Ken Wharfe, osobni tjelohranitelj princeze Diane od 1989. do 1993. godine, tvrdi da je Kristen Stewart u filmu “Spencer”, što je bilo djevojačko ime popularne princeze, do sada najbliža stvarnoj Diani od svih glumica koje su je tumačile u posljednjih deset godina.
Također, brojni kritičari skloni su procjeni da će Stewart gotovo sigurno dobiti Oscar za glavnu žensku ulogu za ulogu u ovom novom filmu o nesretno stradaloj princezi koja je za svojeg relativno kratkog života ostvarila međunarodno priznanje za svoj dobrotvorni rad, ali izazivala je i sažaljenje zbog nesretnog i propalog braka s princom Charlesom, za koji se na kraju čini da nikada i nije imao prevelike šanse za uspjeh.
Međutim, kada je točno bila konačna točka raspada braka Diane i Charlesa, nije poznato. Budimo iskreni, točan trenutak kraha njihove veze nije se pretjerano ni istraživao. Upravo se u filmu “Spencer” time bavi Pablo Larraín, čileanski redatelj koji je zajedno sa svojim bratom Juanom de Diosom producirao i film “Una mujer fantástica”, nagrađen Oscarom kao najbolji strani film 2017. godine. Sam Larraín režirao je još jedan film koji se bavi jednom, moglo bi se reći ipak nesretnom ženom. Riječ je o supruzi ubijenog američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja kojom se bavi u filmu “Jackie”. I dok je film o Jackie Kennedy najvećim dijelom utemeljen na povijesnim činjenicama, u “Spenceru” čileanski redatelj imao je tek labavi predložak. Što ne znači da nije uspio razviti intrigantnu priču o princezinu mentalnom stanju i narušenim odnosima u kraljevskoj obitelji.
Dianinu odluku da se konačno razvede od princa Charlesa Larraín je smjestio u vrijeme Božića na kraljičino imanje Sandrigham u Norfolku. Vrlo je interesantna podudarnost što je odmah u susjedstvu Park House, nekadašnje kraljevsko imanje na kojem se Diana i rodila u doba kada je Park House iznajmljen njezinu ocu. Pomalo je tužno što se poklopilo da su zbog pandemije planovi o obnovi imanja odbačeni te će ga napustiti i dobrotvorna zaklada koja ga je bila uzela u najam. Kraljevska je obitelj doista i dočekala Božić na imanju Sandringham, o čemu svjedoče brojne fotografije koje sada objavljuju različiti svjetski časopisi napominjući kako se radi o obiteljskoj tradiciji.
U filmu je prikazana i božićna misa u crkvi svete Magdalene koja se nalazi na imanju, što je također dio tradicije, a u filmu je tome pripisana i dodatna važnost jer to je jedan od rijetkih prostora gdje je novinarima i fotografima dopušteno doći vrlo blizu kraljevskoj obitelji kako bi ih fotografirali. No isto je tako točno je da su ti Dianini Božići zadnjih godina njezina zajedničkog života s Charlesom bili vrlo usamljeni pa doista ne bi bilo previše čudno da je upravo u tim trenucima donijela odluku da zauvijek napusti princa od Walesa. O njezinoj samoći tih dana svjedočio je i jedan od glavnih likova u filmu, nekadašnji kraljevski chef Darren McGrady kojega tumači Sean Harris (major Gregory kojega tumači Timothy Spall labavo je temeljen na kraljičinom pomoćniku Sir Davidu Walkeru). I sam je posvjedočio u kasnijim izjavama ono što se u filmu vidi, Diana bi često napuštala tijesne odaje vile na imanju te bi sama odlazila u dulje šetnje.
Da s njihovim brakom doista nešto nije u redu, vidjelo se i dva mjeseca prije, tijekom posjeta kraljevskog para Kanadi u listopadu 1991., gdje se po fotografijama vidi da oboje nisu više osobito očarani jedno drugim. Isto se vidi i u prizorima iz šetnje prema crkvi gdje Diana i Charles hodaju odvojeno. U filmu je ključna scena crkve dodatno začinjena – među okupljenima Diana vidi Camillu Parker-Bowles, tadašnju ljubavnicu, a današnju suprugu princa Charlesa, koja će se kasnije smatrati glavnim krivcem za raspad kraljevskog braka. I tu autentičnost filma staje što se događaja i ljudi tiče, nema potvrde podatka da je Camilla tada bila na imanju Sandringham, to bi zasigurno bio i ozbiljan skandal, a umjetnička je sloboda upotrijebljena i kad je riječ o odnosu Diane s kraljevskom krojačicom Maggie koja ima važnu ulogu u filmu, tumači je odlična Sally Davis.
Kada smo već kod odijevanja, u tom području film je doista briljantan te se kostimima Stewart još približava Diani, a “Spencer” je na općenito vizualno dojmljiv film. Larraín je želio postići to da prikaže unutarnju rastrojenost nesretne princeze koja upravo tijekom još jednoga, za nju samotnog obiteljskog okupljanja odlučuje okončati brak, što se uistinu i događa tek nekoliko mjeseci poslije, a formalno 1996. Tu je niz dobro smišljenih aluzija, poput scena iz kuhinje gdje Diana sama kuša hranu, a poznato je da je za braka s Charlesom više puta liječena od bulimije.
Tu je i intrigantno pojavljivanje Anne Boleyn, kraljice koju je Henrik VIII. dao pogubiti kako bi se mogao oženiti drugom. Iako je i u traileru takva Dianina opaska istaknuta, ipak je riječi tek o aluziji na Dianinu želju da pobjegne, a ne na stvarnu takvu mogućnost. Sudionici proslave Božića na Sandringhamu potvrđuju da su ti dani za Dianu bili poput čistilišta, ali svoje je muke vješto skrivala. I u tom je prikazu redatelj također uzeo malo umjetničke slobode. No, kako se u uvodu filma i navodi, riječ je o priči izvedenoj iz stvarne tragedije.
Vrlo moguće. Oskar se odavno ne daje najboljima.