U zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog pjevačica Natali Dizdar proslavit će 15 godina karijere. Za brojne fanove izvest će pjesme s novog albuma “Iluzije”, ali i stare hitove, a na sceni će joj se pridružiti zanimljivi gosti. Otkriva kako ih je birala, kako se nosi s negativnim komentarima na društvenim mrežama te koliko joj u komunikaciji pomaže gestalt psihoterapija.
Manje od dva tjedna dijeli vas od nastupa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Postoji li trema prije prvog samostalnog koncerta u tom hramu glazbe?
Toliko sam zatrpana pripremama i aktivnostima vezanim uz koncert da nema mjesta tremi, ali sigurna sam da će se to promijeniti na dan nastupa. Naravno, to je više uzbuđenje nego trema tako da na to gledam kao nalet neke svježe energije koju se nadam podijeliti sa svima koji dođu na koncert.
Kako ste birali goste koji će vam se pridružiti na pozornici?
O gostima se odlučivalo unutar tima, a na neki način su se i sami nametnuli jer su to redom glazbenici, producenti, autori i prijatelji s kojima surađujem od samog početka. Darko Rundek s kojim sam već dijelila pozornicu u ZKM-u na pjesmi “Mjesecu je dosadno”, za čiju smo izvedbu dobili i nagradu Porin, Dino Šaran koji je za mene napisao velike pjesme poput “Grijeh”, “Stranac”, “Mjesto za jedno”, Coco Mosquito, producent mojih prvih triju albuma, i naši dragi, sad već nezaobilazni Mayalesi.
Izvest ćete samo pjesme s novog albuma ili će biti i starih hitova?
Koncert je zapravo proslava mojih 15 godina karijere tako da ćemo izvesti sve one pjesme koje su me obilježile na sceni sve to vrijeme, s naglaskom na novi album “Iluzije”. Bili smo temeljiti u slaganju programa pa sam sigurna da će svi koji dođu na koncert čuti sve ono zbog čega su došli.
Kako biste opisali svojih 15 godina na sceni?
Lijepo i dinamično razdoblje mog života koje me definiralo kao pjevačicu, ali i osobu. A osim što iza sebe imam puno divnih trenutaka, pjesama, koncerata, ljudi koje sam upoznala i s kojima sam surađivala, drago mi je što u glazbi i dalje uživam kao na početku. Otkako sam počela pisati svoje pjesme, možda i više. Sretna sam što ćemo to proslaviti na ovako svečan način.
Koja je najveća lekcija koju ste tijekom tih desetljeća i pol naučili?
Uvijek slijediti unutarnji osjećaj i pokušati u svemu tome ostati skroman.
Na novom albumu nalaze se i vaše autorske pjesme. Daje li vam to veću kreativnu slobodu?
To mi zapravo daje svu kreativnu slobodu, ali i odgovornost. Lijepo je na takav način otkriti dio sebe, stvoriti nešto novo i naposljetku to podijeliti s ljudima.
Hoće li putem njih slušatelji bolje upoznati pravu Natali?
Iskreno, mislim da su tijekom ovih 15 godina ljudi shvatili tko sam. Naravno da kantautorstvo pjevaču pruža neku novu dimenziju, ali osim engleske verzije trenutačnog singla “Pills”, ipak sam autorica glazbe, a ne tekstova. Sve su pjesme na mojim albumima odraz mene i nekog razdoblja u mom životu.
Je li vama kad iluzija štimala, kao što pjevate u pjesmi “Iluzionist”?
Naravno. Najljepše je na rubu iluzije i stvarnosti. Onda je sve moguće.
Upisali ste gestalt psihoterapiju i radite s klijentima. Iznenade li se kada shvate da će razgovarati s poznatom glazbenicom?
Ne baš. Znaju kod koga dolaze i mislim da to ne utječe na naše susrete.
Jesu li vam kad u tom području rada zvjezdani status bio uteg da vas možda klijenti ili kolege ne shvaćaju ozbiljno?
