Što ima, kako je? – onako prijateljski, nonšalantno, prije nego što je intervju počeo, pita me Dražen Žerić Žera iako se susrećemo prvi put u životu. Bio je to znak da bilo kakvoj tremi zbog razgovora s jednom od najvećih glazbenih zvijezda na ovim prostorima nema mjesta jer Žera je opušten, nakon tri desetljeća, koliko postoji Crvena jabuka, neopterećen slavom i ne voli mistifikaciju koja se stvara oko ljudi koje zovemo zvijezdama.
Nazvali se u čast Beatlesa
U opuštenom tonu i goste na njihovu sutrašnjem koncertu u zagrebačkoj Ciboni, povodom 30. rođendana benda, Jelenu Rozgu, Halida Bešlića, Željka Bebeka, Antoniju Šolu i Antimona Žera naziva svojom rajom.
Kad kažemo 30 godina Crvene jabuke, što prvo pomislite?
Teško je vjerovati da trajemo toliko. Kad smo imali 10, 15, 20 godina, nekako je daleko izgledalo 30, ali proletjelo je jako brzo. Međutim, ne osjećamo zamor, još uvijek imamo svježinu na koncertima.
Kako se Jabuka okupila?
Počeli smo svirati kao predgrupa Azri. Sedam mjeseci trajali su pregovori sa Sinišom Škaricom, urednikom u tadašnjem Jugotonu i u jesen 1985. došli smo u Zagreb, a prvi album izdali iduće godine. Bezbrižno i fino doba.
Je li tada bilo ljepše biti mlad?
Mladima je i danas lijepo. Imam životni savjet: mladi, nemojte slušati starije. Ja ih nisam slušao pa sam, eto, nešto napravio. Da sam ih slušao, možda ne bih danas bio to što jesam. Ne treba ići u krajnost, treba poslušati neki savjet starijih, ali ne da ti itko instruira "ajde ti sad ovako". Treba pustiti mlade da žive.
Zašto ste se nazvali Crvena jabuka?
Trebali smo biti Mačak Fritz. No kako smo svi slušali Beatlese, koji su osnovali izdavačku kuću Apple Records, odlučili smo se nazvati jabuka i dodali crvena, što asocira na ljubav. A i Adam je progutao jabuku pa se svašta dogodilo...
Na početku karijere grupu je zadesila tragedija, u prometnoj nesreći poginuli su pjevač Dražen Ričl Zijo i basist Aljoša Buha...
Tada nije bilo dobrih uvjeta za putovanja, snalaziš se kako možeš. Trebali smo imati prvi samostalni koncert u Mostaru koji nikad nije održan. Tada smo prvi put na vlastitoj koži osjetili žutilo i da nekad tabloidi nemaju granica. Izmišljali su priče da je vozač bio drogiran, što nije istina. Pala je prva kiša, fićo je proklizao i naišao je kamion. Nismo namjeravali više pjevati ni svirati. Otišli smo u Dalmaciju odmoriti mozak od žutila, u to vrijeme u Sarajevu je izlazio časopis As, došli smo k sebi i nastavili raditi.
Opuštanje na Pelješcu
Kažete da vam smeta senzacionalizam u medijima, jeste li se zbog toga ikada poželjeli povući u osamu?
Ja sam stalno u osami. Dokazao sam da se i u osami može raditi ako imaš dobru pjesmu i ako nemaš kalkulacija.
Već 20 godina živite u Zagrebu, odlazite li u Sarajevo?
Odem privatno i poslovno kad stignem.
Kako komentirate društveno-političku situaciju u BiH?
U Hrvatskoj je teško, a tamo je stoput teže. Ne vidi se izlaz jer država nije uređena kako treba, ne zna se tko pije, a tko plaća. U Bosni je svaki kanton država za sebe. Žao mi je što je tako. Imao sam i namjeru vratiti se. U Hrvatsku sam otišao trbuhom za kruhom poslije rata u BiH i da spasim vlastiti život.
Čovjek ste koji uvijek sve iskreno kaže, jeste li se kome zamjerili zbog toga?
Vjerojatno jesam. Kažem što mislim, to ne znači da sam uvijek u pravu.
Vaše kćeri blizanke Petra i Marea, koje imate sa suprugom Barbarom, nedavno su proslavile šesti rođendan, kakve su djevojčice?
Vesele i razigrane!
Slušaju li Crvenu jabuku?
I previše! Denis Dumančić kaže mi i da njegova kći Dena sluša samo Leteći odred. Marea i Petra slušaju i Zdravka Čolića, obožavaju njegovu pjesmu "Esma".
Biste li ih podržali da jedna ili obje žele biti pjevačice?
I mene su moji roditelji podržavali da se bavim glazbom pa bih i ja svoju djecu. Podržao bi ih i da žele postati vozačice kamiona.
Kakav ste suprug i otac?
Glavni sam kuhar u obitelji i kuham sve. Neki dan spremio sam musaku koju kćeri jako vole. Trudim se da svaki dan jedu domaću juhu, pripremam im ribu, teletinu, pečeno pile... Ne volim trendovske jelovnike kad djeca doručkuju pahuljice. Ja im napravim dva jaja na oko sa špekom.
Kuha li i supruga Barbara?
Kuha bolje nego što je na početku braka. Ona je mlada, studira novinarstvo na Vernu.
Relativno kasno, sa 44 godine, dobili ste djecu, jeste li već bili odustali od toga da ćete biti otac?
Čovjek ne bira kad će postati roditelj, takve se stvari ne mogu planirati jer je u tome najbitnija emocija, a emociju ne možeš planirati.
Desetljećima njegujete istu, čupavu frizuru...
Kosa mi sama od sebe tako stoji. Nikad nisam previše mario za imidž i ne pada mi na pamet plaćati stilista. Svaki imalo obrazovan čovjek zna se sam odjenuti.
Obišli ste Las Vegas, Pariz, Švedsku, Italiju... Biste li mogli živjeti negdje u inozemstvu?
Meni je svakog grada tri dana dosta. Izgubiš pet sati dok se ukrcaš i iskrcaš, mrzim te gužve, kolone u kojima provedeš dva-tri sata, ideš mic po mic... Najviše volim svoj Pelješac, gdje imam stol za kojim pijem kavu, na pet minuta su mi banka, pošta, pijaca i opušten sam. A u Zagrebu je svugdje gužva. Najviše sam na Jarunu gdje živim.
>>Crvena jabuka rasprodala koncert u Zagrebu
>>Žera progovorio o stravičnoj nesreći koja je 'Crvenu jabuku' zavila u crno
neznam kad si na tom peljescu kad te non stop vidim u city centru!?!?!?!