Od 3. listopada na Novoj TV emitirat će se emisija "Startaj Hrvatska" u kojoj će gledatelji upoznati mlade poduzetnike i proizvode koje će oni plasirati na police jednog trgovačkog lanca. Voditelj emisije je Frano Ridjan, a poseban zadatak u ovoj emisiji ima i mladi glumac Karlo Mrkša koji nam je otkrio sve o svojoj ulozi, a doznali smo i pokoji detalj iz njegova privatnog života.
Koja je vaša uloga u emisiji "Startaj Hrvatska" i koliko su vas iznenadili naši poduzetnici sa svojim idejama?
Ja sam zapravo tester. Prekrasan i zabavan zadatak. Trebao sam za svaki proizvod osmisliti zanimljivo, zabavno i duhovito testiranje proizvoda, za koje se nadam da će gledatelji uživati gledajući jednako kao što sam i sam uživao u njihovu stvaranju. Proizvodi su me nevjerojatno iznenadili i nevjerojatno je da tako kvalitetni proizvodi prolaze ispod radara te se stvarno nadam da će ih što više ljudi sada prepoznati i isprobati te se sami uvjeriti u njihovu kvalitetu. Mislim da nema potrebe izdvajati proizvode jer su različiti i svaki ima svoju svrhu.
Da se vi nađete kao natjecatelj u ovakvoj emisiji, kakav tip proizvoda ili ideje biste ponudili na tržištu?
Da budem iskren, za razliku od ljudi koji ovdje sudjeluju, mislim da nemam talenta da tako nešto napravim i zato im se iznimno divim. Jer za to treba stvarno imati ideju, hrabrost, zdravu ambiciju i biti spreman na rizik. Skidam kapu svima.
Larin izbor, Zora dubrovačka, Crno-bijeli svijet – dio je serija u kojima vas je publika mogla zamijetiti, a kritika vas je najviše zapamtila po ulozi u filmu "Za ona dobra stara vremena" u kojem ste odigrali erotske scene s kolegicom i prijateljicom Elizabetom Brodić. Koliko je to olakšala ili otežala činjenica da ste dobri s Elizabetom?
Naravno da je lakše raditi s nekime koga poznaješ i tko ti je blizak, bez obzira na to što se snima ili kakvu predstavu čovjek radi. I eto, ne znam što mi je kod Elizabete draže. To što mi je jedna od najbližih i najdražih osoba u životu ili to što je fantastična kolegica i glumica.
Jeste li se dugo pripremali za ispit na Akademiji i jeste li imali opciju "b" ako ne upadnete, zanimanje kojim biste se rado bavili da niste glumac?
Tu sam imao više sreće nego pameti. Kako sam uvijek u gimnaziji bio kampanjac s ne baš dobrim ocjenama, tako sam se malo nemarno ponašao prema svim prijamnim ispitima. Htio sam studirati ukrajinski jezik i psihologiju, naravno da nisam upao, tada mi je ostalo oko tri tjedna da se pripremim za Akademiju i na brzaka sam naučio nekoliko monologa i pjesama. Vjerovao sam da neću upasti upravo zbog tog stava, pa rekoh, idem tamo kao na radionicu da doživim kako izgleda prijamni da znam što me čeka sljedeće godine. Upao sam u uži krug i tada sam se samo počeo javljati da radim sve zadatke koji nam se zadaju. Možda me život nagradio jer je to bilo prvi put da sam pokazao angažiranost spram nekakve škole, ne znam...
Što je najzahtjevnije ili najčudnije što ste morali napraviti za neku ulogu?
Najneugodnije iskustvo mi je bilo kao 19-godišnjaku kada sam na jednoj audiciji morao ispred sedam, osam ljudi senzualno polizati pola naranče... Ne baš ugodno iskustvo, ali srećom isplatilo se, ha-ha. A najčudnije iskustvo je bilo kad sam – blesav kakav jesam i usudim se za uloge svašta napraviti – glumio narkomana i za potrebe realizma uz prisustvo medicinske sestre pikao se u žilu... Bilo je to isto tako i neugodno i čudno iskustvo.
Volite životinje, a jednom ste spasili vranu i odnijeli je kući, zar ne?
Obožavam životinje. Da mogu, imao bih cijeli safari. Cijeli život okružen sam životinjama i odgajan da životinjama treba pomagati. Vranu sam našao u Karlovcu i imala je slomljeno krilo, mlada vrana. Ponio sam je sa sobom kući i počeo je hraniti. Vrlo brzo me prihvatila kao roditelja. Vjerujem da nije vranama roditeljima lako imati mlade jer, kad me počela pratiti po stanu kamo kod bih išao i penjati se po meni i konstantno tražiti nešto, shvatio sam da je to posao. Nažalost, morao sam je dati udomiti jer mi posao ograničava da životinjama pružam dovoljno pažnje koje zaslužuju i nakon mjesec dana druženja s njom trebalo mi je par dana da se oporavim od rastanka.
Ima li na vidiku novih glumačkih izazova u ovim ne baš sretnim vremenima i okolnostima?
Mislim da ovo pitanje nije za mene. Srećom sam u ansamblu i kazališta rade u ovim čudnim vremenima koliko god mogu i kako god mogu. Ovo pitanje treba se postavljati slobodnjacima gdje sve radi protiv njih, njima kojima se treba pružiti podrška i pomoć i ne ugrožavati njihov opstanak i njihovo umjetničko stvaranje...
Jeste li spremni na poruke i pozive obožavateljica kad se zahvaljujući novoj emisiji Nove TV budete učestalo pojavljivali na malim ekranima?
Nisam nikada razmišljao previše o tome. Po prirodi nisam baš osoba koja se voli eksponirati, tako da ne znam što bi na to rekao niti znam kako na to reagirati. Bit će mi drago ako mi pošalju poruku podrške... Ne znam kako reagirati na to (smijeh).
Tko su vam glumački uzori i od koga ste dobili najbolje savjete kada je o glumi riječ?
Moja majka najveći mi je uzor. Od malena sam je gledao kako se amaterski bavi lutkarstvom i kazalištem, kako svira gitaru i pjeva, što je na kraju sve prešlo na mene. Možda od nje nisam dobivao najbolje glumačke savjete, ali sam dobio najbolje savjete koji su me doveli ovdje gdje sam sada i zbog toga je moj uzor i heroj i hvala joj na tome.
zijev