Mislim da te ljudi shvaćaju ozbiljno onoliko koliko sam sebe shvaćaš ozbiljno. Što se tiče zvjezdanog statusa, nisam to nikad doživljavala kao nešto što me definira, pa tako pretpostavljam ni ljudi s kojima sam u kontaktu.
Jesu li vam znanja pomogla u poslovnoj i privatnoj komunikaciji? Možete li pročitati osobu vrlo brzo nakon upoznavanja?
Na žalost, nemam detektor čitanja misli osim osjećaja koji imam otkad znam za sebe, a mislim da me dosad dobro služio. Znanja koja sam stekla najprije na fakultetu pa sad i na edukaciji definitivno su proširila moje kapacitete i olakšala mi komunikaciju u mnogim životnim situacijama. Samo još da naučim balansirati sa svime do kraja.
Proputovali ste pola svijeta, postoje li velike razlike među ljudima?
Pa nisam baš pola, ali kako je počelo, čini mi se da sam na dobrom putu. Ne znam na što točno mislite. Ljudi su jednaki u nekim aspektima, ali puno toga ovisi o kulturi, odnosno sredini iz koje tko dolazi. S nekima se lakše povezati, s nekima teže, ali lijepo mi je svjedočiti svim tim razlikama u kojima živimo i koje njegujemo te u svemu tome naći neko svoje mjesto.
Na putu ste upoznali dečka. Planirate li zajedno odlazak na neku novu destinaciju?
Imamo dosta planova, da.
Hoće li on doći na koncert u KD Lisinski?
Prije će biti live streaming.
Izgradili ste uspješnu karijeru, no je li bilo padova, trenutaka kada ste možda pomišljali odustati?
Nisam nikad pomišljala odustati. Pomišljala sam možda napraviti neku pauzu, posvetiti se nekim drugim ambicijama, ali naposljetku sam dosta od toga ostvarila i paralelno s glazbom. Što se tiče padova, nisam ih baš osjetila. Odnosno uvijek ima razdoblja kad je više ili manje posla, ali mislim da sam prisutna na sceni u stabilnom kontinuitetu.
Javna ste osoba, a s time dolaze i kritike. Jesu li one prilika za učenje?
Srećom, najčešće ipak dobivam komplimente i podršku za svoj rad. Što se tiče kritika, neke svakako jesu. Takve najčešće dolaze iz najbližeg kruga ljudi, odnosno suradnika. To mi je uvijek drago čuti jer su to redom ljudi koje respektiram, koji su često stariji i iskusniji od mene pa se uvijek nešto može naučiti.
U današnje vrijeme društvenih mreža česti su "hejteri". Treba li takve ljude blokirati, a komentare brisati na Instagramu ili drugim platformama?
Nisam se na svojim društvenim mrežama previše sretala s hejterima, prije s ljudima koji nisu baš psihički stabilni. Takve najčešće ignoriram, a ako je netko baš uporan, onda može i “block”. Svejedno je zapravo. Facebook je definitivno posljednjih nekoliko godina poprimio neku čudnu energiju, ljudi svašta pišu i općenito mislim da ga se često preozbiljno doživljava. Draži mi je Instagram iako mi je sve to pomalo smiješno. Internetska sam generacija, odnosno online sam otkad je internet počeo postojati, pa ću se usuditi reći da su mi i društvene mreže, kao i sve ostalo, bile puno više cool prije nego sada. Valjda zato što je bilo novo. U svakom slučaju, veselim se nekom novom sljedećem izumu.
Zahvaljujući obrazovanju nosite li se lakše s njima i negativnim komentarima?
Koliko se sjećam, jedino sam s 19 godina, dok sam još sudjelovala u reality showu "Story Supernova Music Talents", pratila komentare na to što radim i tada mi je bilo teško nositi se s njima. To je trajalo nekoliko mjeseci i onda sam jednostavno odlučila da to nema smisla te da ih neću više čitati.
Dobra....