Početkom travnja iskusni TV reporter Šime Vičević odučio je nakon osam godina napustiti Novu TV i povući se s malih ekrana. Iako nije htio javno govoriti o razlozima svog odlaska ,mnoge je ganuo statusom na društvenim mrežama kojim se oprostio od gledatelja te im već tada jasno dao do znanja da će prije ili poslije ponovno stati pred kamere. – Bila mi je čast raditi s vama i za vas! Zbog svega toga, prisežem da ovo nije "zbogom", nego "doviđenja". Vidimo se! – poručio je tada Šime koji se početkom prosinca priključio informativnoj redakciji HRT-a.
Mediji su mu, priznaje, silno nedostajali, a prva pomisao svako jutro bila mu je upravo televizija. Već u prvim danima na HRT-u Vičević je imao priloge i javljanja uživo, i to u prvim minutama Dnevnika, a angažman je dobio i u izbornoj noći. Upravo mu je to znak, ističe, da vodstvo HRT-a ima veliko povjerenje u njega što mu predstavlja veliko zadovoljstvo. Prije angažmana na HRT-u 10 godina brusio je zanat u privatnim medijima, a unatoč tome što je nakon odlaska s Nove TV imao brojne poslovne ponude, odluka je ipak pala na HRT.
– Želio sam vidjeti što kao reporter mogu ponuditi programu javnog servisa i kakav potencijal javni servis može izvući iz mene. Bez ikakvog glumljenja zvijezde, prijavio sam se na natječaj, otišao na audiciju s još 50 ljudi i nakon razgovora rekao: “OK, to je to.” Imam dugoročnu viziju samog sebe, a ta se vizija podudara s onom u kući u kojoj radim. Tu sam mjesec dana i ugodno sam iznenađen razinom ljudskosti u timu na Prisavlju. Novinarstvo je zanat koji sam ispekao u proteklih 10 godina, želim davati svoj maksimum, a kad si okružen dobrom ekipom, onda posao postaje gušt – kaže nam Vičević koji se zbog posla iz Zadra preselio u Zagreb.
– Promjena je zaista velika. Kao da sam se odjednom probudio u nekom drugom životu. Nakon 33 godine života na Pagu i u Zadru, Zagreb je u mojim očima beskrajan. Međutim, od samog grada izazovnija mi je zgrada televizije i rad u timu. Nakon 8 godina tijekom kojih sam bio jedini reporter u 3 županije, otkriće mi je koliko se lijepo može raditi okružen kolegama – kaže Šime i dodaje da mu je upoznavanje metropole trenutačno glavna zanimacija u trenucima predaha od posla. A u predahu od novinarstva proteklih mjeseci posvetio se sebi, ali i prenošenju znanja mlađim generacijama. Svoje bogato iskustvo dijelio je i s učenicima jedne zadarske gimnazije, a s obzirom na to da je po struci profesor engleskog i talijanskog jezika u učionici se, sasvim očekivano, jednako dobro snalazi kao i pred TV kamerama.
– Nastavnički posao je toliko lijep i human poziv da mi je neopisivo drago što sam s 18 godina krenuo tim putem. To je moj vječiti as u rukavu. Međutim, život je nepredvidiva i vrlo zabavna stvar. Pogotovo kad imaš priliku, bez formalno stečenog znanja, brusiti talent, testirati svoje granice i na neki način ostvarivati svoje dječačke snove o televiziji, kao što se dogodilo meni. I na tome sam iznimno zahvalan – ističe reporter koji je za svoj rad nagrađen i brojnim nagradama i priznanjima. – Kad u ladici vidim sva priznanja koja sam skupio, nekako mi bude toplo oko srca jer znam da je moj rad netko vrednovao. Međutim, priznanje je papir koji nema emociju. Mnogo mi je draže osjetiti nečiju riječ, emociju ili pogled nakon odrađenog posla i konkretnog rezultata koji je taj posao postigao. Nema ljepšeg od lijepe riječi i stiska ruke. Pa i sveprisutnog komentara “Vratija se Šime”, koji me prati posljednjih tjedana iako ja i ne bih rekao da je ovo moj povratak, nego razumni nastavak moje priče – zaključuje Šime Vičević.
A gdje je Neno Pavinčić?