Mnogima je 2020. godina donijela mnoge nezamislive teškoće, ali našoj svestranoj glumici Katarini Madirazzi, nekad poznatoj kao Strahinić, kockice su se posložile kao nikad. Niže projekte jedan za drugim, dugogodišnjem partneru Mislavu izgovorila je sudbonosno “da”, a iduće godine čeka je snimanje u Americi. Barem se nada da će tako biti, s obzirom na pandemijske uvjete, a dotad ćemo je gledati u ulozi Daliborke “Dade” Grob u novoj seriji “Dar Mar”.
Iza vas je turbulentna godina. Pandemija je zaustavila industriju zabave, u Zagrebu je bio potres, izrekli ste sudbonosno 'da' ... Kako biste opisali zbog svega 2020. godinu?
Ako zanemarimo potres i pandemiju, meni je ovo jedna od boljih godina, sto se tiče poslovnog i privatnog segmenta. Krenula je dosta klimavo i ni u snu nisam mogla zamisliti da će mi ovako završit. Tako da sam beskrajno zahvalna sto su mi se kockice ovako posložile.
Kako vam se svidjela serija "Dar Mar" na prvo „čitanje“?
Da, s nekim glumcima prvi put surađujem, s nekima sam bila u istim projektima ali nismo imali puno scena, a s nekima sam već k'o doma. Znam da uvijek to svi pričaju za svaki projekt, ali ova naša ekipa je stvarno dream team za poželjet. Ja s tolikim guštom dolazim svaki dan na set da je to neopisivo. Ekipa ispred i iza kamere je neprocjenjiva! Već na samoj audiciji jako mi se svidjela sama ideja serije i cijeli koncept. Veselilo me i to što je u pitanju Nova TV jer sam čula sve najbolje o cijelom timu i to s pravom.
Tko vas je najviše iznenadio na setu, a da to niste očekivali u toj mjeri?
Uf sad da krenem nabrajat sve kolege...gdje bi mi bio kraj ?! Ali moram spomenut svoju obitelj Grob. Pretalentiranog i predivnog Draška Zidara, milu Ankicu Dobrić i mladu Miu Mikulec. Također oduševljena sam glumicama Melihom Fakić i Miom Anočić Valentić koje će mislim rasturit u seriji. Sa Stjepanom Perićem mi je isto uvijek zabavno snimat i nekako se kužimo. I posebno mi je drago da glumim sa Markom Braićem s kojim sam se upoznala jos 2011. na prijemnom u Sarajevu i trebali smo skupa studirat, ali sam ja ipak otišla u Zagreb, ali znam da smo uvijek pričali da ćemo kad tad glumit skupa i eto nas.
Ne sumnjamo da je nedostajalo dobre zafrkancije s takvom ekipom. Možete li se prisjetiti neke anegdote koja će vas uvijek nasmijati i podsjetiti na snimanje "Dar Mara"?
Svaki dan se smijemo na setu, najčešće to bude kada nešto ne krene kako treba usred scene ili kad scene budu jako smiješne pa nam bude teško uopće ozbiljno odigrat. Jedna od prvih anegdota koje pamtim je čak možda prvi dan snimanja imala sam scenu sa Melihom i Draškom i odmah smo nekako svo troje toliko kliknuli da je scena tako zaživjela. Imali smo neko padanje i zatvaranje u lijesove u sceni tako da je bilo i ekstra bizarno, pa nas je Meliha prepala usred scene da sam tako vrisnula i to je i ostalo tako u seriji.
Što možemo još od vas očekivati kad je riječ o glumačkim angažmanima?
Uh, godina je počela toliko neizvjesno da sam se molila da bar nešto radim, a na kraju sam morala odbijati angažmane jer nisam imala vremena. Posebno sam ponosna na ulogu koju sam dobila u prvoj srpskoj sci-fi seriji “Beležnica”. Čim sam pročitala scenarij, oduševio me jer takve serije rijetko kad vidimo na Balkanu. Košutnjak Film i producent Zoran Janković zaista su napravili odličan posao i jedva čekam vidjeti kako je sve ispalo. Snimali smo u jednom malom selu u Pirotu, glumila sam na niškom dijalektu, tako da mi je to bio poseban izazov, ali divni su mi glumci pomogli s tim.
Inozemna karijera
Od ostalih angažmana imam malu ulogu u novoj seriji “Dnevnik velikog Perice”, koja me isto neizmjerno veseli jer mislim da će biti odlična, a i općenito obožavam te lookove šezdesetih. Nedavno sam se vratila sa snimanja jednog češko-hrvatskog kratkog filma predivne mlade redateljice Paule Mangano. Snimali smo na brodu, tako da je to bilo posebno izazovno, ali mislim da smo napravili odličan posao i jedva čekam vidjeti film. Baš sam guštala radeći ga jer je ekipa bila internacionalna pa me vratilo u vrijeme kad sam i sama studirala u Pragu. Jedan turski film koji sam trebala snimati na jesen u Crnoj Gori odgođen je za iduću godinu zbog korone, ali zbog njega sam već uzbuđena jer je također riječ o jednoj predivnoj internacionalnoj ekipi s velikim imenima. A ono što me još posebno razveselilo jest da sam dobila radnu dozvolu za Ameriku, tako da će iduće godine, ako sve bude u redu što se tiče korone i situacije u Americi, biti još internacionalnih setova.
Ipak, ovu godinu obilježio je veliki korak za vas jer ste uplovili u bračnu luku. Promijenili ste i prezime iz Strahinić u Madirazza. Privikavate li se još uvijek na njega? Kako je proteklo slavlje?
