Zagrebački klub Jabuka, kultno mjesto koje je odgojilo generacije glazbenika i obožavatelja alternativne glazbe, sljedećeg bi utorka trebao zauvijek zatvoriti svoja vrata. Otamo stižu vijesti da će 20. listopada u 10 sati biti izvršena deložacija pedesetdvogodišnje Jabuke, a ovršit ću je ni više ni manje nego li Grad Zagreb. Ipak, neće pojedinci odustati lako od svog alternativnog utočišta, već su za subotu 17. listopada najavili prosvjed ispred kultnog kluba.
– Još uvijek vjerujem da se to neće dogoditi. Ne mogu govoriti u prošlom vremenu – započinje priču voditelj Jabuke Marin Viduka.
– Varijanta pitanja “što je klub nekome značio” može ostati samo kao “što klub nekome znači”. Nadam se da neće doći do očekivanog epiloga – kratak je bio Viduka, čiji je brat Davor, gitarist Kojota, ondje svirao svoje prve koncerte.
– Ne znam što bih rekao o klubu u koji sam prvi put kročio s 14 godina i počeo redovno izlaziti svaki vikend – kaže Davor pa se prisjeća kako bi po zatvaranju ujutro pješačio kući do Svetog Duha.
Prvi koncert
– Ondje sam imao prvi koncert u životu, pa i prvi koncert Kojota... S Majkama sam svirao četiri dana zaredom, s Kawasaki 3pom barem petnaestak koncerata... Bio sam DJ 5-6 godina sigurno – opisuje Viduka raznolike uspomene u klubu koji je mnogima bio drugi dom.
– Cijeli život vezan sam uz Jabuku i Jabuka me odgojila na neki način. Ne mogu vjerovati da se ovo događa. Mislim da je potpuno jasno što je posrijedi i da je to atraktivna lokacija za ovu vlast u gradu. Nadam se da do deložacije neće doći i da će se napraviti sve što je moguće da se protutužbom spriječi deložacija – nada se Davor na kojeg se uspomenama potom nadovezala pjevačica Zdenka Kovačiček. Ona je, prisjeća se, ondje nastupala s jazz bendom.
– Imali smo krasne koncerte u Jabuci s gostima na harmonici, inače oskarovcima, iz Italije. Tamo je dolazila gradska publika. Dobra publika – priča nam Kovačiček nostalgično i dodaje da su svojedobno snimili četiri CD-a.
– Gledajte, nije Jabuka jedini klub koji je izbrisan u ovom našem gradu, europskom koji nema nijedan pravi profilirani jazz klub. Nema Kulušića, nema Saloona i sad će nestati i Jabuka... Ne znam što će nam ostati onda – tužno zaključuje.
– To je žalosno. To je, koliko ja pamtim, posljednji urbani klub i ovog trenutka stvarno je šteta da se ta ideja provede jer to je loše! – tvrdi Zdenka, a njezin kolega Dado Topić uspoređuje zagrebačku Jabuku s londonskim klubom Marquee u Soho četvrti.
– To je jedan klub skromnog izgleda, za ljude s ulice. Tamo su svirali najveći glazbenici, od jazza, rocka do popa i avangarde – započinje Topić te dodaje: “Tamo se nitko ne reklamira, već ljudi dolaze vidjeti tko svira večeras. Isto tako je i s Jabukom”, kaže nam roker koji je u Jabuci svirao više puta nego što se može sjetiti.
– Što je najbitnije, ljudi u Jabuci su oni koji osjećaju – “brothers in arms”. To su ljudi željni druženja i koji dijele s ostalima. Ako ima imalo nekog senzibiliteta prema kulturi grada Zagreba, onda je to svakako mitsko mjesto okupljanja pripadnika svih generacija koji su ondje doživljavali neke lijepe trenutke i svaki put odlazili doma bogatiji novim iskustvom – pojašnjava Topić koji s velikom spremnošću podržava opstanak kluba. – Za mene je to institucija – zaključuje Topić.
Lijepe uspomene
Svoje uspomene na Jabuku s nama je podijelio i frontmen Hladnog piva, Mile Kekin.
– Za Jabuku me veže puno lijepih uspomena. Tamo smo kao Hladno pivo imali prve koncerte, što na terasi, što unutra. To su bili koncerti o kojima se pričalo još danima. Tamo sam išao i sam i gledao fantastične bendove koji su dolazili u Zagreb. Smatram da su takvi klubovi potrebni jer ne možemo s jedne strane zatvarati prostor mladima, a s druge strane čuditi što se svi ti mladi okupljaju kod HNK ili drugdje jer se žele družiti – smatra Kekin te za kraj dodaje: “To je nešto što velik grad mora imati, ako se smatra velikim gradom.” Nije netaknut ovime ostao ni redatelj i pisac Igor Mirković koji je u objavi na Facebooku opisivao zagrebačka kultna mjesta poput Lapa, Kulušića i Saloona.
– Da se razumijemo, uopće ne mislim da bi ta mjesta trebala zauvijek biti ono što su bila, grad se mijenja, nova mladost želi svoja generacijska gnijezda. Ali ono što ne razumijem: zašto ih nisu pretvorili u knjižnicu, teretanu, trgovinu, pogrebna poduzeća, bilo što… kao da se nitko ne usuđuje ući i prenamijeniti, da ga ne stigne kletva generacije koja je u njima živjela ljubavi, prijateljstva i ekstaze… – poručio je Mirković u dijelu objave
Dali se tako zdusno bore kad propada neka firma ne bas ih briga za malog covjeka