Serije o katastrofama, pogotovo kada su napravljene po uzoru na filmove katastrofe, sve su traženije. Tako ćemo u rujnu gledati “The Hot Zone” u produkciji Foxa za National Geographic. “The Hot Zone” je serija o nastanku epidemije ebole napravljena, kako se već u špici kaže, prema istinitim događajima opisanima u istoimenoj knjizi Richarda Prestona. Ebola je opaka bolest koja je 90-tih godina zgrozila i preplašila svijet. Užasne smrti zaraženih ostale su u sjećanju onima koji su u turbulentno doba u cijelom svijetu, pa tako i kod nas, na vijestima gledali i izvješća o eboli sa zebnjom – hoće li nas još i to zadesiti? Miniserija je okupila sjajnu postavu glumaca poput Tophera Gracea, Liama Cunninghama, ali i Julianne Margulies. S Dobrom ženom i kolegicom Gorana Višnjića napravili smo intervju u povodu početka emitiranja serije.
Nakon što ste snimili ovu seriju, možete li imati povjerenja da se takva kriza neće ponoviti?
Nemam povjerenja. Nadam se da će serija rasvijetliti činjenicu da je riječ o globalnoj krizi. Nije to tek kriza u Africi ili nešto što se događa samo nekom drugom. To je nešto na što treba cijela globalna zajednica obratiti pozornost. Moje sudjelovanje u projektu bilo je dijelom motivirano time, nastojanjem da se to objasni na najjednostavniji način, a događaj opiše onakvim kakav zbilja jest. Svi moramo obratiti pozornost i pomoći znanstvenoj zajednici u istraživanju. Spomenuli ste znanstvenu zajednicu, no danas mnogi sumnjaju u znanost.
Pomažu li serije poput ove u podvlačenju važnosti znanosti danas?
To je sjajno pitanje. Mogu se samo nadati da će se barem jedan od milijun gledatelja nakon gledanja upitati ‘kako mogu pomoći’, ‘kako mogu zaustaviti poricatelje znanosti i sumnje prema znanstvenim činjenicama’, tada smo obavili svoj posao. Mislim da je kanal poput National Geographica najbolje mjesto za seriju poput ove jer riječ je o globalnom problemu, a oni su globalna kompanija, pa sam zaključila kako je to doista najbolje mjesto za The Hot Zone. Zbunjuju me oni koji negiraju znanost. Kada je moj sin slomio ruku s dvije i pol godine, odmah sam otišla u bolnicu jer ja nisam liječnica. Isto je sa znanstvenim istraživanjima. Ne znam kako se ona provode. Zato se okrećemo znanosti u potrazi za lijekom. I zato se nadam savršenom svijetu u kojem će skeptici prestati i možda pogledati seriju te priznati da doista ne znaju o čemu govore. Ali možemo se tek nadati da će jedan od milijuna pogledati seriju i nešto poduzeti.
Zašto mislite da serije poput ove privlače gledatelje?
Ne znam, jer nisam jedna od njih. Ali mislim da se radi o adrenalinu. Ljudi otkidaju na strah, na osjećaj preplašenosti, odlično je to pitanje. Morali biste ga postaviti nekome tko voli gledati takve serije. Osobno ih ne gledam pa mi je teško dokučiti zašto bi se netko volio osjećati preplašenim. Ipak, kada se nešto temelji na istinitom događaju, onda me to zanima jer se želim educirati o tome.
U seriji tumačite Nancy Jaax, stvarnu osobu, znanstvenicu koja se prva u Americi susrela s ebolom. Jeste li se upoznale, kako ste se pripremali za ulogu?
Razgovarale smo telefonski jako dugo, a bila mi je na raspolaganju cijelo vrijeme snimanja serije. Kasnije smo zajedno sudjelovale u promociji. Njezin nećak Michael Smit, jedan od najboljih stručnjaka za zarazne bolesti u Americi, bio mi je savjetnik u svim teškim dijalozima i pripremama za scene u laboratoriju. Nisam, recimo, znala da se rub testne epruvete ne smije doticati pipetom. On me poučavao takvim stvarima, svim tim sigurnosnim protokolima. Često vas gledamo u ulogama samopouzdanih i snažnih žena poput Nancy Jaax.
Birate li planski takve uloge?
Ne biram. Čini mi se da me takve uloge privlače jer mi se sviđa što te žene poručuju i mislim da mogu njihove priče učiniti relevantnima. Nikada to nije bio neki ciljani odabir, jednostavno me te uloge pronalaze kao što ja pronalazim njih. A dogodila se i bizarnost, “The Hot Zone” se počela emitirati u Americi, a The New York Times izlazi na naslovnici s pričom o eboli u Demokratskoj Republici Kongo gdje je već ubila 1.100 ljudi. Priča serije počinje 1989., a sada je 2019. i prikazivanje se poklapa s trenutkom kada se negdje događa epidemija. Ne znam kako se to dogodilo. Isto je bilo i s Dobrom ženom. Iste sekunde kako je emitiran pilot objavljena je afera o političaru koji je spavao s prostitutkom. Nekad se dogodi takav splet okolnosti koji seriju učini još aktualnijom.
Jeste li imali ružnih snova za snimanja serije?
Imala sam ih već za čitanja knjige. Kada sam pristala na projekt, odmah sam otišla po Richardovu knjigu i pročitala je. To definitivno nije štivo za laku noć. No kada u sve to uđete, moje brige za vrijeme snimanja svodile su se samo na to da svoje rečenice iz scenarija pravilno izgovorim te da izgleda kao da znam što radim. To mi je bio najveći košmar.
Kako je Nancy Jaax donijela odluku da riskira zarazu ebolom u obitelji, svakog je dana dolazila kući s istraživanja u laboratoriju? Ona na to nije gledala na taj način. Doba kada je radila u vojnim laboratorijima s najvišim stupnjem biološkog rizika prihvatila je kao dio svog posla i to je bio jedini način kako se na sve to moglo gledati. Inače ga ne bi mogla raditi, a njezin je muž znao o kakvom se poslu radi, baš kao i ona. Mislim da to nikada nije doživljavala kao pitanje vlastitog života ili smrti, nego je smatrala da joj je to posao.
