Božić svake godine dolazi sve ranije. Nitko više nema vremena ni živaca dočekati taj dvadeset peti prosinca.
Božićni konzumerizam zavlada tako gradovima i trgovinama već od sredine studenog, borovi i izlozi bivaju okićeni, a svjetleće lampice upaljene dok Goran Karan na splitskim Bačvicama još uvijek veselo igra picigin u kupaćim gaćicama... Televizijski program, nažalost, nije iznimka. Tako je RTL već protekle nedjelje započeo s prikazivanjem nevolja malog Kevina koji ostaje sam u kući. Mali se McCallister tako na našim ekranima pojavio toliko preuranjeno da ni najveći ljubitelji tog filma, među koje i osobno spadam, nisu bili u potrebnom božićnom raspoloženju da bi ga pogledali. Da je, kojim slučajem, prikazan tek za tri tjedna, a onda par dana uoči Isusova rođendana i drugi nastavak iz New Yorka, (s kojim je, nota bene, taj serijal trebao i završiti), uvjeren sam da Kevin ne bi bio usamljen kao što je to bio prošli tjedan. Naime, mnogo veći broj zadovoljnih gledatelja pratio bi ga pred svojim malim ekranima. (Neformalno doznajem da je gledanost bila niža i od razine roditeljske pažnje koju u filmu uživa mali Kevin). Međutim, nema sumnje da će se i ove godine, kao uostalom i svake dosad, na domaćim televizijskim programima i bez prerano prikazanoga ‘Sam u kući’ pronaći dovoljan broj dobrih božićnih filmova koje ćemo sa zadovoljstvom pogledati, pa makar i milijunti put. (Jesam dobro započeo ovaj osvrt na božićni TV program? A? Ili sam i ja uranio? Čitaj dalje...)
Elem, baš poput kićenja božićnog drvca, odlaska na polnoćku, darivanja ili, štajaznam, pjesme ‘All I want for Christmas is you’, tako postoji i poduža lista filmova bez kojih se u ovo doba godine nikako ne može te su već postali dio prave božićne tradicije. Tako Billa Murraya u filmu ‘Beskrajan dan’ radije viđamo u svome domu za vrijeme blagdana nego neke članove vlastite obitelji, a taj uvijek isti dan koji mu se ponavlja nikada nam, čini se, neće dosaditi. Isto, bezbeli, vrijedi i za Anthonyja LaPagliju koji u filmu ‘29. ulica’ glumi Franka Pescea, najsretnijeg čovjeka na svijetu. Njegov dobitak na prvoj newyorškoj lutriji samo je jedan u nizu sretnih događaja koji ga prate kroz život, iako je on osobno, zapravo, pravi stručnjak za uvaljivanje u neku bespotrebnu i kompliciranu situaciju. Zanimljivost vezana za taj film, zbog koje ćete ga ovaj Božić možda gledati drugim očima, jest da je sniman uglavnom po istinitom događaju, a čovjek koji u filmu glumi LaPaglijina starijeg brata pravi je Frank Pesce po kojemu je film sniman - finalist (nažalost, ne i dobitnik) prve newyorške lutrije! Osim ‘29. ulice’, razdoblje božićnih blagdana nezamislivo je bez još jedne ulice, i to one 34. u kojoj se dogodilo čudo i pojavio se Djed Mraz. Na jednoj maloj djevojčici i njezinu odvjetniku je da pred sudom dokažu kako je to zbilja on, Kris Kringle glavom i bradom, a to je možda jedino suđenje koje ćemo ove godine popratiti s većim interesom od Todorićeva...
‘Zločesti Djed Mraz’ Billyja Boba Thorntona i onaj dobri Tima Allena završavaju popis filmova s Djedom Mrazom koji su obavezni u vrijeme dok se tovimo ostacima pečene purice i mlinaca, a od onih ostalih - koji ne uključuju nužno Djeda Mraza - svakako je potrebno navesti romantičnu komediju ‘Zapravo ljubav’, moj omiljeni božićni film ‘Umri muški’ i, naravno, nevjerojatno duhovite klasike s Eddiejem Murphyjem ‘Kolo sreće’ i ‘Princ otkriva Ameriku’. Eh da, gotovo sam zaboravio, svakako bi trebalo prikazati i američki klasik Francka Capre ‘Divan život’, jedan od najboljih filmova ikad snimljenih. Što se domaćih filmova tiče, jedan od onih koji najbolje prikazuje blagdansku atmosferu u Zagrebu, ali i sam grad, Grlićev je ‘Neka ostane među nama’. HRT ga je, nažalost, pustio prije par tjedana kada Božić još uvijek nikome nije bio ni na kraj pameti, pa su veoma mali izgledi da će ga reprizirati onda kada bi trebalo - tamo negdje oko dvadeset petoga...
U to vrijeme će se, posve sam siguran, prikazivati film pod pogrešnim naslovom ‘Život je truba!’. Greška u naslovu je ta što nije život taj koji je truba - on je divan kao što kaže ranije spomenuti Franck Capra - već je truba taj Nuićev teško gledljivi film iz 2015. Bez navedenih filmova koje sam istaknuo samo kao nekakav neophodan minimum za blagdanski televizijski program ne možemo ni zamisliti ove idilične dane koji su pred nama. Niti bismo trebali! Međutim, itekako je važno da ni oni - isto kao i članovi obitelji koje očekujemo na božićnom ručku - ne dođu prerano. To je nešto što ni inače vrlo omiljenom Kevinu iz filma ‘Sam u kući’ ove godine ne bi trebalo tolerirati, te zbog čega RTL-u - sasvim suprotno vremenu darivanja koje je pred nama - u potpunosti uskraćujem svoju božićnu TV ružu.
