Postoje dvije strane – onima koji od početka prate Igru prijestolja i smatraju se velikim fanovima, scenaristi David Benioff i D.B. Weiss pali su u očima upravo kao da do sada nisu napravili ništa vrijednoga. Druga je strana da je kraj serije onima koji su je pratili površnije zaista super.
E pa žao nam je, ovaj autor spada u onu prvu skupinu i mišljenja je kako je kraj serije doista teško razočaranje. I ima za to nekoliko razloga. Prvi je da ne vidimo na što je to potrošeno navodnih 15 milijuna po epizodi. To se vidjelo jedino u konačnom sukobu s vojskom mrtvih Noćnog kralja koji doista jest spektakularan. Ali je, nažalost, to bila i kulminacija posljednje sezone jer je to bio zadnji put da smo vidjeli neki iznenadan obrat. Kako se digla cijela frka oko spojlanja serije, to nam je sve manje imalo smisla. Od tog trenutka nadalje manje-više sve je bilo predvidivo. I sljedeća velika bitka u kojoj je spaljen Kraljev grudobran, a gdje je uništena maketa Dubrovnika, Stradun, kula Minčeta i ostale znamenitosti bili su negdje na horizontu jer se vidjelo kako se ludilo zgodne kraljice otelo kontroli. I to bi bilo to, nismo se uvjerili da je doista iskorišten pun potencijal navodno tako izdašnog budžeta. Čak su i sami glumci namjerno ili nehotice otkrivali kako će njihovi likovi završavati. I u tome pomalo i pretjerivali jer vidjeli smo da Daenerys nije na kraju završila tako šokantno kao što je Emilia Clarke najavljivala.
Bilo je, naime, jasno da Daenerys mora umrijeti i da će Jon Snow u tome imati ulogu, bilo kao promatrač ili kao izravni sudionik. Bilo je na kraju ovo drugo, ali nije to bio kraj u skladu s Igrom prijestolja nego je to bilo ipak više kao nešto iz Prohujalo s vihorom. I odmah nakon toga nastupila je stereotipska poetska pravda u kojoj preostali zmaj Drogon spaljuje Željezno prijestolje kao da hoće reći – kada na njemu ne može sjediti moja majka, onda neće nitko. A onda odleti prema pučini opet kao da želi reći – a ja se zaista više ne želim igrati s vama! Sjetimo se, jedna od teorija kako će završiti Igra prijestolja bila je upravo ta da će Jon Snow preživjeti sve i onda postati kralj, ali da će se prijestolja i odreći.
Pa, recimo da je ovo malo modificirana verzija. Zbog ubojstva kraljice Jon Snow nije ni mogao postati kralj, a prijestolje doista više nije postojalo da bi on na njega uopće sjeo. Dakle, dvojica scenarista propustila su završiti seriju na način na koji je ona cijelo vrijeme tekla, a to da je konstantno iznenađivala obratima, likvidacijom naizgled važnih likova s garantiranom budućnosti u seriji, najčešće na užasne, upravo odvratne načine. Ništa od toga na kraju serije, sve je ''normalizirano'' i zatvoreno na način kao da se radi, ne znam, o Downton Abbeyju. Na kraju je kralj postao onaj koji na prijestolje nije ni mogao sjesti, obogaljeni čarobnjak Bran kojega ''otkriva'' vijeće mudraca na Tyrionovu sugestiju. Mala je utjeha svekolikim poklonicima serije da kraj otvara mogućnost više spin-offova, Arya na Zapadu, Sansa kraljica Sjevera ili nekog prequela s Tyrionom o kojem se već neko vrijeme govori. I kao neka potvrda ove teze sam je kraj koji je prizorom identičan početku priče – Benioff i Weiss zatvorili su krug ponovnim izlaskom Noćne straže u zimu s Jonom Snowom na čelu. Ali, uvijek ima ono ''ali''. Kada malo dublje pogledamo u scenarij posljednje epizode, zapazit ćemo nekoliko elemenata kojima su scenaristi pokušali podići malo intrige. Kako smo rekli, Sansa je kraljica Sjevera, ali je odlučila da će Sjever biti neovisan pa će Bran tako vladati sa šest, a ne sedam kraljevstava. Nije li to reminiscencija na nešto suvremeno?
Čini se da se barem pokušalo podsjetiti kako je razdvajanje i rasap imperija i kraljevstava povijesna konstanta od koje, eto, ne bježi ni Igra prijestolja odnosno Westeros. A onda je tu i blatantan poraz demokracije. Vijeće preživjelih, čini nam se da je taj skup tako bolje nazvati nego skupom mudraca, ismijavajući je odbacilo ideju da se narodu da glasati kome dati kraljevstvo. Jadni Samwell Tarly ostao je kao popišan predlažući to.
Ne gledamo li takve podsmijehe i danas, ne osjećamo li i sami da je demokracija ipak pomalo zakazala? No, ponovo, to nije Igra prijestolja. U onoj koji je ljutiti dio fanova želio vidjeti sve bi frcalo, dok je u zadnjoj epizodi nastradala jedino jadna Daenerys koju je njezin zmaj odnio tko zna gdje. Nema tu oprosta. Ako se u Igri prijestolja ili pobjeđuje ili umire, bojimo se da su dvojica scenarista na kraju ipak – poginula. Jer, ako to više nije stvar budžeta, onda se trebalo razmisliti o tome da se osmu sezonu posveti obračunu s Noćnim kraljem, a onda se moglo dodati još jednu u kojoj bi se obračunalo s Cersei pa onda s Daenerys.
Ma, bilo je tu potencijala i za dvije sezone! Sasvim sigurno imale bi podjednako visoku gledanost. Ovako se čini da su se svi malo zamorili od godina sudjelovanja u seriji. Međutim, ne može se poreći da je Igra prijestolja doista televizijski događaj desetljeća koji je nadmašio i svoj uzor Gospodara prstenova jer filmovani serijal Petera Jacksona vjerojatno je najuspjelija bajka na velikom ekranu. Igra prijestolja bila je doista razlog da čekamo ponedjeljak, nešto što je saživjelo s milijunskom publikom u svijetu, o čemu se razgovaralo i što će na kraju – nedostajati. Iako današnja televizijska produkcija obiluje kvalitetnim serijama, zapravo nikada nismo imali toliki izbor na malom ekranu, teško nešto može dostići Igru prijestolja. Samo zbog društvenog konteksta ispred bismo stavili Žicu i Breaking Bad, no po pitanju karizme teško nešto može dostići seriju snimljenu po djelu Georgea R.R. Martina. HBO već sada izvlači maksimum maksimuma od serije plasirajući igre na njoj temeljene jakom internetskom kampanjom pa nema sumnje da ćemo gledati barem jedan spin off ili prequel. No teško će išta od toga skupiti toliku publiku kao što je to uspjelo originalnoj seriji.
Zar je moguće da netko ovoliko nepismen ima kolumnu u nekad najvećoj dnevnoj novini u Hrvatskoj?