Nije mi bilo lako jer ipak sam oduvijek Strahinićka, imamo čak i svoje selo Strahinić na Žumberku. Ali bilo je jednostavnije ovako i, ako mislim ganjati neku karijeru vani, lakše je izgovoriti Madirazza nego Strahinić, a i uvijek se mogu prodati i pod Talijanku (smijeh). Ali u srcu ću uvijek ostati mala Strahinićka. Što se tiče svadbe, nismo se puno uzrujavali, relativno brzo sve smo to organizirali, napravili onako kako smo htjeli, po našem guštu. Htjeli smo samo da se ljudi zabave i provesele s nama i mislim da nam je to uspjelo. Bar se nadam. Prilagođavali smo se situaciji kako se odvijala i nismo nešto puno paničarili.
S obzirom na pandemijske uvjete, kako je uopće izgledalo slavlje? Koliko ste gostiju imali?
Sve je bilo u skladu s epidemiološkim protokolom, i svadba je bila na otvorenom. Osim toga, slavlje je bilo točno onako kako smo zamislili, meni čak i bolje od očekivanog. Morali smo smanjiti broj ljudi za pola i žao mi je što je moralo biti tako, ali što je tu je. Nikad u životu ne ide onako kako zamislimo. Tako da se nisam previše uzrujavala. Sjećam se da sam dan prije imala takvu alergijsku reakciju da mi je cijelo lice nateklo, samo sam se smijala i mislila kako bi bilo fora da sam tako nateknuta na svim fotografijama sa svadbe. Takve mladenke rijetko vidiš (smijeh). Bila je to jedna moderno-tradicionalna svadba s nekim našim malim iznenađenjima u kojima smo uživali dok smo ih smišljali.
Kako je izgledala djevojačka večer? Je li kuma obranila titulu?
Uh itekako ju je obranila. Bilo je iznad svih očekivanja. Usudit ću se reći najbolja djevojačka na kojoj sam bila. A ne mogu vam otkriti kako je bilo. Što se dogodi na djevojačkoj ostaje na djevojačkoj.
A što je s medenim mjesecom s obzirom na teškoće planiranja putovanja usred pandemije?
Pa za planiranje medenog mjeseca više su nam komplikacija stvarali gusti rasporedi nego pandemija. Jer sam odmah nakon svadbe krenula sa snimanjima tako da smo uhvatili tu i tamo koji vikendić, ali medeni mjesec još čeka.
Koliko ste dugo birali haljinu? Tko je potpisuje?
Volim misliti da stvarno nisam bila zahtjevna mladenka i da sam sve to vrlo lako posložila. Znala sam da želim jednostavnu vjenčanicu, koju sam našla u Ines Atelieru u Beogradu, ali zbog epidemije i jer sam se ja toga sjetila u zadnji čas to nije bilo najjednostavnije obaviti, tako da mi je haljinu šivala teta Spomenka.
Vi i suprug Mislav proveli ste niz godina skupa prije velikog koraka. Kako ste se upoznali? Čime vas je osvojio?
Upoznali smo se pokraj onoga što oboje i dan-danas najviše volimo. Fast food štanda. Osvojio me humorom.
Gluma nije vaš jedini talent. Lani ste zapjevali u HRT-ovu showu „Zvijezde pjevaju“, a čuli smo da se bavite i izradom keramike. Što vas je potaknulo na takav umjetnički izričaj?
Korona je potaknula moju ljubav prema keramici, sve je zapravo krenulo time što sam na putovanjima uvijek kupovala keramiku i onda sam htjela kupiti set tanjura za stan, ali nigdje nisam našla ono što tražim pa sam rekla da ću si ih izraditi sama. Još nisam došla do tanjura, ali polako napredujem. Doduše, sada mi, nažalost, stagnira moja keramika zbog posla. Ali čim ulovim vremena, vraćam joj se.
Hoćemo li dočekati i možebitnu izložbu?
Uh ne tako skoro. Teško da će biti izložbe, ali tko zna možda se jednog dana počnem ozbiljnije baviti s time pa napravim neki brand. Već imam i ime.
Prošlo je nešto više od 6 mjeseci od potresa u Zagrebu. Gdje ste bili u trenutku kad se sve to događalo? Jeste li vi i vaši bližnji bili na sigurnom?
Hvala Bogu jesmo. Moram priznat ovo je bio moj prvi doticaj s potresom tako da nisam ni znala reagirati. Nakon što me prvi probudio, nastavila sam spavati i nisam se nesto pretjerano uzrujavala. Znam da me Mislav onda natjerao da se krenem pakirat i da moramo izaći van. Drugi me uhvatio na stepenicama i onda mi više nije bilo svejedno.
Koje su vam bile misli nakon što ste vidjeli snimke razorenog Zagreba?
Pa zapravo tek kad sam vidjela snimke i slike tek tad sam shvatila ozbiljnost jer nama osim razbijenog okvira za slike nikakve štete nije bilo. Strašno mi je bilo. Užasno mi je bilo žao ljudi i grada. Nisam inače baš strašljive prirode, ali sjećam se da tu noć nisam mogla odmah zaspat jer su mi se vrtile stalno te slike pred očima.
Kakav kraj 2020. godine priželjkujete? Što su vam ciljevi do kraja godine?
Po mogućnosti bez neke veće globalne krize ili prirodne katastrofe i ja ću biti sretna. A veselim se daljnjim snimanjima, druženjima s obitelji i prijateljima, adventu, Božiću, planiranju nekih poslovnih projekata, ma veselim se svakom ispunjenom danu.
Da nije imala prezime Strahinić ,ne bi je nitko ni "primjetio" ,ali biti to u Hrvatskoj ,već je pola uspjeha