Popularna “vrtlarica” Kornelija Benyovsky Šoštarić uspjela je rad na zemlji pretvoriti u životni stil koji je tisućama ljudi postao jako zanimljiv. Njezina emisija na HRT-u prerasla je okvire Hrvatske i prelila se u regiju, a korisni savjeti i njezina pojava postali su zaštitni znak svojevrsnoga pokreta novih vrtlara – ljudi koji žele jesti organsko i zdravo, i to vlastitih ruku djelo. Koliko je teško napraviti vlastiti vrt, je li moguće da i gradske cure postanu prave vrtlarice koje jedu domaće rajčice te kako poslovno surađuje sa suprugom, Kornelija je otkrila u iskrenom intervjuu. I još dodala nekoliko savjeta o tome kako uza sav rad na zemlji izgledati lijepo.
U kojem se trenutku djevojka iz grada zaljubila u prirodu?
Tog se trenutka iskreno ne sjećam. Otkad znam za sebe, u kući sam imala životinje. Bili su to najčešće hrčci, akvarijske ribice i, naravno, moj nezaboravni papagaj Koko. Toliko sam ga voljela i igrala razne igrice s njim da je postao pravi mali cirkuski izvođač. Donosio bi gumicu koju sam mu bacala, svađao se s mojim prstom, stajao na olovci i pratio me svuda na ramenu grickajući mi kosu. Kad se nisam igrala s papigicom ili hrčcima, boravila sam na balkonu, na kojem je moja mama držala mnoštvo biljaka. Nedjeljom smo često odlazili na piknik u prirodu, gdje sam istraživala kukce i cvijeće te se igrala – kako sam to tada zvala – “Amazonki”. Uopće ne mogu reći da sam oduvijek voljela prirodu. Moji su prijatelji kupovali dizajnersku odjeću, automobile i odlazili na skupa putovanja, a ja sam odlučila kupiti malo zemljište u Zagorju s drvenom kućicom i tada se boravak u prirodi jednostavno ucijepio u mene.
Odakle želja za studiranjem na Agronomskom fakultetu?
Agronomija nije bila moj prvi izbor. Željela sam biti slikarica, ali moj otac nije htio ni čuti za to. Prijavila sam se na Biološki odsjek PMF-a te na Vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža na Agronomskom fakultetu. Na kraju sam se odlučila za agronomiju i danas mi nije žao. Bio je to dobar izbor.
Kako se u to uklopilo novinarstvo?
Nikad nisam mislila da ću se baviti novinarstvom, ali sjećam da je za vrijeme jedne šetnje parkom Ribnjak moj suprug primijetio kako na televiziji nema nijedne emisije koja se bavi temom uzgoja ukrasnog bilja i kako bih ja mogla predložiti tu temu da vidimo hoće li biti sluha. To sam i učinila: zamolila sam svog tasta Egona Šoštarića, koji je režirao emisiju “Dobro jutro, Hrvatska”, da pita urednike je li im to zanimljivo. Oni su se složili da pokušamo, pa sam osmislila rubriku “Svijet biljaka”. Rubrika je trajala 15 minuta, govorila je o uzgoju ukrasnog bilja i išla je petkom. Pokazala se kao pravi pogodak. Na adresu redakcije tjedno je stizalo između 70 i 100 pisama, a gledanost je bila vrlo velika. Nakon toga urednica Lidija Firšt pozvala me u obrazovni program. Rekla mi je kako me vidi kao svoju nasljednicu i s potpunim povjerenjem prepustila mi je uređivanje prirodoslovnog utorka. Tu sam se mogla baviti i drugom svojom velikom ljubavi, životinjama. Slijedio je rad u dječjem programu na serijalima “Cipelice lutalice”, “Biljkovnica”, “Ruke ručice” i “Detektivi u prirodi”. Radila sam i u informativnom programu pokrivajući teme iz područja ekologije. Tada me urednik Vlatko Grgurić pozvao da se priključim ekipi emisije “Plodovi zemlje”, gdje sam radila rubriku “Abeceda vrtlarstva”. Nakon toga, na poziv tadašnje direktorice programa Goge Mrđen dobila sam priliku za autorsku emisiju “Vrtlarica”. I tu nakon deset godina rada napokon imam prigodu emisiju oblikovati onako kako ja to želim. Serijal je već nakon prvih nekoliko epizoda dostigao zavidnu gledanost.
