Kvizovi su mi, još od kad znam za sebe, s Kviskotekom kao najdražim, omiljeni TV format. No, testiranje svog znanja iz udobnosti dnevnog boravka i stvarni nastup u kvizu dvije su potpuno različite stvari. TV kviz “Potjera”, koji je ovog tjedna na HTV-u počeo svoju novu sezonu i s novim voditeljem Joškom Lokasom, ostat će mi u posebnom sjećanju, naravno, zato što sam imala čast biti natjecateljicom i još veću čast, upisati se u društvo rijetkih koji su uspjeli pobijediti lovca Krešimira Sučevića-Međerala.
I da, iako je sada lako pisati o tome, sudjelovanje u kvizu zapravo je dosta stresno, svi koji nisu naučeni na kamere u trenutku kad se one uključe počinju osjećati tremu. Drugi problem, koji pred malim ekranima nije vidljiv, svakako je brzina. Sve to odvija se čudesno brzo i vremena za razmišljanje nema. Ili nešto znaš ili pogodiš ili ideš doma. Prvi put u “Potjeri”, prije dvije godine, s Tarikom Filipovićem kao voditeljem, pamtim po rekordnom izbacivanju. Hrabro sam išla na višu ponudu i prije nego li sam se snašla, Morana me poslala kući. Sada, drugi, i hvala Bogu, posljednji put, ekipa je mudro taktizirala, svi smo odlučili braniti osvojeni iznos i tom taktikom sve četvero dogurali do završne potjere u kojoj je, hvala mu na tome, moj suigrač Andrea – briljirao.
Tremu smo imali svi odreda, uključujući Joška koji se našao u nezavidnoj poziciji kao zamjena “grande” Tariku. Uz međusobna tješenja i ohrabrenja, pokoju pošalicu i šegu, uspješno smo svi – preživjeli! A sad sama igra. Nakon proba, koje su lagane, počinje prava stvar. Joško čita pitanja i prvo ne razumijem, drugo ne znam, treće znam da znam, ali se ne mogu sjetiti, onda konačno jedno pitanje na koje znam odgovor i tako tri puta. Skromnih 10.500 kuna. Sram me je igrati za taj iznos, ali s druge je strane strašni Krešo, a i ekipa ima dogovor da branimo osvojeno, ne mo’š izdat! Ploču sam prošla nešto na znanje, nešto na sreću. I potom je uslijedio najstrašniji, a ujedno najbolji dio kviza – završna potjera.
U nizu pitanja u kojima je znanjem oduševio već spomenuti Andrea pripomogla sam trima točnim odgovorima i u dvije minute uspjeli smo skupiti 17 odgovora. Krešo je lovio i više. Kreće, Joško čita pitanja munjevito brzo, vrijeme kao da stoji, Krešo krati pitanja i sve zna. Čovjek je nestvaran, u prvoj minuti ima 11 točnih odgovora. Pada mi moral, a vidim i mojoj trojici mušketira, vrebamo pogrešku kao kopci. I dogodila se. Krešo je pogriješio! Ne jednom, ne dva, nego tri puta, a KK Budućnost donijela nam je pobjedu nad lovcem. I 63 tisuće kuna.
Djeljivo na četiri. Ukratko, iskustvo koje se i te kako isplati doživjeti jer, osim što je dokaz da se i Krešu može pobijediti, odličan je test vlastitih sposobnosti. Ne znanja, nego mogućnosti prilagodbe, borbe s tremom, koncentracijom (ili njezinim nedostatkom) te pokazuje da je timski rad zaista ključan. A svima onima koji iz fotelja gunđaju s pitanjem “zašto nisi išla na višu?” preporučujem da pokušaju!
Večernjakova novinarka i urednica Martina Strukić priča o iskustvu sudjelovanja u "Potjeri"
