Ida Hamer, 25-godišnja novinarka, jedno je od novih lica na RTL-u, a postala prepoznatljiva po optimističnim prilozima koje svakodnevno gledamo u informativnim emisijama RTL danas i RTL Direkt. Mlada novinarka školovala se u Engleskoj, na RTL je došla kao najbolja kandidatkinja na audiciji, a prije toga bavila se glumom i pjevanjem.
Proteklih mjeseci gotovo svakodnevno gledamo vas u zanimljivim prilozima u RTL Direktu, a gotovo svaki prilog je optimističan i završite ga osmijehom. Jeste li se namjerno specijalizirali za takve teme?
Po prirodi sam veseljak, ali i veliki emotivac. Zato uživam raditi pozitivne priče – priče o uspjehu ljudi, njihovim posebnim trenucima, sajmovima na kojima se ljudi vesele, koncertima na kojima se zabavljaju. Takvih priča u medijskom prostoru posljednjih nekoliko mjeseci bilo je doista malo zbog aktualne pandemije i potresa. Nisam propuštala priliku da uvrstim neku optimističnu rečenicu ili malo zabave gdje god je to bilo moguće jer mislim da je to svima bilo prijeko potrebno. Prilog sa svećenikom, primjerice, imao je pregršt reakcija na društvenim mrežama i nadam se da je to bila injekcija pozitive koja je barem nekog nasmijala.
Posebno je zanimljiv bio taj prilog sa svećenikom s kojim ste zaplesali TikTok challenge. Koji biste još prilog izdvojili? Pretpostavljam da su to oni iz Indonezije.
Putovanje u Indoneziju bilo je nezaboravno iskustvo. Ponosna sam na priloge koje smo tamo napravili i zahvalna svima onima koji su nam u tome pomogli. To su mi svakako jedni od najdražih priloga, ali ima još puno onih koji su mi iz nekog razloga posebno dragi.
Ova godina itekako je intenzivna za novinare. Kako ste vi doživjeli krizu oko korone i potres u Zagrebu?
Nisam mogla ni zamisliti da ću ovakvo što doživjeti za svog života. Pandemija, pa potres, pa kada je nakon potresa još pao i snijeg – bile su to doista apokaliptične scene. Čovjek je, doduše, prilagodljivo biće. Na sve se navikne. Ja sam se navikla na ovu situaciju i čitavo se vrijeme trudim biti pozitivna i optimistična.
U informativnoj redakciji RTL-a ste, ako se ne varam, najmlađa novinarka. Kako se kolege odnose prema vama?
Imam odlične kolege koji su od trenutka kada sam došla na RTL velika potpora – uvijek su dostupni za savjet, ako je potrebno, budu i rame za plakanje, puni su razumijevanja. Tu moram spomenuti i kolege snimatelje s kojima provodim puno vremena na terenu i koji su u svim terenskim situacijama veliki oslonac. Uz sve to, moram priznati, uvijek ima i dobre šale uz koju bi bilo nezamislivo raditi.
Kako ste se zaljubili u novinarstvo? Jeste li uvijek željeli biti novinarka?
Oduvijek sam znala da želim raditi na televiziji, no nisam uvijek znala u kojem formatu. Odmalena sam voljela puno pričati, glumiti voditeljicu, pa i pisati, a kako sam odrastala, sve se odvijalo u ovome smjeru.
Novinarstvo se završili u Engleskoj. Kako je došlo do toga da se školujete u Northamptonu?
Već sam s početkom srednje škole znala da želim studirati u inozemstvu. S obzirom na to da sam pohađala dvojezičnu nastavu u gimnaziji, u drugom smo razredu otputovali u London u koji sam se odmah zaljubila. Već sam tada donijela odluku da želim studirati u Engleskoj i tako je na kraju i bilo.
Kako je izgledao studij? Možete li ga usporediti sa školovanjem u Hrvatskoj?
Studij u inozemstvu jedno je nezamjenjivo iskustvo i velika životna škola. Bila sam primorana brže sazreti jer sam tijekom cijelog studija i radila. Ali zahvalna sam na svakom koraku. Od prvoga dana naši profesori tretirali su nas kao buduće novinare i učili nas da se tako i ponašamo. Imali smo jako puno praktičnih vježbi koje su nas dobro pripremile za buduću profesiju – kako koristiti opremu, kako snimati i montirati naše reportaže, kako se ponašati ispred kamere, kako komunicirati s ljudima i pripremati intervjue. Imali smo odlično opremljen i televizijski i radijski studio gdje smo stvarali reportaže. Profesori su se trudili da nas pripreme na sve kako bismo, kada završimo studij, kao mladi ljudi bili spremni suočiti se sa stvarnim svijetom u medijskoj industriji. Čitavo vrijeme bili su mi velika podrška, a s nekima od njih još sam uvijek u kontaktu.
U Zaboku ste bili dječja gradonačelnica. Što ste tada naučili, imate li možda i političkih ambicija?
Od početka osnovne škole išla sam na Dječji forum, kasnije sam postala članica Dječjeg gradskog vijeća, a onda i dječja gradonačelnica. Cijelo to razdoblje učili smo o dječjim pravima, razvijali svoje projekte, humanitarne akcije, povremeno predstavljali svoje ideje i pred lokalnom vlasti. Vjerujem da zbog tog iskustva nikada nisam imala strah od javnih nastupa, naučila sam na koji način pristojno ali bez straha izraziti svoje mišljenje te koliko je važno pomagati drugima. Političkih ambicija definitivno nemam!
Glumili ste i u ZKM-u i nastupali u mjuziklima. Namjeravate li se i dalje baviti glumom?
Početkom srednje škole kratko sam pohađala satove glume u ZKM-u pa kasnije i u umjetničkoj organizaciji “Točka na I.“ Ostatak srednje škole obilježio mi je Medley Teatar pod čijom sam palicom glumila Antigonu u rock-mjuziklu “Antigona – Prockletstvo roda“. To me iskustvo doista oplemenilo. Unaprijedila sam svoje vokalne i glumačke sposobnosti, radila sam s vrsnim poznavateljima glazbe, a naučila i da se rad i trud naposljetku uvijek isplati. Gluma i pjevanje uvijek će biti moja velika strast, no mislim da me život više neće odvesti u tom smjeru.
Jesu li vas počeli prepoznavati na ulici, prilaze li vam gledatelji i kako gledate na to?
Nitko mi još nije prišao na ulici, no često putem društvenih mreža, na kojima sam prilično aktivna, dobijem poruke gledatelja i neke od njih budu doista posebne. Kada ti netko koga uopće ne poznaješ napiše prekrasnu poruku podrške, onda znaš da ideš u dobrom smjeru.
Pretpostavljam da vam je dečko najveća podrška? Kako on gleda na vašu karijeru?
Dečko mi je, uz mamu i sestru, doista najveća podrška. Oni gledaju sve moje priloge i javljanja uživo, prate svaki moj korak, proživljavaju sa mnom svaki moj uspjeh, pa i neuspjeh. Hvala im na tome!
Čime se bavite u slobodno vrijeme? Koji su vam hobiji?
Slobodno vrijeme uglavnom provodim čisteći stan, haha! Svakako se trudim u to slobodno vrijeme uklopiti i vježbanje, no ponekad to završi gledanjem televizije. Naravno, slobodno vrijeme provodim i s prijateljima, dečkom i obitelji, a obavezno, kada god stignem, posjetim i svoje najveće fanove – baku i dedu.
