Ana Sertić prva je Hrvatica koja je uspješno upisala prestižnu American Musical and Dramatic Academy (AMDA), a od prošlog tjedna u njezinim je rukama i diploma ovog ekskluzivnog fakulteta. Razgovarali smo s njom nedugo nakon toga te nam je odala da je očekuje uzbudljivo radno ljeto, a otkrila nam je i brojne planove za dalje. – Sada me čeka život umjetnika u New Yorku, to je sve ono što vidite u filmovima. Šalim se, spremam neke nove nastupe i projekte koji će uskoro ugledati svjetlo dana i veoma sam uzbuđena.
Uskoro će se održati prva AMDA audicija u Zagrebu u suradnji sa Školom pjevanja Husar & Tomčić, gdje ste bili i vokalna trenerica prije odlaska u Ameriku. Možete li s nama podijeliti više o toj suradnji?
Ideja cijele priče došla je zajednički od mene i mog profesora pjevanja Christiana Fletchera koji je ujedno i jedan od mentora na ovoj radionici. Cilj je omogućiti mladim umjetnicima u Hrvatskoj i susjednim zemljama ovakav tip edukacije koji je zbog visoke cijene svugdje u svijetu većini nedostupan. Mi imamo nevjerojatne talente! Želim da ovo bude prilika da se razvijaju, blistaju i donesu novu razinu mjuzikla u Hrvatsku. U Školi pjevanja Husar & Tomčić pohađala sam razne programe te prenosila svoje znanje na druge polaznike. Imam veoma posebnu vezu s Ivanom i Martinom te je to bio najlogičniji izbor zbog kojeg sam jako sretna. Cilj je također predstaviti našu zemlju na najbolji mogući način. Nekako mi se čini da će najviše uživati u hrani.
Dok ste boravili u Americi, jeste li priželjkivali povratak u Hrvatsku ili ste razmišljali o ostanku? Zašto je odluka pala na Ameriku?
Priželjkivala sam vidjeti svoju obitelj i prijatelje te, naravno, hrvatsko more. Međutim, dok sam mlada, vidim se u Americi. Ova akademija bila je veliki san te upravo zbog toga želim ostati ovdje i prikupljati što više znanja i iskustava dok za to imam priliku. Sviđa mi se energičnost grada i sadržaj koji nudi. Svratim u Hrvatsku kad god za to imam priliku i, kada god nešto novo naučim, želim to donijeti doma. To je zemlja u kojoj sam rođena i uvijek će biti moj dom.
Od malih ste nogu u svijetu glazbe; dječji zbor Pahuljice pa djevojački zbor Zvjezdice, glazbena škola, Škola pjevanja Husar & Tomčić, Kazalište Komedija... sve vas je to lansiralo do Londona na dodatnu edukacija pa onda i do prijave za rigoroznu audiciju na AMDA-u. Što je bio najveći stres prilikom prijave?
Najveći stres bio je onaj administrativni! Međunarodni sam student pa je papirologija puno kompliciranija nego da se prijavljujem kao američki državljanin. Najbitnije je bilo ne razmišljati što škola od tebe traži i kakav želi da budeš, već biti ono što jesi i dati najbolje od sebe. Ja sam zaista išla na audiciju punim srcem dati ono po čemu sam jedinstvena i što ja kao performer mogu ponuditi. Također, osim audicije, bilo je i puno intervjua na koje sam odgovarala maksimalno iskreno. Kasnije na faksu naučila sam da je to ključ svakog uspjeha.
Koja vam je audicija predstavljala najveći izazov? Kako ste se nosili s tremom?
Pa zapravo nisam imala veliku tremu. U vrijeme kada sam se pripremala za akademiju radila sam u Komediji pa je sve nekako bilo logično i normalno. Naravno, iskustvo koje sam dobila u Londonu na ljetnom programu na Mountview Academy of Theatre Arts dalo mi je dobar uvid kako se to radi vani. Možda mi je najteži dio bio gluma, ali mladi glumac Vedran Komerički, koji me pripremao za audiciju, postavio je vrlo jake temelje na kojima sam mu i danas nakon akademije zahvalna. Zahvalna sam i svojoj trenerici Tihani Strmečki koja je radila sa mnom za plesni dio audicije.
S obzirom na to da ste diplomirali na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a i natjecateljski ste se bavili plivanjem, kada ste shvatili da će vaš život postati mjuzikl?
Kako ste ranije spomenuli, oduvijek sam se bavila glazbom pa je to uvijek bilo prisutno u mom životu. Znala sam da, ako želim biti na onoj razini koju sam si sama zacrtala, moram odabrati jedno ili drugo. Pod jedno ili drugo mislim plivanje ili mjuzikl. Ekonomija tu nikad nije bila u igri (smijeh) iako sam dobila ponudu od dvije izdavačke kuće za radove koje sam pisala još na fakultetu. To još uvijek stoji otvoreno, ali isključivo kao hobi. Ni sama ne znam kako se to dogodilo.
Vratimo se na vaš boravak u Americi. Kako je tekla prilagodba na njihov način života i akademske obaveze? Do koje mjere to možete usporediti s hrvatskim iskustvom u školovanju?
Kada pogledam unazad, vidim da sam se zapravo vrlo lako prilagodila na način života u New Yorku. Kada sam došla, odmah sam krenula s akademijom i cjelodnevnim svakodnevnim radom pa je sva prilagodba bila usput. Teško mi je povući paralelu između školovanja s obzirom nas to da sam studirala potpuno dva različita smjera, ali mogu reći da je ovdje zaista fakultet život. Puno je praktičnog rada i profesori te zaista spremaju za rad odmah po izlasku s fakulteta. Ništa ne prepuštaju slučaju i to je ono što mi se najviše sviđa.
Gdje se vidite u budućnosti? Kakve projekte priželjkujete u svojoj karijeri?
U skoroj budućnosti vidim se u Americi. Ljestvicu sam sama sebi postavila veoma visoko, a vidjet ćemo kojim će to putem krenuti. Ovdje sam naučila da puno stvari možeš isplanirati, ali nikad ne znaš kakve ti prilike život može ponuditi. Čovjek uči dok je živ i mijenja se pa s time mijenja i svoje planove. Naravno, voljela bih i odraditi nekoliko projekata doma, to će uvijek biti velika čast.
Pogledajte i kako poznate Hrvatice izgledaju bez šminke.
