Nevjerojatan je taj Netflix, zar ne? Ako i nije bilo neke sumnje da će u nekom trenutku serije i filmovi koje produkcija proizašla iz tog streaming servisa proizvodi dostići najviše hollywoodske standarde, onda sasvim sigurno nismo očekivali da će otamo doći neki od najzanimljivijih uradaka koje smo proteklih nekoliko godina mogli vidjeti.
Takav je i film The Two Popes, odnosno “Dva pape”, fikcijska priča o višednevnom dijalogu Benedikta XVI. i Franje postavljenom u 2012. godinu, odnosno u tom trenutku još kardinala Jorgea Bergoglia. Današnji papa u toj priči u posjet papi u palaču Caste Gandolfo dolazi kako bi Benediktu XVI. dao otkaz, odnosno izašao iz Crkve pritisnut sumnjama javnosti u njegovu ulogu u vrijeme argentinske vojne hunte, no on ne zna da papa, zapravo, želi isto za sebe, abdicirati.
U tom nastojanju da jedan drugome nekako uspiju priopćiti tešku odluku, razvija se nevjerojatno zanimljiv dijalog koji je zapravo dijagnoza Katoličke crkve danas, promišljanje o njezinu smislu i postojanju kroz dva lika koja su realno suprotnost unutar iste kuće. Upravo u dijalozima koje nam reproduciraju dvojica nespornih velikana svjetske glume, Anthony Hopkins kao Benedikt XVI. te Jonathan Pryce kao kardinal Bergoglio.
Oba su besprijekorni u svojim ulogama, kao što je to i okruženje u kojem se kreću, a pri čemu je posebna pozornost posvećena Sikstinskoj kapeli. Ova vatikanska znamenitost nema samo značenje kao obilježje Crkve već i kao ono čemu se obojica neprijeporno dive, ono to je točka u kojoj se ne razlikuju u mišljenju.
Snimiti te dijaloge i nije moguće na originalnoj lokaciji jer Vatikan to ne dopušta, čak ni fotografiranje malom broju posjetitelja koji godišnje uđu u prelijepo zdanje, tek se rijetko snimanje dopušta odabranim dokumentaristima. I zato je Netflix jednostavno rekreirao unutrašnjost u rimskom studiju Cinecittà. Ispala je ta kopija Sikstinske kapele i nešto veća od originala, no teško bi prosječan gledatelj zapazio da to nije originalno mjesto. Savršeno je napravljen teren za nadmetanje, rekli bismo, starog i novog u Katoličkoj crkvi radi, ipak moramo primijetiti, promocije ideja sadašnjeg pape, odnosno potreba da se Crkva promijeni i krene prema budućnosti i opstanku zahvaljujući privlačenju mladih. Riječ je zapravo o adaptaciji predstave “Papa” Anthonyja McCartena iz 2017. godine. Priča počinje izborom kardinala Josepha Ratzingera za papu 2005. godine kad je jedan od favorita za izbor bio upravo Bergoglio.
Ipak, konzervativniji je dio kurije prevagnuo, ali sedam godina poslije Benedikt XVI. je pritisnut skandalom Vatican Leaks i prozvan da je njemačkog svećenika optuženog za pedofiliju tek sklonio, a nije ga kaznio. Odmah nas redatelj Fernando Meirelles upućuje kakva je različitost posrijedi, nakon smrti Ivana Pavla II. rijetko su kad pape izazvali toliko kontroverzi neuobičajenih za Katoličku crkvu. Arhivski snimci anketa provođenih po ulicama različitih gradova donose plastično tu situaciju pa jedna od ispitanika kaže: “Nisu trebali nacista izabrati za papu!” Iako istina nije baš sasvim takva.
U toj ključnoj debati dvojice svećenika o ulozi Boga i ulozi Crkve u svijetu njih se dvojicu prikazuje kao obične ljude. Benedikt voli “Inspektora Rexa”, Bergoglio gleda nogomet u lokalnoj birtiji, zajedno pojedu pizzu iz dostave. I konfrontiraju konzervativno i liberalno u Crkvi. Za Bergoglia je ostavka neprihvatljiva jer Crkva ne može pokazati takvu slabost, no opet i sam razmišlja o tome da je teret postao prevelik.
Od jednoga obojica papa ne mogu pobjeći, a to su vjernici, onih radi kojih i oni i Crkva postoje. Pa je tako vrlo znakovita i simbolična scena u kojoj Bergoglio i Benedikt nakon slasne pizze izlaze iz Sobe suza i nađu se među preneraženim posjetiteljima Sikstinske kapele. Bez zaštite i pratnje, i Benedikt se pozdravlja s masom, oni s njime slikaju selfije. No, je li taj trenutak morao doći tek nakon odstupanja sa svete dužnosti ili je tako nešto odlazeći papa mogao (i morao) sebi dopustiti i znatno ranije?
I to je temeljno pitanje koje postavlja film “Dva pape”, odnosno jedno od: odnos prema sebi, prema vjeri, vjernicima, naposljetku i prema Bogu. Sve to još je zanimljivije jer dvojica su papa još na životu, i dalje su kontradiktorni, Benedikt je upravo prošlog proljeća napisao poduže pismo o seksualnim skandalima u Crkvi. S gledanjem podosta drugačijim od Franjina.
