Glazbenik Jurica Popović jedan je od izuzetno plodnih umjetnika na našim prostorima, a u stvaranju ga nije zaustavila ni koronakriza. Nedavno je izdao novi album “Kozmičko dijete”, a mi smo tu priliku iskoristili kako bismo osim o novim pjesmama porazgovarali i o privatnom životu. Popović nam je odmah otkrio kakva je osoba kozmičko dijete.
– Sam naziv albuma pokušava ljude potaknuti na niz pitanja, prije svega, da sami donesu neki svoj stav o tome što bi to bilo kozmičko dijete. U najskrivenijem kutku nas samih svi smo mi kozmička djeca i svi u sebi imamo najčišću božansku iskru. Moja je želja da ljudi to prepoznaju kao nit vodilju u svojem životu. Ovaj album nastoji ići u tom smjeru. Nastojim da moje pisanje inspirira i potakne ljude na njihov boljitak. Pritom pop-forma kojom se koristim traži prvenstveno laku slušljivost, što mi otežava prethodno spomenutu ideju. Istodobno je to i slatki izazov koji i mene razvija. Dobar primjer za to je aktualni singl i video “Podstanar”.
Kao i na ostale glazbenike i na njega je utjecala koronakriza, no Jurica se ne predaje.
– Prije svega, nastojim zadržati unutrašnji mir, što je temelj za sve ostale radnje. Koristim ovaj vakuum za stvaranje novih pjesama za neka nova, bolja vremena. Sada je najopasnije podleći strahovima, stresovima i depresiji, jer to ruši našu ionako već ugroženu vibraciju raznim zagađenjima, što vodi do pada imuniteta.
S obzirom na to da je jačanje imuniteta mnogima sada jedan od primarnih interesa, glazbenik nam je otkrio koji je njegov recept.
– Kod mene je to uvijek mozaik raznog djelovanja. Više-manje, ljudi dosta znaju sve o suplementima i zdravoj hrani, zato bih naglasio važnost naših misli. Ako smo ljutiti, mrzimo, sebični smo, ne opraštamo i slične loše misli, to nam jako puno troši energiju, ruši imunitet i spušta nas na razinu podložnosti za svakakve napade. Lijepe misli, dobra glazba, prvenstveno Mozart i koralni napjevi, uz sve prije navedene spoznaje, izdižu nas iz doticaja ugroženosti. Dakle, mozaik raznog djelovanja. Živimo u visokorazvijenom tehnološkom dobu, koje ima i loših strana. Da bismo se s time mogli nositi, moramo imati široku lepezu spoznaja, a ne biti usko vezani za svoj poziv, kako nas godinama usmjerava zapadna civilizacija, jer smo time podložniji manipulaciji – objašnjava. Kako živi u centru Zagreba, probleme mu je, kao i mnogima, prouzročio snažan potres koji se dogodio u ožujku.
– Budući da je stan u zgradi u centru Zagreba, dobro je prošao u odnosu na mnoge druge. U dva mjeseca uspjeli smo ga dovesti u pristojno stanje. Ipak, kao i u boksu, svaki udarac ostavlja trag na stabilnosti, tako da je vrlo upitno što bi bilo kada bi se takav potres ponovio – kaže Popović.
Bez obzira na sve nevolje, pjesme na novom albumu zrače pozitivnom energijom i entuzijazmom, a glazbenik kaže da je kreativni rad njegov pojas za spašavanje. Osim toga, veliki je zaljubljenik u sport, točnije, u nogomet. Napisao je čak i navijačku pjesmu za klub za koji navija – Dinamo.
– Tu ljubav prema nogometu naslijedio sam od pokojnog oca i ne vidim lijek za tu infekciju. Velika je to strast koja me tjera da ga još uvijek igram jednom tjedno. Nogomet smatram šahom u pokretu i u njemu sam našao nešto korisno za svoj razvoj, a to je intuitivno razmišljanje i brza reakcija. Kao što bi rekao Ćiro: Utvaram si da sam dobar poznavatelj te igre s puno utakmica u nogama – govori Jurica Popović. Tvrdi da, iako puno radi, ne osjeća nedostatak slobodnog vremena jer sve to radi iz ljubavi i strasti prema glazbi. Sam radi aranžmane, piše tekstove i glazbu, pa čak smišlja i ideje za spotove, a otkrio je da to nije isključivo zato što sve voli imati pod kontrolom.
– Odlučujuće je i to što me sav taj rad ispunjava velikim zadovoljstvom. Kada bih prepustio dio toga nekome drugome, tada ne bih mogao toliko trošiti tuđe vrijeme na svoje zamisli i eksperimente koliko to mogu sebi dopustiti da bih došao do željenog rezultata – kaže.
Kako je jednom prilikom spomenuo da voli snimati videospotove, priznao je da je razmišljao i o snimanju filma.
– Razmišljao sam o igranom filmu, čak sam počeo pisati i scenarij, a naziv filma bi bio „Tko sam ja – iz prve ruke“. Zasad ništa od toga. Ipak, napomenuo bih da je moj odlazak s instrumentalnim albumom “Sol Invictus” prema Los Angelesu i Hollywoodu, gdje sam bio pred jednim važnim potpisom, bila želja ulaska u taj medij.
Zanimljivo je to jer kaže da filmove rijetko gleda.
– Izbjegavam sve medije koji imaju nisku i rušilačku vibraciju, zato filmove rijetko gledam jer se uglavnom svađam s redateljem i scenaristom kada osjetim namjeru manipulacije.
Osim glazbe i sporta, u njegovu životu je već dugo i partnerica, dizajnerica Matija Vuica s kojom živi, ali i surađuje. Činjenica jest da mnogi ljudi prekidaju i prijateljske odnose zbog neslaganja oko poslovnih, a oni su još uvijek čvrsto povezani. Jurica kaže da je to zapravo neobjašnjivi misterij.
– To je zapravo neobjašnjivi misterij, iako ga oboje pokušavamo, na slične upite, riječima opisati, ali tada je to samo jedna vanjska slika. Privlačenja i odbijanja događaju se i povezano s našim unutrašnjim razvojem. Očito da neke tajne niti povezanosti postoje.
Kako se bliži Božić, zanimalo nas je razmišlja li o snimanju nove božićne pjesme kako bi zaključio trilogiju koju je započeo još 90-ih s pjesmom “Na Božić nitko nije sam”.
– Za mene je to posebno uzvišen blagdan i jedini kojemu sam posvetio dvije pjesme s dubokim poštovanjem. Da, razmišljao sam i o trećoj božićnoj pjesmi, ali ona mora doći iz moga najdubljeg dijela, koji ni meni još nije poznat. Mora me iznenaditi temom. Trilogija će biti jednoga dana zaokružena. Popović nam je otkrio i čemu se najviše veseli u budućnosti.
– Veselim se tome da se ljudi više okrenu korekciji i razvijanju samih sebe, a na osobnoj razini, da ih putem mojih pjesama inspiriram na tom putu. Mislim da klasičnog kraja ovoga stanja neće biti, jer tako nije ni nastalo, ali duboko vjerujem da će svjetlo nadvladati tamu i da će ljudski rod iz ovoga izaći oplemenjen, kako god to sada nekima zvučalo suludo.