Kada ste i što zasadili u svoj prvi vrt?
Prvi vrt zasadila sam kad sam kupila zemljište u Zagorju i odlučila početi uzgajati zdravu hranu za sebe i svoju obitelj. To je bilo prije 20 godina. Prije toga projektirala sam mnoge obiteljske vrtove i tako zarađivala za život. Danas su to vrtovi koji izgledaju predivno, a ima ih od unutrašnjosti sve do Dubrovnika.
Kako funkcionira suradnja sa suprugom? Tko je šef na snimanjima?
Ne mogu danas reći da mi uopće surađujemo. To je neka vrsta sinergije koju ljudi gledajući nas ne razumiju. Mi u glavi pletemo 16 epizoda od proljeća pa sve do jeseni, pečemo se na vrlo visokim temperaturama, često do neizdržljivosti. To je posao koji radimo samo iz ljubavi. Suočavamo se s gomilom problema i rješavamo ih u hodu. Mnoge epizode planiramo u vožnji u kombiju i “Vrtlaricu” radimo samo zbog publike koja nas nosi u ovom poslu. Nedavno sam držala predavanja u Šibeniku; skupilo se pola grada, ljudi su jedva stali u knjižnicu i vrt svetog Lovre. To je jedini adrenalin koji nas pokreće. Sve to ne bih uspjela napraviti bez supruga, koji svojim snimanjem i režijom daje tu čaroliju i posebnost emisiji.
Gdje je vaš vrt, koji je postao toliko popularan? Koliko često ste u njemu?
Naš se vrt nalazi nedaleko od Donje Stubice. Mi u vrtu boravimo gotovo svakodnevno, iako ponekad zbog snimanja moramo na put pa nas nema nekoliko dana. Popularnost tog vrta zapravo je prerasla u problem jer ljudi ne shvaćaju da je riječ o privatnom posjedu, pa se lijepo upute u razgledavanje vrta i, recimo, pokradu nam češnjak. Tada smo u velikom problemu jer moramo smisliti način kako da završimo epizodu. Tako da publika uživa u mojem serijalu, a ja svakodnevno strepim.
Ide li vrtlarica na more? Što je tada s vrtom?
Moj godišnji odmor vrlo je kratak, otprilike dva tjedna. Idem na more zato što se moja kći tome veseli. Ona obožava more, izvrsna je plivačica i odlično roni. Vrt tada čuva suprug, koji već nekoliko godina nije ljeti išao na more da bi mogao obilaziti vrt i da bi sve bilo spremno za nastavak snimanja.
Što je najbolje iz vrta u ljetnoj sezoni?
Iz vrta je uvijek najbolje jesti ono što je sezonsko. Ljeti to su razne salate, plodovito povrće – krastavci, rajčica, paprika – ali i svježi začini, koji dižu tonus organizma, pa uz dovoljno vode potiču organizam da izlučuje štetne tvari. Mi imamo privilegij što doista jedemo organsko povrće.
Zahvaljujući emisiji “Vrtlarica”, vrtlarstvo je postalo popularno. Često spominjete kako svatko može postati organski vrtlar – koji je prvi korak?
Mnogi ljudi zaustavljaju me na ulici i kažu otprilike ovako: “Mi smo, Kornelija, zaljubljeni u vaše emisije. Godinama smo gledali kako vrtlarite i kako na jedan nepretenciozan način otkrivate tajne organskog uzgoja. I samo smo jednoga dana odlučili uzeti stvar u svoje ruke. Prodali smo stan u Zagrebu i kupili zemljište na selu. Danas imamo vlastiti vrt i uživamo u svakom trenutku. Hvala vam! Eto, to je od prilike prvi korak.
Kada je idealna sezona za osnivanje vrta?
