U prva četiri dana 40,7 milijuna kućanstava logiralo se na Netflix, a 18,2 milijuna pogledalo je treću sezonu serije "Stranger Things" do kraja na toj velikoj streaming platformi.
Serija koja je raspoloživa od velikog američkog praznika 4. srpnja oborila je tako sve Netflixove rekorde kada je riječ o prva četiri dana prikazivanja neke njihove serije ili filma. A mislilo se da će biti teško oboriti rekord od 30 milijuna kućanstava u prva tri dana koji je postavio film "Murder Mistery" s Adamom Sandlerom i Jennifer Aniston. Sada je gotovo sigurno da će biti i četvrte sezone pa ne ostaje ništa drugo nego skinuti kapu tvorcima serije, braći Duffer.
Reminiscencija na 80-e
To za njih dvojicu izgleda nije bilo neočekivano s obzirom na to da je glavni glumac David Harbour prošle godine i najavio da će "Stranger Things" ići najmanje četiri ili pet sezona. Iskreno, nije izgledalo da serija može nastaviti s visokim ocjenama i gledanosti nakon druge sezone.
Odnosno, da će još jednom upaliti formula koja je na prepad osvojila svijet prije tri godine. Nas koji smo odrasli u 80-ima "Stranger Things" neodoljivo su podsjećale na filmove poput "Gooniesa", "E.T.-ja" ili na priče Stephena Kinga u kič-miksu osmog desetljeća 20. stoljeća, i sve to u jednom pa na steroidima, prilagođeno modernim vremenima i globalnim fobijama. Sve je to i dalje prisutno u trećoj sezoni, no pasioniranim gledateljima serije treća sezona ipak je vukla na neki déja vu. Ali Matt i Ross Duffer bili su u pravu - konja koji pobjeđuje ne mijenja se. U novoj sezoni ipak postoji razlika. Znatno je brutalnija, eksplicitnija u nasilju, s puno više akcije, a opet s podjednako emocija. Ponešto se izgubilo neizbježnom činjenicom da dječji likovi odrastaju, no dodani su neki drugi, poput Erice Sinclair, koji to dosta dobro kompenziraju. Potka je uglavnom ista, ponovo su na okupu Mike, Dustin, Lucas te dakako Eleven uz ostale s Joyce i Jimom kao glavnim likovima. I opet se radnja vrti oko paranormalnog koje prijeti malom gradiću Hawkinsu, ali ovaj put ne aktivira ga američka vlada u širokoj zavjeri nego Rusi, odnosno nekadašnji Sovjeti koji također traže prolaz do paralelne dimenzije, Upside Downa.
Jasno je da se radi o vječnom stereotipu koji je dobrodošao u sadašnjosti kada su Rusi ponovo neprijatelji, no taj stereotip ipak ne prijeđe u otrcanost. To se postiglo adekvatnom primjenom emocije pa zli Rusi više nisu tako antipatični.
Glasamo za četvrti déja vu
Na kraju, unatoč neminovnom déja vuu te izgleda namjernom odustajanju od krajnje nepredvidljivosti, može se zaključiti jedino - da smo pogledali osam ozbiljno zabavnih epizoda. Naravno - uvrnutih do one prihvatljive granice da ta uvrnutost ostaje začin kao u prve dvije sezone.
Mašta je ono zbog čega se klasičan plošni sukob dobra i zla s neminovnim gubicima i na strani dobra može pretvoriti u zabavu u kakvoj smo toliko uživali 80-ih godina zahvaljujući Stevenu Spielbergu prije svega. I na te užitke gotovo zaboravili, sve dok se nije pojavio "Stranger Things". Pa neka onda bude i četvrte sezone, možemo podnijeti još malo déja vua.
