Vrijeme provedeno u izolaciji mnogi su glazbenici iskoristili za stvaranje novih pjesama, a ništa drukčije nije bilo ni u slučaju Izabele Martinović. Nakon karantene splitska glazbenica izdala je novi singl ''Zvonimirova ulica'' i snimila spot koji je ovih dana predstavila publici.
– Nakon tri mjeseca jedva sam dočekala da mogu ući u studio i početi rad na pjesmi koja mi se svidjela na prvu baš svojom iskrenošću i nevinošću. Priča koja me vratila u tinejdžerske dane prvih ljubavi. Taj jedan pogled, slučajni stisak ruke, sjedenje na klupi. To je osjećaj koji zaista ostaje za cijeli život. Stoga mislim da se svatko može prepoznati u njoj te se prisjetiti svojih ljubavi – kaže Izabela i dodaje da glazbu živi 24 sata dnevno pa već sada paralelno radi na još dvije nove pjesme od kojih je jedna na talijanskom jeziku, što pjevačicu posebno veseli. Pandemija koronavirusa nije je zaustavila, dapače, dala joj je vjetar u leđa da i dalje radi na svojoj karijeri, no ipak svakodnevica joj se poprilično razlikuje u ovo doba ''novog normalnog'' jer zbog bolesti koju je preboljela spada u osjetljivu skupinu.
– Moram priznati da sam poprilično disciplinirana što se tiče nošenja maski i pridržavanja preporuka. Smatram da spadam u osjetljivu skupinu te se pridržavam mjera koliko god mogu, a da to ne prijeđe u psihičko opterećenje. Strah je uvijek negdje u pozadini jer imam i starije roditelje te, naravno, opreza nikada dosta – kaže Izabela čiji je život obilježila i teška bolest. Deset godina borila se s rakom limfnih žlijezda, a o svojoj dijagnozi u javnosti nikada nije željela iznositi previše detalja. – Uvijek i svaki put bila sam etiketirana po bolesti i zbog toga nisam o tome željela govoriti. Sretna sam što sam uspjela sve ostaviti iza sebe i počela se baviti glazbom koja mi je puno pomogla i kroz koju sam pronašla novu sebe. Iskustvo me je promijenilo i na neki način sam prerano odrasla, ali glazba je bila okidač i pokretač da to ostane iza mene – kaže Martinović kojoj je u najtežim danima velika podrška bila i starija sestra Danijela. I dandanas jedna su drugoj najveća potpora, kako u privatnom životu tako i u karijeri. – Nas dvije se najviše savjetujemo kada je riječ o stylingu ili izboru garderobe (smijeh). Svaka za sebe ima svoj stil i glazbeno se razlikujemo, nemamo ni potrebu jedna drugoj utjecati na izbor pjesma. Svaka za sebe najbolje zna jer biramo srcem – ističe Izabela koja ne odbacuje mogućnost glazbene suradnje sa sestrom Danijelom, i to pod uvjetom da im pjesmu napiše Danijelin partner Petar Grašo.
– Teško je Petra uhvatiti. To je bio moj prijedlog kada smo pjevušili na našoj privatnoj fešti. Budući da nas on obje poznaje, to mi se činilo logično. Možda će sada imati više vremena s obzirom na izvanredne mjere, nikad se ne zna – smije se pjevačica. Iako se glazbom bavi više od 20 godina, pretjerana pozornost javnosti nikada nije bila fokus njezina interesa, a sada nam je otkrila i zbog čega. – Nije lako biti ono što jesi i biti prisutan na sceni, uvijek ima raznih savjetnika i onih koji govore kako bi trebalo drukčije. Međutim, ja sam gledala isključivo glazbu, a ne zaradu i ne žalim ni za čim. Svjetla pozornice kao takva nisu mi nedostajala. Ja jesam pjevala i bavila se glazbom, ali to nužno nije ni moralo biti medijski popraćeno. Svakako sam sretna i zahvalna dragom Bogu jer sam ipak cijeli svoj život u glazbi i s glazbom – govori Izabela koja se i danas često susreće s pitanjima zbog čega povremeno izbiva sa scene. – Svako moje izbivanje sa scene došlo je prirodno. Vjerujem da svi ljudi u svom poslu dođu do zasićenja i pitanja ''je li to za mene''. To se dogodilo i meni te sam se namjerno povukla kako bih sagledala stvari iz druge perspektive. Život me uvijek vraćao glazbi te sam shvatila da njoj i pripadam. Glazbi kao takvoj, a ne nužno popularnosti – naglašava Izabela. Svoj glazbeni put od 1995. godine gradila je i u popularnoj splitskoj grupi Stijene, a mnogi je pamte upravo po tom razdoblju i pjesmi ''Znaj da volim te''.
– Početak rada s grupom Stijene bilo je ostvarenje mojih snova. Naime, moj prvi susret s glazbom je i bio uz kazetu Stijena. Ta glazba me je kupila na prvu, slušala sam u čudu i mislila: ''Bože, kako je moguće ovako pjevati!'' I nekoliko godina kasnije ja postanem pjevačica te iste grupe. U tom periodu odlično smo radili, bili pobjednici Splitskog festivala, gostovali na raznim stranim festivalima, a iz tog razdoblja imam ipjesme ''Znaj, volim te'' i ''Još te volim kao nekada'', koje su i danas prisutne u eteru te ih publika rado sluša – kaže. Upravo su pjesme ljubavne tematike tipične za Izabelu, a njoj ljubavi, kaže, ne nedostaje. – Ljubavi ima u mom životu i ja je dijelim sa svim dragim ljudima oko sebe. Bez ljubavi ne bismo mogli funkcionirati ni izražavati se. Zaljubljena sam u glazbu, u život i mogućnost bivanja u sadašnjem trenutku – odgovara tajanstveno, ne želeći priznati postoji li u njezinu životu netko poseban. Iako o privatnom životu ne voli previše otkrivati, kada je riječ o glazbi, zadrške nema. Zanimalo nas je stoga i kako ocjenjuje današnju glazbenu scenu te koga od mladih izvođača vidi kao potencijalnu veliku zvijezdu.
– Vremena su se dosta promijenila od mojih početaka. Ima dosta novih stilova glazbe i izbor je velik, što je svakako dobro za publiku. U posljednjih nekoliko godina pojavila se cijela plejada mladih i novih glazbenika koji polako stvaraju svoj put. Danas je teško bilo što predvidjeti i prognozirati. Najvažnije je da dobiju dobru pjesmu koja odgovara njihovu karakteru i da im publika vjeruje – kaže Izabela. Što se tiče budućnosti, velikih planova nema. Živi iz dana u dan, a jednog dana, kad se situacija s virusom smiri, nada se da će ostvariti i svoj veliki san. – To je turneja koju, nažalost, nikada nismo uspjeli ostvariti u grupi Stijene. Okupila sam bend i želja mi je svoju glazbenu priču napokon predstaviti publici. To bi bio jedan lijepi opus pjesama od 80-ih do danas, a činile bi ga pjesme koje se puno slušaju i prisutne su u eteru. Što se tiče privatnog, želim sebi, a i svim ljudima, zdravlja i da su sigurni sa svojim obiteljima, jer to je najvažnije u ovim izazovnim vremenima – zaključuje Izabela Martinović.
Svaka čast. Treba imati i psihičke ali i fizičke snage nositi se sa takvom bolesti punih 10 g.