Rijetko tko može vas dotaknuti toplom ljudskom pričom kao što to čini novinarka “Provjerenog” Maja Medaković. Nakon njezinih priloga ne možete ostati ravnodušni. I smijete se i plačete, a često i posramite kad vidite sudbine ljudi oko nas koji unatoč životnim nedaćama ne skidaju osmijeh s lica.
Empatična Maja redakciji istraživačkog magazina Nove TV pridružila se prije 10 godina. Puno je priča od tada do danas ispričala, a puno je i života promijenila. Mnogi su upravo zahvaljujući njezinim prilozima dobili krov nad glavom i život u nehumanim trošnim kućicama zamijenili dostojanstvenijim i lagodnijim. Sjećate li se samo Matije i Milana Basarca? Život samohranog oca i sina prije pet godina potpuno se promijenio zahvaljujući Majinu prilogu, ali i nesebičnim ljudima koji su nakon emitiranja priloga odlučili pomoći u gradnji kuće za skromne Basarce. Upravo je to prilog, ističe Maja, kojim se i danas najviše ponosi. – Da me jednoga dana u mirovini pitate isto pitanje, ne bih se čudila da dobijete isti odgovor. Takva se priča događa valjda jednom u životu, kao da se urezala u neku kolektivnu svijest – govori Maja koja je za spomenuti prilog 2015. dobila priznanje HND-a.
Iste godine dobila je i nagradu udruge Pragma za promicanje vrijednosti obrazovanja za priču o problemima s kojima se susreću djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a ovaj je tjedan dobila i posebno priznanje za dostojno izvještavanje o siromaštvu. – Lijepo je dobiti priznanje, posebno od kolega. Puno znače i mojoj obitelji, mami i tati posebno. Ali da, ne postoji ni nagrada ni plaća koje bi se mogle mjeriti s onim osjećajem kada znate da ste nekome pomogli. Nevjerojatna je ta moć televizije, 10 ili 12 minuta programa može učiniti da se cijela zemlja ujedini i da nekome iz temelja promijeni život – ističe Maja i priznaje da se nerijetko emotivno veže za ljude teških životnih sudbina.
– Nikada ih ne doživljavam samo kao sugovornike, niti im tako pristupam. Razgovaram s njima onako kako bih razgovarala sa svojom mamom ili nekim prijateljem. Iskreno. I naravno da me diraju te priče. Ne znam kada su emocije postale nešto loše, nešto što treba susprezati, ograničavati? Nerijetko mi se oči napune suzama, tišine su u razgovorima najteže. One razaraju – priznaje Maja koja je i puno više od samog novinara.
Po potrebi je terapeut, psiholog, a mnogima i pravi iskreni prijatelj zbog čega nerijetko sa svojim sugovornicima, iako ih tako ne voli nazivati, ostaje u kontaktu. – Milan i Matija redovito čestitaju Božić i Novu, s mamom sijamskih blizanki Marijom Tambolaš razmjenjujem slike djece, čujemo se telefonski. Ona je jedna od onih koje sam kroz posao upoznala i koja me ne prestaje oduševljavati. Toliko snage, ljubavi i topline je u toj ženi. Toliko je normalna, jednostavna, ispravna. Nisu samo njezine curice čudo. I ona je. I to kakvo! – otkriva naša sugovornica. Iako većina priloga na kojima je radila naposljetku ima sretan završetak, postoje i one tužne, nesretne koje posebno diraju u srce.
Jedna od njih je i priča o riječkom beskućniku Crnom. – Nije to priča s klasičnim nesretnim krajem, ali nakon što su ga u emisiji prepoznali prijatelji iz mladosti i pokrenuli akciju za pomoć, Crni je i dalje u Rijeci, na ulici. Neke se sudbine ne mogu promijeniti. Ali ja to razumijem i ne sudim. Dapače, tog čovjeka cijenim svim svojim bićem. Nazove me povremeno, eto da se javi. I ne mulja, priznaje da i dalje pije i da je na cesti. Kad ga pitam treba li mu što, uvijek kaže ne i pita je li meni što treba. Takav je Crni – kaže Medaković. Svojim pričama mijenjala je živote, ali i zakone.
Supružnicima je tako priznat status njegovatelja koji su do tada mogli ostvariti samo roditelji za svoju djecu, utjecali su na promjenu zakona o doniranju hrane, ali nakon njezina priloga u javnosti se podigla i svijest o liječenju medicinskim kanabisom. Uz “Provjereno” je, kaže, odrasla i izgradila se kao osoba. – Privilegij je i čast deset godina raditi s ovakvim kolegama. Ivana je već dugo puno više od urednice. Ona je drug i suputnik. Redakcija je druga obitelj. Mato je stariji brat uvijek spreman pomoći, Ema luda, neustrašiva sestra, Čorki zločesto dijete uvijek spremno na spačke. Malbaša je mlađa sestra koja ne prestaje pričati, Došen braco štreber, a Domagoj, naš producent, najmlađi i najdraži brat. Po njima pamtim ovih 10 godina – kaže Maja i dodaje da joj stres na poslu ne pada teško jer uz sebe ima sjajnu ekipu pa je atmosfera u redakciji i radna i obiteljska.
A uz posao Maja odlično balansira i privatni život. U skladnom je braku s Davorom Vukovićem s kojim ju je spojio upravo posao. Naime, Davor također radi na Novoj TV kao snimatelj, a uz osobu koja razumije posao kojim se bavi sve postaje lakše. – Velika je prednost što nema puno objašnjavanja, ali ima puno razumijevanja. Televizija je specifičan posao, radno vrijeme se često mijenja, puno je putovanja, terena, kasnih montaža – ističe novinarka koja je prije nešto manje od dvije godine postala majka djevojčice Gite.
Majčinstvo ju je promijenilo pa sada život dijeli na onaj prije i poslije djevojčice koja je upotpunila njihov dom. – Ja je zovem Zvijer, ali bude ona i Švrćo i medo i maza. Vesela je, jako voli pjevati i plesati. Umiljata je, ali i tipična gotovo već dvogodišnjakinja. U fazi je testiranja granica na najjače. Tko preživi, pričat će – smije se Maja kojoj oko djevojčice najviše pomažu suprugovi roditelji, baka Dara i deda Dado.
– Oni su džoker zovi, spas kad sve kombinacije propadnu, uskaču uvijek kad trebamo. Gita ih obožava – dodaje reporterka. Kći joj je preokrenula život za 180 stupnjeva, a osim što sada svoj život ne može zamisliti bez podsjetnika na mobitelu i dobre organizacije, otkako je postala majka i sama je postala osjetljivija na neke priče. – Puno mi teže padaju priče o bolesnoj djeci – iskreno priznaje Maja koja se veseli novim prilozima i novim prilikama da nekome promijeni život. Privatno pak priželjkuje zdravlja svojoj obitelji, smijeha i više druženja s prijateljima, a skromno priznaje i kako bi je razveselilo i neko putovanje.
Ševio bi to