Udarni su turistički vikendi i počelo je prebrojavanje automobila koji idu na more. Andrija Jarak je na naplatnim kućicama u Lučkom. Čini se zabrinut, a i u glasu mu se osjeti lagana nervoza. "Gužve i duga čekanja!", govori nekoliko trenutaka prije no što lopticu ponovno prebaci Kopljaru u studio: "Saša!" On isto ne zna što bi od nervoze, nema mu kolegice s kojom inače dijeli voditeljski pult, pa traži Mislava Bagu da osposobi onaj veliki ekran za grafikone koji inače služi za prikaz nekih nevjerojatno nebitnih anketa poput onih o popularnosti političara koje već godinama imaju istu osobu, uglavnom premijera, premijerku ili nekoga trećeg tko se ne "skida" s Dnevnika, kao najpopularnijeg, ali istodobno i - pazite molim vas koji besmisao - najnepopularnijeg!
Bago je, međutim, na godišnjem odmoru, negdje u Zadru, a osim njega nitko na toj hrvatskoj inačici Fox Newsa ne zna baratati tim izumom modernog doba. "Andrija!" dosjeti se Saša. "Katastrofa je", kaže brzo Andrija, ali mu i vrati: "Saša!" Ne želeći dalje gledati to dramatično prebacivanje s jednog osobnog imena na drugo, ali i u nadi da ću na nekom drugom programu dobiti korisnu informaciju o stanju na cestama kako bih znao planirati put, prebacujem na RTL. Tamo, međutim, usred vijesti nailazim na nenormalno dugačak blok reklama, nakon kojega najavljuju ono najagresivnije što njihov program ima ponuditi - Damiru Gregoret. Mnogo je, složit ćete se, agresivnija i od onog nižerazrednog boksa koji prenose petkom navečer, ali kako je nažalost podjednako informativna, a s čime bismo se također trebali složiti, i tom se programu vrlo brzo zahvaljujem do daljnjega. Vratit ću im se tek navečer kako bih pogledao "RTL Direkt" da vidim kako se Šprajc uživio u ulogu Willa McAvoya iz Sorkinove serije "Newsroom". Za razliku od njegovih šala, to je zbilja smiješno gledati...
Na HRT-u, nadalje, organizirani su okrugli stolovi na tu temu. Mislav Togonal okupio je eminentno društvu u "Otvorenom", koje je dalo svoje viđenje o tome ima li gužvi na cestama te kojim je putem i, u koje doba, najbolje krenuti, a nakon izlaganja tog dežurnog trusta mozgova koji i usred ljeta pripravno čeka da ih se pozove na televiziju, na red su došli Facebook i SMS komentari anonimnih gledatelja. "Tko još ima novca za more..." piše gledatelj iz Ogulina te nastavlja obraćajući se naizgled nekome koga ne želi ili, eto, ne zna imenovati, "opljačkali ste ovu državu!" Umirovljenica iz Zagreba požalila se na skupu cestarinu te savjetuje da se ostane u Zagrebu i sačuvaju penezi za stare dane. "S ovakvom vlasti..." piše sirotom Togonalu koji to onda mora kao neki ozbiljan doprinos emisiji pročitati, "više nam ni mirovine nisu sigurne!" Otpušteni radnik iz Uljanika pitao je u idućem, također uz temu nimalo vezanom komentaru, tko će odgovarati za propast tog nekadašnjeg giganta, navijač iz Maksimira zašto ne izručuju Mamića, a jednu na Fini blokiranu domaćicu iz Karlovca zanimalo je zašto u emisiju nisu pozvali Mislava Kolakušića...
A bilo je, nota bene, i onih koji za gužve na autocestama krive izbjeglice iz Sirije. "Treba zatvoriti sve granice!" rezolutan je bio jedan gospodin, ali ni ostali dokoni anonimci kojima HRT iz nekog nepoznatog razloga daje prostor da iznesu to svoje nebitno mišljenje, nisu mi, uzgred kazano, bili od prevelike pomoći u nastojanju da putem informativnih programa TV kuća s nacionalnom koncesijom dobijem neku iole normalnu informaciju o stanju na cestama. Umjesto za informiranjem, svi su išli za postizanjem što veće gledanosti, a te dvije stvari su, nažalost, rijetko kada u korelaciji... Onda se, međutim, na Prvom programu HRT-a - dok sam čekao "Temu dana" u kojoj je neki, za televiziju neprimjereno preplanuli prometni stručnjak trebao iznijeti svoj stav o svemu ovome što svake godine najmanje dva vikenda u kolovozu nanovo slušamo - dogodilo malo, petominutno čudo koje je spasilo cijelu stvar. (Čitaj dalje da vidiš o čemu je riječ i, kome sam, eto, dodijelio ovotjednu TV ružu...)
Elem, "HAK prometni info", emisija koja se na HRT-u emitira od 2012.g., u svega pet minuta ponudila mi je više korisnih informacija od svega onoga što sam cijeli dan gledao na svim domaćim TV programima, dnevnicima, posebnim emisijama, stručnim analizama i javljanjima s prve crte naplatnih kućica. Lišeni bilo kakve dramatike, obavijestili su me, ko ljudi, koliko se i gdje čeka te koji su uvjeti na cestama. U ovom pretjerano nabrijanom medijskom dobu u kojemu živimo, u kojemu traje stalna potraga za nekim senzacijama i skandalima, pa se onda i najobičniju informaciju kao što je gužva na cesti nastoji prikazati kao apokaliptična katastrofa, a u kojemu će informaciju o povremenim zastojima kod Bosiljeva nastojati prikazati kao smak svijeta na autocesti, to je zbilja bilo rijetko viđeno televizijsko čudo. Na temelju tih nekoliko informacija ne samo da sam mogao savršeno isplanirati svoje putovanje, pa i cijelo ljetovanje, već mi je postalo i sasvim jasno da je upravo ta minimalistička emisija - za razliku od svih ostalih pompoznih koje se predstavljaju kao informativne - zaslužila ovu moju TV ružu.