U jesen bi bilo dobro sve pripremiti. Nabaviti sjeme, obraditi i pognojiti zemlju te je ostaviti da tako prezimi, a potom u proljeće početi sijati. Naravno vrt bi bilo poželjno prethodno isplanirati – da ne bismo sadili povrtnice jedne uz druge, bez reda, jer neke su biljke dobri susjedi, a neke nisu. Baš kao i ljudi.
Što mislite o komunalnim vrtovima u gradu?
Mislim sve najbolje. U emisiji sam dala neke izvrsne primjere, ali i one loše. Komunalni vrt može biti urbana struktura koja uljepšava grad i potiče građane da se opuste i uživaju u plodovima svojeg rada, a može biti i ruglo koje više sliči na smetlište nego na vrt.
Kupujete li išta na tržnici ili je sve što jedete iz vlastitog vrta? Što je obično na tanjuru u vašoj kuhinji i volite li kuhati?
Obožavam lešo povrće, posebno mahune. Sad se u ljeto davim u njima. Vegetarijanka sam, pa je vrt moja najdraža smočnica. Ljeti spremam mnogo toga, a najdraže mi je grilano povrće s maslinovim uljem, svježa bučnica, rudasti kelj, povrtna variva, juhe od domaće rajčice i brokule. Volim kuhati, osobito u vrtu. Inače, moj je suprug još bolji kuhar od mene.
Koliko vaša kći Barbara sudjeluje u stvaranju vrta i koliko je to veseli?
Ona voli vrtlariti i ima zelenu ruku. Sadi s takvom lakoćom da često ne vjerujem koliko brzo posadi kašetu presadnica. Poslije te presadnice izrastu u predivne biljke s golemim plodovima. Sve to ona radi s nevjerojatnom mirnoćom.
Uvijek ste dotjerani i izgledate njegovano, što upotrebljavate za njegu lica? Kako štitite ruke? Koja sredstva za njegu žene mogu napraviti same kod kuće?
Lice i tijelo njegujem samo prirodnim pripravcima koje izrađujem sama. Ne vjerujem takozvanoj prirodnoj kozmetici jer ono što stoji na polici godinu dana ne bi se smjelo nazivati prirodnom kozmetikom. Sve su to kozmetički pripravci koji su prepuni konzervansa. Sama izrađujem svoje pripravke i razvila sam za sebe cijeli sustav njege.
Jeste li se nadali ovolikoj popularnosti emisije, koja je prešla granice Hrvatske i postala vrlo gledana i u regiji?
Moram priznati da nisam. Svakodnevno mi stotine ljudi šalju poruke putem Facebooka ili maila iz svih krajeva bivše Jugoslavije, ali i iz SAD-a, Australije i država Europske unije. Uglavnom su to poruke u superlativu, u kojima mi ljudi zahvaljuju na odličnoj emisiji.
Koji su daljnji planovi? Sudjelovat ćete i na ovogodišnjem Weekend Media Festivalu u Rovinju ujesen.
Daljnji su planovi nekako optimizirati i poboljšati produkcijske uvjete te dodatno podići kvalitetu emisije, jer znamo da je možemo raditi još kvalitetnije. Došli smo do granice koju ne možemo sami prijeći, nego trebamo pomoć veće produkcije. Mislimo da “Vrtlarica” kao projekt to zaslužuje.
Kako se vrtlarica najradije opušta? Što radite u slobodno vrijeme, što vas najviše veseli?
Najdraže mi je kad ne moram snimati, nego mogu slobodno vrtlariti i uživati u svom vrtu. To je ritam koji me opušta i liječi. Volim popiti kavu na svojoj terasi u Zagorju, slušati pjev ptica i buljiti u zelenilo. Volim čitati u prirodi, volim plivati u moru po kiši. Volim promatrati svoju kćer kako raste i postaje pozitivan čovjek. Volim kad suprug ugrabi slobodan trenutak, pa sjednemo na kavu i razgovaramo sat vremena.
ja tu ženu obožavam....ona je pravi primjer kako nekaj tako dosadnjikavo poput vrta može postati zanimljivo kad ti to prezentira osoba koja živi taj film i zrači nekom posebnom energijom