Često je igrao ridikule i među najdražim ulogama bili su mu stražar Lakat iz Shakespeareove "Mjere za mjeru", Marinkovićev Krele iz ''Kiklopa'' koji je režirao Kosta Spajić, a da je pravi talent prvi je zapazio Branko Gavella na prijamnom ispitu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Pokojnom Špiri Guberini, međutim, gluma nije bila prvi izbor fakulteta.
Rođeni Šibenčanin počeo se baviti glumom u gimnazijskim danima u Družini gradskog odbora Crvenoga križa, ali je upisao građevinu na Tehničkom fakultetu 1952. u Zagrebu, a godinu dana poslije matematiku na PMF-u, no 1954. vratio se prvoj ljubavi – glumi. Gavella koji ga je zapazio na prijamnom imao je važnu ulogu u ispravljanju njegova izgovornog i intonacijskog izrečenog sklopa, a nije bilo nepoznato da je glumac mucao.
Ubrzani Guberinin dalmatinski izgovor obilježio je osobitost njegove komičnosti, a uloge koje je odigrao i ušao u povijest među mnogima su i knez Miškin Dostojevskoga i mucavac Foldal u Ibsenovu ''Borkmanu'', Vratilo u Shakespeareovu "Snu Ivanjske noći" i Eduardo u Ionescovu ''Neplaćenom ubojici''. Glumio je Divca u ''Prosjacima i sinovima'', Strikana u Smojinome ''Velome mistu'', ali i Špiru Špulu, lik kojim je razveseljavao generacije gledatelja.
Legendarna je uzrečica po kojoj je Špiro Guberina nadaleko poznat "muke mi ježove". Prije nagrade koju mu je dodijelila struka, 2012. godine dobio je državnu nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo. Primio je i Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Od HNK se oprostio 2000. te je osnovao komorno kazalište Kiklop prema romanu Ranka Marinkovića, njegova velikog prijatelja i kolege.
Omiljeni velomišćanski strikan i škovacin jednom je prilikom Večernjem listu otkrio kako je izgledao prvi susret s Brankom Gavellom. – Na mom prvom javnom nastupu na Akademiji, kada sam od treme puno zamuckivao i sav se ušeprtljao, Gavella me pitao: "Studiraš li ti još što?". Kad sam mu potvrdno odgovorio, samo je dodao: "Dobro, zadrži ti to, ako zatreba. Mi te više s Akademije ne možemo izbaciti, ali dobro je da imaš rezervu" – ispričao nam je dometnuvši da ga je u doba Božića često hvatala depresija.
– Evo, zadnjih me godina uvijek zimi, oko Božića, uhvati depresija jer ne radim. To mi teško pada pa sam prošle zime, da zavaram depresiju, radio predstavu "Geste i grimase" i tako mi je uspjelo depresiju odgoditi za proljeće. Tad me sustigla i onda sam neko vrijeme proveo u bolnici. Jednostavno, kad radim, onda depresije nema. A znate, depresija je naša nacionalna bolest jer je puno ljudi nezaposleno – ispričao je hvaljeni glumac koji je, kako kaže, imao prilike igrati pomaknute tipove, ali i dobrice.
U profesionalnom životu žalio je samo što ga je glumački zaobišao njemu jedan od najdražih pisaca – Čehov.
– Ja vam živim od malih sreća, nečeg malog što mi uljepša svaki dan – poručio je tada Špiro koji je preminuo u 88. godini života u Domu za starije i nemoćne u Zagrebu u Klaićevoj. Vijest o odlasku legendarnog glumca potvrdili su nam iz ustanove, a detalji o sprovodu pokojnika još nisu poznati.
Eto strikan sad opet s netjakom, meštrom i Dujom na drugom svijetu! Počivaj u miru Špiro!