Mladi glumac Marko Braić nominiran je za Večernjakovu ružu u kategoriji novog lica godine. Nominaciju mu je donijela uloga Luke Penave u seriji “Na granici” Nove TV. Za ovog mladog umjetnika nominacija je dodatan vjetar u leđa i potvrda da se rad isplati. Drago mu je, kaže, što ljudi cijene i prepoznaju njegov trud.
U istoj kategoriji za Večernjakovu ružu nominirana je i vaša kolegica iz serije Nadia Cvitanović. Postoji li mala doza ljubomore zbog nominacije u istoj kategoriji?
Čast mi je dijeliti nominaciju s mladima koji se jednako tako strastveno bave poslom koji vole. Ne bih rekao da smo konkurencija, to je priznanje za sve nas. Nadia je moja jako dobra prijateljica, skoro pa starija sestra. Na neki smo način glumački odrastali zajedno, dijelili uspjehe, pa tako i ovoga puta neće biti ništa drugačije. Želim joj nagradu jednako koliko i sebi.
Nominaciju za novo lice godine osvojili ste zbog uloge Luke Penave u hit seriji “Na granici”. Koliko se vaš život promijenio otkada ste na malim ekranima?
Lukiša mi je donio puno lijepih stvari i jako sam mu zahvalan na tome. Čudno je zahvaljivati liku koji si sam stvorio, ali opet, da nije bio tako lijepo napisan, ja ne bih imao na čemu raditi. Život mi se promijenio utoliko što sam prepoznatljiv ljudima. Sve je ostalo isto. Još uvijek se teško ustajem, ne znam što kuhati i ljenčarim.
Je li vas ta uloga u seriji dovela do nekih novih angažmana?
Za sad još nije, no ono što sam naučio baveći se glumom jest biti strpljiv.
Iza vas je i uloga u filmu Dalibora Matanića “Egzorcizam”. Kako je bilo surađivati s Matanićem? Što ste od njega naučili?
Dado je jedno posebno biće i ja ga jako volim. Od njega sam naučio vjerovati sebi, biti ponosan na ono kakav jesam i ne filozofirati u glumi. Jako je iskren i razigran što obožavam. I pritom odličan DJ.
Pohađali ste školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer kiparstvo. Kada ste shvatili da je gluma ono čime se želite baviti?
Čini mi se da su se kazališni zastori otvorili nakon što je doktor mojoj majci prerezao pupčanu vrpcu. Nakon toga tražio sam načine kako doći do glume. Upisao sam školu za koju mi se neće biti teško jutrima ustajati iz kreveta i u kojoj ću se učiti kreativnom izražavanju.
Brojne komplimente dobivate i na račun izgleda. Laska li vam to? Mislite li da je izgled faktor koji vam doprinosi u poslu kojim se bavite?
Lagao bih kada bih rekao da mi ne laska, naročitu u ovako površnom i materijalističkom vremenu u kojem zadnjih par desetljeća živimo. Svi vole lijepo, no nije svima pojam lijepog isti. Biraju se i traže greške pa tako mislim da meni osobno “dobar izgled“ baš i ne pomaže.
Kad je riječ o poslu koji su vam neostvareni snovi? O čemu maštate, koju si ulogu priželjkujete?
Priželjkujem si predstavu koja će otvoriti novu eru kazališta. Ulogu na filmu toliko slojevitu da ću se plašiti odgovornosti i zbog koje ću sanjati rješenja. Poslove koji će se nizati zato što će ljudima biti dovoljno to što sam dobar glumac. Kolege koje ću htjeti slušati danima zbog njihove genijalnosti i na kraju francuski film u kojem ću šutnjom sve reći.
Ako Ruža završi u vašim rukama, znate li već kamo ćete je smjestiti?
Imam cvijet Adama, ali nemam Evu. Ružu bih stavio na jedno lijepo mjesto što bliže Adamu da on više ne bi plakao.
Koga ćete sve povesti na svečanu dodjelu u HNK 22. ožujka?
Povest ću sestričnu koja je ujedno i moj “osobni psihijatar.“ Zaslužila je dobar provod.
Pogledajte što Marko Braić kaže o nominaciji za Večernjakovu ružu:
Valjda "... KOJEG si sam stvorio?" Ok, to je upravni govor, ali ipak, ostaviti to tako u naslovu!?