijih pisaca svoga vremena. Iako nije ostavio velik opus, napisao je jedan od najvažnijih tekstova svoga vremena. Zanimljiv je i kao intelektualac, tu je i ta njegova priča o položaju vlastelina, jednom od gospodara otoka, nasljedniku svoje velike obitelj, i to 30-40 godina poslije velike Hvarske bune, koja je bila krvava i u kojoj su pučani pobili mnoge, pa i njegova oca, majku... Osim toga, priča u sebi ima jednu lijepu ljubavnu komponentu, njegovu ljubavnu priču s jednom Vlajinom. Nju je Trenc dodao, ali postoji priča o tome. Ništa se točno ne zna o toj ženi, ali postojala je jer on je imao kćer, nezakonitu, koju je priznao samim time što joj je ostavio svoj imetak. I unuku je imao, malu Juliju. To je vrlo zanimljivo, a manje poznato – rekao je Šerbedžija.
Starohrvatski jezik
Šibenski glumac Leon Lučev ostvario je impresivnu ulogu ribara, za koju je, baš kao i Šerbedžija, nagrađen Zlatnom arenom.
– Pripreme su bile divne: na brodu, veslanje, jedrenje, to je mali raj. Ja sam rođen u Šibeniku i podrijetlom sam s više otoka pa je cijelo moje djetinjstvo vezano za brodove, to je nešto što mi je u krvi, dio mog odrastanja i mog djetinjstva. Bavimo se 16. stoljećem. Mi smo ljudi koji su veslali po 5-6 sati dnevno, dizali jidro i to im je bio život. Zanimljivo je to osjetiti, nije to pitanje samo vještine nego i načina života prije 500 godina. Ljudima je način života bilo more i otok, to je prostor i vrijeme. Ja volim jedrenje i to je bio ulaz u taj svijet, vrata u to vrijeme koje je drukčije od ovoga – istaknuo je Lučev.
Film je sniman na Hvaru, a budžet od tri milijuna kuna pokrio je HAVC.
– Od Staroga Grada dobili smo besplatno sve lokacije, dobili smo financijsku donaciju od Grada Hvara, sponzorstvo Jadrolinije, jer putovanje je skupo, pa sredstva od HAVC-a, a u projekt je ušao i HTV – kazao je producent Boris Veličan.
Za razliku od verzije prikazane u Puli, kinoverzija je titlovana, jer bi ljudima bilo teško potpuno razumjeti starohrvatski. Uz autentičan govor, u filmu su raskošnom fotografijom Ivana Zadre prikazane i autentične lokacije iz vremena Hektorovićeva trodnevnog putovanja od Hvara preko Brača do Šolte, koje, isprepleteno halucinacijama i reminiscencijama na vrijeme njegove mladosti, čini okosnicu filma.
