Uoči proslave 10. godišnjice “Provjerenog”, mnogima omiljene i često nagrađivane emisije Nove TV, glavna urednica i voditeljica Ivana Paradžiković ispričala nam je kako će proslaviti jubilarnu godišnjicu, gdje je, kako i s kim provela godišnji odmor, čemu uči sina Huga, kako se najbolje opušta, na što je najponosnija u životu te kakvu glazbu sluša.
Možete li nam u nekoliko crtica usporediti “Provjereno” nekada i sada, što se promijenilo u 10 godina?
Najvažnija je promjena ta što sada više nikome ne moramo objašnjavati što smo i kako radimo. Zadobili smo povjerenje ljudi koji nam se obraćaju i koji nas gledaju. Nekada su se sugovornici mnogo više bojali, nisu se usudili istupati u javnosti. Ispričali bi nam strahote koje su proživjeli, ali bi željeli ostati anonimni. Nama bi tada ruke bile vezane jer sami ne možemo napraviti puno, dok zajedno možemo mnogo, ponekad čak i nemoguće. U ovih deset godina gledatelji su to shvatili i sada puno češće istupaju hrabro, imenom i prezimenom, znajući da imaju nas za saveznike.
Koje su vaše priče mijenjale život ljudi nabolje?
Bilo je tu puno jakih priča – upućivali smo na nepravde, poticali sustav na reakciju, pomagali ljudima i mijenjali im život. Davali smo glas onima koji su se osjećali obespravljenima, zaboravljenima i marginaliziranima. Neke naše priče znale su šokirati, neke ganuti, a nekima smo znali pokretati valove humanosti. Ivanka Dujmić postala je sinonim borbe za radnička prava progovorivši o uvjetima rada zaposlenika jedne tvrtke. Zahvaljujući priči o uvjetima u kojima su živjeli Milan i Matija Basarac, na noge se digla cijela zemlja kako bi im pomogla. Perici s Raba nakon priloga smo pronašli obitelj izgubljenu prije 36 godina. Istraživali smo slučajeve
nadriliječništva, pratili priču o ilegalnim kreditima RBA zadruga, a bilo je i priča poput onih o Amerikanki Vanessi Raney ili Titu Gubiću, koje su nalikovale scenarijima kriminalističkih filmova. No jedno im je zajedničko – svaka od njih donijela je promjenu.
Kako ćete obilježiti 10. godišnjicu emisije?
U društvu dragih kolega iz redakcije i onih koji pomažu da “Provjereno” bude to što je danas. Naravno, bit će slavlja, ali to neka ostane iznenađenje.
Jeste li spremni za novu sezonu “Provjerenog”, jeste li se dobro odmorili?
Mali odmak uvijek dobro dođe, jasnije vidiš stvari. Odmorna sam i željna početka nove sezone.
Jeste li od onih koji se na godišnjem uspiju potpuno isključiti ili vas posao stalno prati?
Gotovo se nikada ne isključujem potpuno. To je nemoguće jer su priče svugdje oko nas. “Imam ti priču za ‘Provjereno’” rečenica je koju čujem nekoliko puta na dan, telefon neprekidno zvoni, a moj je posao slušati.
Kako je bilo u Tajlandu? Koliko ste dugo bili tamo? Kako se svidjelo vašem sinu Hugu? Što ga se najviše dojmilo?
Putovanja su fenomenalna, pogotovo zbog spoznaje kako je sve relativno. Nešto što je na jednom kraju svijetu poželjno, na drugom je potpuno suprotno – odbojno. To je lekcija koju ga pokušavam naučiti, da sve na svijetu ovisi o njegovom odnosu prema tome: ljepota, stres, međuljudski odnosi... Sve kreiramo sami, uklapajući to u svoje vrijednosne sudove. Otići tisućama kilometara daleko
ponekad pomogne da to shvatimo.
A što se vas dojmilo?
Mene su se jako dojmili ljudi. Ne zovu Tajland uzalud “zemljom tisuću osmijeha”. Jako su skromni i doista se trude gosta učiniti zadovoljnim. Nema onog osjećaja da samo žele uzeti novac i da što prije odeš odakle si došao.
Kako ste proveli ostatak ljeta?
Kupala sam se u oceanu, rijekama, jezeru, moru; bila na planini. Pripremala zimnicu s mamom. Rješavala sve što ne stignem tijekom godine. Jer kada krene nova sezona, nema odmora. Zato je važno dobro napuniti baterije prije nego što krene maraton.
