U zgradi Ujedinjenih Naroda u New Yorku održava se izložba Pravednici među narodima – Hrvatska. Jasno je kako je vezana za nedavnu obljetnicu oslobođenja Auschwitza, događaja od kojeg je prošlo 75 godina, ali govori i o važnoj temi na koju uvijek iznova treba podsjećati. Među Hrvatima je 118 pravednika među narodima, a autorica izložbe Branka Sömen odabrale je 24 priče koje predstavljaju 47 pravednika.
Među njima je i ime Mate Ujevića, djeda naše poznate glumice Barbare Nole, kojemu su priznate zasluge za spašavanje Manuela Manka Bermana iz logora u Jasenovcu. – Djeda, nažalost, nisam nikada upoznala, preminuo je otprilike pola godine prije nego što sam ja došla na svijet. No, priču o njemu i njegovu životu u vrijeme Drugoga svjetskog rata slušala sam od bake, a isto tako dobro znam da u Zagrebu ima puno takvih priča koje su zauvijek ostale neispričane – rekla nam je Barbara Nola.
Pravednik Mate Ujević bio je, kaže, poznanik Manka Bermana, upoznali su se preko prijatelja, a bili su suradnici u Hrvatskom izdavačkom i bibliografskom zavodu koji su ustaše, kako to već biva u totalitarnim režimima, od udruge posvećene izradi enciklopedije pretvorile u državni zavod. U materijalima o hrvatskom pravedniku doista i piše kako je Manuel Berman bio jednim od Ujevićevih suradnika iz različitih polja angažiranih na prikupljanju materijala za Hrvatsku enciklopediju.
Kada je Bermanu ukinuta dozvola za rad, Mate Ujević mu je ponudio mjesto administratora u Zavodu. No, 1942. godine Berman je svejedno deportiran u logor Jasenovac. – Čim je čuo da je Berman odveden u Jasenovac, djed je otišao tamo po njega, što je samo po sebi bio velik rizik. Vlastima je rekao kako je izrada Hrvatske enciklopedije već u tijeku i kako taj posao ne može dovršiti bez njegove pomoći. To samo po sebi nije moralo značiti da će ga uprava logora poslušati, ali djed je uspio. Berman je ipak pušten iz logora. Djed je na put u Jasenovac sa sobom ponio i odijelo u koje se Berman odmah preodjenuo jer su znali da će tako lakše uspjeti doputovati nazad u Zagreb. I doista, djed ga je doveo u HIBZ, a za vrijeme rata upravo su u toj instituciji utočište pronašli još neki Židovi – prepričala je glumica akciju svojeg djeda.
Otkriva nam i detalj koji se ne podudara sasvim s pričom iz Yad Vashema, no to sve čini još intrigantnijim. Tamo, naime, stoji kako su se Bermanovi spasili bijegom u talijansku okupacijsku zonu kada je bilo jasno da neće više biti moguće produljivati dokumentaciju koja je omogućavala daljnji Bermanov rad u Zavodu. No, čini se kako je prava istina da su Bermanovi cijelo vrijeme rata ostali u Zagrebu te da su se u Izrael otputili nakon završetka rata. No, ovo spašavanje nije bilo i jedino, što je jedan od hrvatskih pravednika poduzimao kako bi pomogao zagrebačkim Židovima. – U njegovoj su se kući skrivali i članovi obitelji Miler, čije su stvari čuvali moj djed i baka. Bio je to mnogo veći rizik nego što biste na prvu pomislili. Jer imali su šestero djece i djed je morao biti svjestan kolikoj se opasnosti izlaže. Moglo je to djedu biti i nekakvo moralno opravdanje da ne čini ništa, no on nije bio takav čovjek, zbog čega sam ja danas toliko ponosna na njega. Ali, kažem, nije on bio jedini koji je u Zagrebu pomagao progonjenima, ljudi su pomagali puno više nego što se to danas zna – ističe Barbara Nola, koja podsjeća kako je djed bio kršćanin i humanist, franjevački trećeredac, vezan za Crkvu.
– U obitelji nismo o tome nikada previše razgovarali, mojima je bilo prirodno da se ljudima pomaže, to se podrazumijevalo ako si bio normalan čovjek. Nakon rata Berman se s preživjelim članovima obitelji preselio u Izrael, no ostao je s djedom u kontaktu, dopisivali su se. Teta i danas čuva ta pisma. Obje su obitelji radile na tome da djed dobije status pravednika, pa mi je njegovo uvrštavanje na izložbu u UN-u posebno važno – kaže poznata glumica.
