Odavno je svima jasno da za ljubav nikad nije kasno! Dokaz za to je i poznati 85-godišnji šansonijer, skladatelj i glazbeni producent Hrvoje Hegedušić koji se sredinom siječnja oženio dugogodišnjom ljubavi, 33 godina mlađom profesoricom glazbene teorije Ljerkom Šemeš. Vjenčanje se održalo u Selcima, u kojima oboje žive, a svečanosti su nazočili najbliži prijatelji i obitelj.
Kći Hana bila je kuma
– Pozvao sam samo svoju djecu i unuke, kao i Ljerka svoje sinove. Došli su najbliži prijatelji i suradnici iz Crikvenice. Odabrali smo hotel Marinu i na svečanoj večeri bilo je svega 20-ak ljudi – prepričava nam nasmijano Hegedušić kojem je kuma bila najstarija kći, glumica Hana Hegedušić, dok je Ljerki kuma bila dugogodišnja prijateljica Svjetlana Hittner. Na svečanosti su bili i njegovi unuci; Hanina kći Petra i sin Juriša, koji je istog dana slavio 15. rođendan pa su imali dodatni povod za slavlje. Iako je glazbenik, kaže da na njegovu vjenčanju nije bilo glazbe.
– Nije bilo nikakve glazbe. Cijeli život svirao sam na ovakvim priredbama, na kojima su se drugi zabavljali, jeli i pili, pa sam odlučio da meni nitko neće – kaže Hrvoje i opisuje da je druženje bilo sjajno i bez toga.
– Ostali smo i puno dulje nego što smo namjeravali! Razišli smo se tek oko pola dva – kaže 85-godišnjak, a oduševljenje lokacijom ne krije.
– Sljedeći put kad se budem ženio, odabrat ću isti hotel (haha) – govori kroz šalu.
Znaju se godinama i o njima se, kaže nam Hrvoje, može napisati roman. – Dugo je trajalo, polako se razvijala ljubav i na kraju smo ljubav okrunili vjenčanjem, normalnim i ni po čemu posebnim činom – tvrdi skladatelj kojem je ovo treći brak. U onom prijašnjem sa Ksenijom Erker dobio je kćeri Hanu i Martinu, a prije toga bio je sa spisateljicom i pjesnikinjom Majom Perfiljevom. On i Ljerka, koja je inače kći jednog njegova kolege s radija, upoznali su se još 1984. godine dok je bila gimnazijalka te je na radio stigla da bi stekla praksu. Na pitanje kako ga je točno osvojila i u kojem je trenutku shvatio da je ona ta, samo se nasmijao.
– Nema tu presudnih trenutaka. Nije bilo „aha, lampica se upalila i ženi se“. To se spontano rađa kako život ide – objašnjava nam Hrvoje i dalje opisuje veliki trenutak koji zapravo nisu posebno naglašavali. – Prosidba nije bila ništa posebno. Živimo zajedno posljednjih šest godina i stalno smo bili zajedno. Puno smo si poklanjali pažnje i jednom sam odlučio kupiti prsten kojim je Ljerka bila oduševljena pa smo ga poslije proglasili zaručničkim. Odlučili smo sve zaokružiti kad su se posložili uvjeti i kad su djeca odrasla – sretno govori Hegedušić i prisjeća se da je Ljerku upoznao kao srednjoškolku dok je pisala tekstove koje je on poslije uglazbio. Ispočetka su bili suradnici koji su se tek povremeno viđali, a s vremenom su se i zbližili.
Utočište u svim situacijama
– Sve je počelo biti ozbiljnije kad je nastavila studij na moj nagovor. Bilo je jako blesavo da nakon tri završene godine studija, koje je sa savršenom lakoćom polagala, ne završi tu cijelu priču. Tako da je nakon 20 godina na moj nagovor to riješila i uspješno diplomirala 2010. godine – hvali svoju suprugu i otkriva kako ga tjera da bude bolji.
– Ne treba tu nikakva posebna motivacija. Znate kad dvoje živi pod jednom aurom? Osjećamo jedno drugo, što treba, jedno drugo analiziramo, upozoravamo na greške… Kad shvatite da se zapravo razumijete s nekom osobom, onda vam je ona utočište u svim situacijama; bilo da tražite savjet ili zajedno nešto planirate – poručuje za kraj mudri skladatelj.
Ajmo ovako. Jest da me nije briga, ali želim to reći. Po "afirmativnom" članku, jako je pohvalno eto, da se ženi po treći put, da je dvije prethodne žene varao, lagao, sramotio djecu. I nemojte mo sad ono, "pa možda nije samo on kriv". Ili, nije on jedini. Možda i nije, ali koliko se trudio u tim brakovima da uspiju?! Sumnjam malo ili nimalo, jer očito je da je ko "kaubojski pištolj" išao okolo i "pucao na svaki grmić koji se zanjihao" pred njim. A, za kraj "smantrao" je dijete kolege s posla, on preko 50, a ona 18?! Meni to liči na dijagnozu "rubne pedof...". A, i da sam mu ja taj kolega ne bih ga lijepo gledao već bi mu malo "potkresao nogice" s letvom. To je prije unuka nego kćerka. I svima oko njega dobro i krasno?! Ok, onda je i meni. Samo ne vidim što je u njegovoj priči poticajno i kakvu to poruku šalje?! Meni je ta priča, baš bog njega ne za pohvalu, već bljak...