Planirate li, kao velika ljubiteljica putovanja, već novu destinaciju?
Obećala sam sinu da ću ga odvesti vidjeti auroru borealis i da ćemo spavati u staklenom igluu. Nova destinacija možda ipak bude neka realnija.
Što nas čeka u novoj sezoni “Provjerenog”? S obzirom na to da je emisija prošle godine dobila brojna priznanja i nagrade, planirate li nastaviti utabanim stazama ili unijeti neke novosti?
Dugo smo gradili “Provjereno” kakvo je danas i ne bi imalo puno smisla mijenjati ono što se pokazalo kao najbolji mogući koncept. No ono što nastojimo iz sezone u sezonu jest donijeti priče koje do tada nisu bile ispričane. To je tajna “Provjerenog”. Kao i dosad, gledateljima ćemo svakog četvrtka navečer donositi nove slučajeve koje smo istražili.
Ljudi vas percipiraju kao zaštitno lice te informativne emisije, možete li se zamisliti u nekom drukčijem formatu? Zabavnom, na primjer?
Nikada nisam kovala planove, niti imala plan B. Živim i radim svim svojim bićem ono u čemu sam trenutačno.
Je li teško toliko godina zadržati istu strast prema poslu, što vas drži budnima?
Uspjeh koji postignemo, zahvalnost nekoga kome pomognemo, trenutak kada ispravimo neku nepravdu... Glad za tim nikada se neće utažiti. Ta je vrsta strasti vječna – jednom kada se time zaraziš, više bez toga ne možeš. To prerasta nas same i to je ono što nas, ekipu “Provjerenog”, nakon svih godina i dalje motivira.
S obzirom na to da je vaš posao ispred kamera, koliko ste opterećeni izgledom, godinama?
Imam sreću da imam dobre gene, pa se ne moram opterećivati, mnogo truditi ili odricati.
Uvijek izgledate besprijekorno. Što poduzimate da zaustavite godine? Kako se borite s tim? Prehrana, vježbanje, beauty tretmani?
Ne borim se protiv godina. Kada gledam fotografije iz mladosti, zaključim da mi se puno više sviđa kako danas izgledam. Volim na ljudima te sitne nepravilnosti – ožiljak, bore oko očiju, zub koji zapne za usnicu... sve to osobi daje karakter.
Volite li kuhati? Što najradije pripremate?
Volim kuhati, pogotovo kada pripremam za prijatelje, najčešće vikendom, kada imam vremena. Posebno sam dobra u spremanju deserta. S druge strane, svakodnevno je kuhanje vrlo ekonomično i praktično. Nedjeljom sastavljamo jelovnik za nadolazeći tjedan – pola su sinove želje, pola moje. Namirnice sve narežem i pripremim tako da mi kuhanje dnevno ne oduzme više od 20-ak minuta do pola sata. Volim da svaki dan imamo skuhano.
Kojeg se roditeljskog savjeta i danas pridržavate?
Nisam bila od one djece koja su slušala roditelje, baš naprotiv.
Na što ste najponosniji u životu?
Na svog sina, u trenucima kada osvijestim u kakvog je čovjeka izrastao.
Kako se najradije opuštate?
U divljini i tišini, dalje od žamora grada. To uglavnom bude u šumi, u društvu mog buldoga Tita.
Kakvu glazbu volite slušati?
Odrasla sam na elektronskoj glazbi i grungeu, bendovima poput Pearl Jama, Massive Attacka, Skunk Anansie, Trickyja... Glazba mi je bitan faktor u životu, a prva stvar koju napravim kada otvorim oči jest da pustim glazbu. Kada se zakačim na neku pjesmu, slušam je bez prestanka, poput “Arabian Horsea” GusGusa, “Paper Trailsa” Darksidea ili Yasmine Hamdan s Jarmuscheva soundtracka za film “Only Lovers Left Alive”.
kad se sjetim one njezine emisije o obitelji zec .. žena je sipala mržnju prema Hrvatima nemilo ! Prema cijelom narodu ! Kasnije je gurala vesnu teršelić i četničku documentu ! Nije ni čudo kad se uzme sve u obzir u vezi nje !Još jedna medijski nametnuta skojevka koja voli docirati sa visina Hrvatima i pravit se kao da se cijeli svijet vrti oko nje ! Nula Bodova ! neka se vrati u majčicu smrdiju ..